Zakon uzroka i posljedice

Paramhansa Yogananda

ZAKON UZROKA I POSLJEDICE I PONOVNO ROĐENJE

"Yoganandina je prisutnost na ovom svijetu bila poput
blještave zrake u tami. Toliko uzvišena duša na zemlju
dolazi rijetko, kad je ljudima doista potrebna."

(Shankaracharya iz Kanchipurama)

SADRŽAJ

1. poglavlje

Zakon karme
Što je karma?
Duša je slobodna
Kažnjavamo sami sebe
Dobra karma
Loša karma i "pakleni oganj"
Bog nam želi pomoći

2. poglavlje

 Kako pristupiti vlastitoj karmi
Život je igra
Karma je naša vlastita odgovornost
Kako prevladavati karmičke izazove
Življenje iznutra vodi oslobođenju od karme..
Prekoračenje ega

3. poglavlje

Oslobođenje od karme
Prevladavanje karme
Svijest uzvišenih duša
Kriya joga i oslobođenje od karme
Učitelji preuzimaju karmu drugih
Važnost meditacije

4. Poglavlje

 Smrt i uskrsnuće
Što se događa u trenutku umiranja? 
Primjeri uskrsnuća
Nebo čeka 
Čarobna mrkva 
Moje lane 
Posljednji dan 
Duhovno uskrsnuće 

5. poglavlje

Reinkarnacija
Teorija reinkarnacije 
Podrijetlo reinkarnacije 
Ukratko o reinkarnaciji 
Znanstveni dokazi reinkarnacije 
Oslobođenje od reinkarnacije 

1. poglavlje
ZAKON KARME

ŠTO JE KARMA?

Ako prihvaćamo načelo uzroka i posljedice u prirodi te načelo
akcije i reakcije u fizici, kako možemo poreći da se taj
prirodni zakon proteže i na ljudska bića. Kad svijest shvatimo
kao temelj svega, moramo se zapitati ne pripadaju li i
ljudska bića prirodnom poretku.
Zakon karme kaže: kako šiješ, tako ćeš i žeti. Ako ste posijali
zlo, požet ćete zlo u obliku patnje. A ako ste posijali
dobro, požet ćete dobro u obliku unutarnje radosti.
Da biste razumjeli karmu, morate shvatiti da su misli stvarne.
Sam se univerzum u konačnici ne sastoji od materije već
od svijesti. Materija odgovara na moć misli mnogo više no
što ljudi pretpostavljaju. Moć volje usmjerava energiju, a
energija djeluje na materiju. Materija zapravo jest energija.
Svaki postupak i svaka misao donose odgovarajuće povrate.
Ljudska patnja nije znak gnjeva Boga ili prirode prema čovječanstvu.
Štoviše, ljudska je patnja pokazatelj čovjekova
nepoznavanja božanskog zakona.
Taj zakon pouzdano djeluje.

DUŠA JE SLOBODNA

Duše su "stvorene" prema Božjem liku. Čak ni najveći grešnik
ne može zauvijek biti proklet. Konačan uzrok ne može
imati beskonačnu posljedicu. Zbog zloporabe slobodne
volje čovjek može sebe doživljavati kao zla, ali je iznutra
sin Božji. Kraljev bi sin, pod utjecajem alkohola ili lošeg
sna, mogao pomisliti da je siromašan, ali čim se oporavi
od omamljenosti ili čim se probudi, zaboravlja tu pomisao.
Savršena duša, vječno bezgrešna, naposljetku se probudi u
Bogu kad se sjeti svoje istinske, vječno plemenite prirode.
Budući da je čovjek stvoren prema Božjem liku, njegova je
zabluda privremena. Zbog te privremene zablude sebe doživljava
kao smrtnika. Dokle god se poistovjećuje sa smrtnošću,
neizbježno pati.
Zabluda o smrtnosti može se protegnuti na mnoge inkarnacije
duše. Međutim, izgubljeni sin uslijed vlastitog nastojanja
te pod vječnim utjecajem Božjeg zakona, počinje
shvaćati, prisjeća se svojega doma u Bogu i dostiže mudrost.
Izgubljeni se sin uslijed prosvjetljenja prisjeti vječnoga Božjeg
lika i ponovno se sjedinjuje s kozmičkom sviješću. Njegov
mu Otac tada posluži "ugojeno tele" vječnog blaženstva
i mudrosti te ga zauvijek oslobađa.

ZABLUDA JE PRIVREMENA

Čovjek može neko vrijeme zlorabiti svoju slobodnu volju
smatrajući se smrtnim, ali ta privremena zabluda ne može u
njemu izbrisati pečat besmrtnosti i savršen Božji lik. Prijevremena
smrt malog djeteta nipošto mu ne može dopustiti
da slobodnu volju primjenjuje krjeposno ili zlonamjerno.
Priroda tu dušu mora vratiti na zemlju kako bi joj pružila
mogućnost da pomoću slobodne volje razriješi i prošlu karmu,
zbog koje je umrla tako mlada, te da čini dobra djela
koja vode oslobođenju.
Ako besmrtna duša nije u školi jednoga života razotkrila
zabludu koja ju sputava, potrebni su joj daljnji životi školovanja
kako bi shvatila svoju besmrtnost. Tek se tada može
vratiti u stanje kozmičke svijesti. Obične se duše stoga reinkarniraju,
potaknute zemaljskim žudnjama. No, uzvišene
duše na zemlju ne dolaze samo zbog razrješavanja vlastite
karme, već ponajviše u namjeri da, kao plemeniti sinovi
Božji, izgubljenoj djeci pokažu put prema domu njihova
nebeskog Oca.

PRIVLAČENJE TJELESNOG DOMA

Kad se dobri roditelji povežu u tjelesnom sjedinjenju, povezivanje
pozitivnih i negativnih struja u korijenu njihovih
kralježnica i u spolnim organima stvara čistu astralnu
svjetlost. Ta je svjetlost poziv dobrim dušama s odgovarajućim
vibracijama u astralnom svijetu na utjelovljivanje u
sjedinjenju spermija i jajne stanice. Kad duša ude, nastaje
embrij i tijelo se postupno priprema za rođenje.
Duše s lošom karmom moraju ući u tijela zlih majki. Kad
se zli roditelji povežu u tjelesnom sjedinjenju, u korijenu
njihovih kralježnica nastaje prigušena, mutna svjetlost koja
poziva duše s lošom karmom.
Sličnosti se privlače. Duše s lošom karmom rađaju se u zlim
obiteljima; duše s dobrom karmom rađaju se u dobrim obiteljima.
Zle i dobre obitelji privlače sebi slične duše. Drugim
riječima, zle obitelji privlače duše s lošom karmom.
Dobre obitelji privlače dobre duše. Privlačnost se temelji na
obostranim sklonostima i nesklonostima. Zli entiteti skloni
su zlim obiteljima, dok su dobre duše sklone dobrim obiteljima.
Ljudi koji u životu imaju više mogućnosti, zahvaljujući dobroj
karmi, trebali bi pomagati onima s manje mogućnosti
jer će u suprotnom stvoriti lošu karmu. Sebičnost unazađuje
duhovnost i naposljetku donosi nesreću.
Bog nije božanski diktator koji sudi ljudima za njihove postupke.
Prosudbe kozmičkih zakona temelje se na karmičkom
uzroku i posljedici i pravedne su.
Božanski zakon sklada stvara prirodnu ravnotežu. Kad duša
naruši tu ravnotežu, naudi samoj sebi. Primjerice, ako
uronite ruku u hladnu vodu, uživate u ugodnom osjetu,
ali ako se približite vatri, njezina vas toplina upozorava da
biste mogli opeći ruku. Vatra vam ne želi nanijeti bol, kao
što ni hladna voda ne namjerava izazvati ugodu. Onaj tko
se opeče jer je stavio ruku u vatru, sam je odgovoran za to.
Za osjećaj ugode u hladnoj vodi također je odgovoran onaj
koji je uronio ruku u nju. Vatra i voda, toplina i hladnoća,
sastavnice su sveopćeg stanja univerzuma, a naša je dužnost
živjeti u skladu s njima.

KAŽNJAVAMO SAMI SEBE

Grešnim življenjem čovjek stvara tjelesni i mentalni pakao,
strašniji od paklenog ognja, kojega osvetoljubivi zamišljaju
za druge nakon njihove smrti. Kreposnim življenjem
čovjek može u sebi stvoriti svijet ugodniji od raja, u
kojemu se ljudi zamišljaju nakon smrti.
Sveljubećemu Bogu mnogi, pod utjecajem zablude, pripisuju
osvetoljubivost koja stvara paklove i čistilišta. Bog,
u svojoj beskrajnoj ljubavi, duše neprestano poziva na
povratak Njegovu vječnom kraljevstvu blaženstva. Ali,
zlorabeći neovisnost koju im je Bog dao, duše se udaljavaju
od Boga i grcaju u kaljuži patnje kažnjavajući se
posljedicama vlastitih pogrešaka.
Zamisao je vječnog raja točna, premda su predodžbe raja
u većine ljudi vrlo ograničene. Stvoreni smo prema Božjem
liku te ćemo, nakon dugog niza inkarnacija, lutajući
zbog materijalnih žudnji, otkriti da naš divan nebeski
Otac čeka nas, svoju izgubljenu djecu, i da nas uvodi u
vječnu, uvijek novu radost. Ali, zamisao vječnoga prokletstva
za duše stvorene prema Božjem liku nije održiva
te bi ju trebalo razoriti i kao praznovjerje protjerati iz
ljudskih umova.

DOBRA KARMA

Ovaj je život nalik filmu pa, kao i u uzbudljivom filmu,
mora postojati zlikovac kako bismo zavoljeli junaka. Međutim,
ako oponašate zlikovca, primit ćete njegovu kaznu.
Sve je san, ali zapitajte se zašto biste, stvarajući lošu karmu,
živjeli ružan san? S dobrom karmom možete uživati u snu.
Osim toga, dobra karma u vama s vremenom stvara želju
da se probudite iz sna. S druge strane, loša karma pomračuje
um te ga drži vezanim uz proces sanjanja.
S planinskog vrha jasno vidimo okolni krajolik, ali i beskrajno
nebo. Na vrhuncima je prirodno poželjeti vinuti se
još više, visoko iznad zemlje. Međutim, u maglovitoj bi dolini
neznatan uspon mogao biti najviše čemu težimo.

LOŠA KARMA I "PAKLENI OGANJ"

Nebeski Otac nipošto ne bi mogao svoju djecu poslati u
vječni pakao zbog pogrešaka koje počine za svojega kratkog
boravka na zemlji. Ako zloporabe neovisnost koju im
je Bog dao, moraju pretrpjeti zemaljske posljedice vlastitih
nedjela te se nagraditi zahvaljujući vlastitoj dobroj karmi ili
krjeposnim djelima.
Ljudi koji postupaju pogrešno, stvaraju zle sklonosti koje
ostaju skrivene u umu, spremne donijeti silnu patnju u odgovarajućem
trenutku. Duša s lošom karmom te skrivene
sklonosti koje stvaraju nesreću - ili paklene vatre — nakon
smrti prenosi u astralni svijet. Duše nakon smrti nemaju
tjelesna osjetila pa ih materijalna vatra ne može opeći. Ali,
duše s lošom karmom mogu trpjeti mentalnu agoniju strašniju
od ognja.
Riječ "hell" ("pakao"; prim, prev.) potječe od staroengleskog
korijena helan, "sakriti". Grčki korijen je helios, "Sunce" ili
"vatra". Stoga pojam "pakleni oganj" posve primjereno opisuje
vatru agonije koju nakupljene sklonosti mogu stvoriti
u zemaljskom životu ili u astralnom svijetu. Kao što ubojica
osjeća žarenje loših posljedica tijekom budnog stanja,
a u snu proživljava podsvjesni užas, tako i u snu smrti trpi
plameno zlo.
Dobroćudni otac nipošto ne bi mogao u vječnom ognju
držati dušu stvorenu prema Njegovu liku samo zbog njezinih
privremenih pogrešaka na Zemlji. Zamisao vječne kazne
nije logična. Duša je zauvijek stvorena prema Božjem
liku. Čak ni milijun godina grijeha ne bi moglo promijeniti
njezinu osnovnu, božansku bit. Čovjekov je nepomirljiv
gnjev na zlodjela vlastite braće stvorio tu zabludu vječnoga
paklenog ognja.

Moje iskustvo s ortodoksnim vjernikom u pakleni oganj

Jednom sam upoznao starca koji je živio nedaleko od Seattlea.
Sjedio sam na obali oceana, duboko nadahnut golemošću
božanskoga. Kad je nadahnuće popustilo, osjetio
sam glad i došao na njegovu farmu želeći kupiti trešnje. Taj
se čovjek rumenih obraza doimao vrlo sretnim i ljubazno
mi je iskazao gostoprimstvo. Tada me je svladao božanski
poriv pa sam mu rekao: "Prijatelju, doimate se sretnim, ali
je u vašemu životu prikrivena patnja." Upitao me : "Zar vi
proričete sudbinu?" Odgovorio sam mu: "Ne, ali govorim
ljudima kako da poboljšaju svoju sudbinu."
On je tada rekao: "Svi smo mi grešnici, a Bog će naše duše
osuditi na pakleni oganj."
Odgovorio sam mu: "Kako bi čovjek, koji smrću izgubi tijelo
i postane nevidljiva duša, mogao gorjeti u materijalnoj
vatri?" Iznenadio me gnjevno ponovivši: "Nedvojbeno ćemo
gorjeti u paklenom ognju." Rekao sam: "Je li vam Bog
poslao telegram kojim vas je obavijestio da ćemo gorjeti u
paklenom ognju?" Na to se starac još više uzrujao.
Želeći ga smiriti, promijenio sam temu i rekao: "Što je s
vašom ogorčenošću zbog grešnog sina?" Moje su ga riječi
iznenadile i priznao je da sina ne uspijeva izvesti na pravi
put, da se doima nepopravljivim. Ta je tuga ostala kao goruća
vatra u zakutku njegova uma.
Rekao sam mu: "Imam lijek koji će potpuno ispraviti tu
situaciju." Starac se nasmiješio, a u očima mu je zablistala
radost. Tada sam mu, hineći tajanstvenost, kao da ću mu
otkriti veličanstveno rješenje, šapnuo: "Imate li veliku pećnicu
s dodatkom za roštilj?"
"Pa, imam", rekao je. A tada me sumnjičavo upitao: "Na
što ciljate?"
"Ne brinite", utješio sam ga. "Predlažem vam rješenje koje
će okončati sav vaš jad."
On je, donekle umiren, rekao: "Nastavite."
"Dakle", nastavio sam, "zagrijte pećnicu s dodatkom za roštilj
na vrlo visoku temperaturu. Imate li čvrsto uže i dva
pouzdana prijatelja koji neće reći ništa protiv vas?" Ponovno
je rekao: "Pa, imam." Tada sam rekao: "Pozovite sina.
Neka vam prijatelji pomognu vezati mu ruke i noge i tada
ga stavite u vruću pećnicu."
Starac se razbjesnio! Prijeteći mi šakom, vikao je: "Nitkove!
Tko je ikada čuo da je otac spalio svojega sina, koliko god
grešnoga?"
Tada sam mu mirno rekao: "Upravo sam vam to želio reći.
Odakle vama, ljudskom biću, taj poriv ljubavi ako ne od
Božanskoga Oca? Čak ni ljudski otac ne može podnijeti
pomisao da svojega sina živoga ispeče kako bi ga, ili sebe,
oslobodio jada. Kako ste mogli pomisliti da bi Božanski
Otac, čija je ljubav beskrajno jača od vaše i koji je stvorio
roditeljsku ljubav, vlastitu djecu osudio na pakleni oganj?"
Starčeve su se oči ispunile suzama pokajanja kad je rekao:
"Sada shvaćam da je Nebeski Otac Bog ljubavi!"
Sami sebe kažnjavamo vlastitim zlodjelima i nagrađujemo
se vlastitim dobrim djelima.
Grijeh ne može promijeniti dušu. Mi se, stvoreni prema
Božjem liku, možemo privremeno izgubiti u prašumi zlog
okružja, ali ni beskrajan niz grijeha ne može promijeniti
našu vječnu, božansku prirodu. Grijeh je kora koja skriva
savršenu dušu, vječno stvorenu prema Božjem liku. Kad se
ta kora otopi meditacijom, napokon se otkriva savršenstvo
duše.

BOG NAM ŽELI POMOĆI

Kad Bog opazi da se duša izgubila u šumi egoizma, uslijed
zloporabe slobodne volje ili nepovoljnog utjecaja lošeg
društva, veoma se zabrine za nju te joj šalje duhovnu pomoć
kako bi ju vratio u svoje utočište božanskog, kreposnog
življenja. Dušama pomaže reinkarnirati se na mjestima na
kojima mogu razriješiti svoju karmu te meditacijom i mudrošću
osloboditi svoje duše. Sve duše na Zemlji pripadaju
Božjem utočištu; Nevidljivi Pastir vječno bdije nad njima.

2. poglavlje
KAKO PRISTUPITI VLASTITOJ KARMI

ŽIVOT JE IGRA

Izmjenjivanje noći i dana na Zemlji koja se vrti te izmjenjivanje
tuge i radosti u ljudskim životima nalik je višedimenzionalnoj
šahovskoj ploči. Pravila igre određena
su karmom, zakonom uzroka i posljedice. Karma ureduje
ponovni susret prijatelja izgubljenih u mračnoj noći
smrti. Kad duše iscrpe svoje vrijeme na Zemlji, karma ih
vraća u astralni svijet.
Kao što se "zarobljene" šahovske figure vraćaju u kutiju,
tako i sudbina uklanja ljude s "ploče" života i stavlja ih u
tajni "ormar" ili počivalište drugoga svijeta.
Životnim usponima i padovima pristupajte spokojnim
umom. Vanjsko je postojanje samo igra. Svoje pobjede
i gubitke promatrajte s mentalnom nevezanošću, kao da
gledate film. Kad pogledate dobru dramu, čak i tragediju,
uskliknete: "Odlična priča! Mnogo sam naučio iz
nje." Slično tome, čak i nakon tragičnih životnih doživljaja
sami sebi kažete: "Zahvalan sam za to iskustvo! Poučilo
me mnogočemu."
Životu je potrebna raznovrsnost da bi bio zanimljiv. Sviđa
nam se roman koji nas nasmije ili rasplače. Život shvatite
kao dobar roman ili kao dobar film. Mentalno malo
ustuknite. Sagledajte ga objektivno. Ako vam se radnja
ne sviđa, sjetite se da je vaša sposobnost promjene radnje
razmjerna vašoj unutarnjoj slobodi.
Karma vlada. Ali, tko je pokrenuo našu karmu? Mi smo
ju pokrenuli!
Ne možemo poništiti ono što smo učinili u prošlosti. Sada
nam je potrebna samo ispravna odlučnost, proizašla iz
sve veće unutarnje slobode.
Ljudi rado igraju igre poput šaha, a pobjede i poraze prihvaćaju
manje-više mirno. Na isti način možemo uživati
u životu bez obzira na to donosi li nam pobjedu ili poraz.
Živimo mirno i s osjećajem zahvalnosti. U tom duhu uživajmo
u ponovnim susretima sa svojim istinskim prijateljima
- nakon tko zna koliko mnogo života. A u trenutku
smrti mirno prihvatimo ponovni rastanak.
Život je igra. Budite zainteresirani za nju, ali uvijek nevezani.
Ne dopustite da bilo što utječe na vaš unutarnji
svijet. Što god se dogodilo, sjetite se da u tome ništa nije
stvarno. Ne budite poput čovjeka koji je, ushićen nakon
pobjede u šahu, umro od srčanog udara!
Radostan stav zadržite čak i u mračnom razdoblju tugovanja
te tijekom neizbježnog propadanja tijela u starosti.
Crni se kvadrati na šahovskoj ploči izmjenjuju s bijelima.
No, unatoč tome, svaka se životna tama izmjenjuje
sa svjetlošću, svaka tuga s radošću, a svaki neuspjeh s
uspjehom. Promjena i kontrast neizbježni su, a bez njih
ne bi bilo ove uzvišene igre. Promatrajte ih nepristrano i
nipošto im ne dopuštajte da vas odrede iznutra.

KARMA JE NAŠA VLASTITA ODGOVORNOST

Čovjek u svojoj duši nije predodređen da bude dobar ili
zao. Premda se poročnost ili krepost mogu doimati prirođenima,
svaka je ljudska sklonost stečena u ovom ili u
prijašnjim životima. Svaka je sklonost posljedica osobnog
izbora.
Opravdavanje vlastitih nedostataka tvrdnjama poput: "Zao
sam samo zato jer me karma čini takvim" ili "Sotona me
natjerao na to; to nije moja već njegova krivnja" vrlo je opasno.
Nažalost, mnogi ljudi razmišljaju na taj način. Nadaju
se da negdje postoji kakvo dobro opravdanje, skriveno u
golemom, pretrpanom spremištu prošlih iskustava; kakav
davno zaboravljeni grijeh koji nisu sami počinili, već je počinjen
protiv njih; utjecaj pred čijom su moći bili nemoćni.
U današnje vrijeme psihoanaliza opčinjava mnoge pa su
ljudi skloni svoje probleme pripisivati onome što su doživjeli
od drugih - okrutnosti ili nezainteresiranosti roditelja,
učitelja, društva — bilo čemu, kako se ne bi morali suočiti
s potrebom popravljanja samoga sebe. Izražavanje nemoći
pred teškoćama tek je izgovor ega. Istinski uzroci naših
problema nastaju izvan našega vidnog polja, u podsvijesti.
Te uzroke stvaramo sami, prije svega nedjelima koja smo
počinili u prošlosti. Ako danas netko loše postupa s nama,
optužujemo ga za svoju povrijeđenost. I ne pomišljamo da
smo na određeni način privukli tu povredu. Ako nam "sreća"
okrene leđa, optužujemo sve i svakoga osim samih sebe.
Ali, privlačnom silom vlastite karme sami smo privukli ponašanje
koje nas je povrijedilo ili "zlu sreću".
Koliko god mi to poricali, sami smo, nedavno ili u dalekoj
prošlosti, stvorili sve okolnosti, svaku značajku, svaku na-
viku. Sve je to proizašlo iz zloporabe slobode izbora koju
nam je Bog dao.
Dao nam je slobodu da mu se vratimo, ako to odlučimo,
ili da nam životi besmisleno teku u smjeru čulnih užitaka.
Od Njega, jedinoga Izvora života, dolaze sva snaga i dobrota.
Ako naša životna sila neprestano teče prema van udaljavajući
se od svojega unutarnjeg Božanskog Izvora, ulazi u
suhu pustinju. Jalovi pijesak materijalne svijesti upija našu
životnu silu i ona potpuno nestaje.
Nikoga ne optužujte za zla koja vas snađu. Prihvatite odgovornost
za vlastiti život i za nesreće s kojima se suočavate.
Uz čvrstu odluku, dajte sve od sebe kako biste svoju prirodu
oslobodili škodljivih sklonosti.
I, iznad svega, vratite se Bogu.
Utjecaj sotonske zablude iz svojega ćete života ukloniti
samo potpunom iskrenošću prema sebi i energičnim nastojanjem.
Upamtite da ste taj utjecaj sami prizvah svojim
mislima i postupcima. Od danas živite vođeni unutarnjom
božanskom mudrošću.

KAKO PREVLADATI KARMIČKE IZAZOVE

Ljudi malokad traže skrivene uzroke događaja u svojim životima.
Ne shvaćaju zašto pate. Patnja njihove umove obavija
gustim velom skrivajući svoje podrijetlo.
Samo uslijed dubokog unutarnjeg doživljaja viših stanja
svijesti postaje jasno da su svi nedostaci, mentalni ili tjelesni,
tek posljedice lošeg ponašanja u prošlosti. Mudrac
posjeduje unutarnju jasnoću koja mu omogućuje uvidjeti
uzrok svake nevolje. Potom može predložiti postupke za
uklanjanje utjecaja toga uzroka u životu.
Onaj tko se rodio prikraćen na bilo koji način, trebao bi se
energično opirati iskušenju samosažalijevanja. Sažalijevati
samoga sebe znači oslabjeti vlastitu unutarnju moć prevladavanja.
Umjesto toga afirmirajte: "Prepreke ne postoje,
postoje samo mogućnosti
Ne optužujte nikoga pa čak ni samoga sebe. Optuživanje
i osuđivanje neće izbrisati ono što je učinjeno, već će potvrditi
vašu ovisnost o okolnostima nad kojima ste doista
izgubili nadzor.
Tražite Boga i unutarnju tišinu. Pomirite se s onime što jest
i s onime što je potrebno učiniti. Svaku je karmu moguće
preoblikovati ako od danas počnete živjeti prema svijesti
duše. Odbacite zapovijedi ega. One su uvijek utemeljene
u zabludi.
Što se više približite Bogu, to je izvjesnije da ćete ga upoznati
kao samu Božansku Ljubav: najbližu od bliskih i najdražu
od dragih.

ŽIVLJENJE IZNUTRA VODI OSLOBOĐENJU OD KARME

Većina ljudskih bića odbija vodstvo iznutra, vodstvo više
mudrosti. Umjesto toga, žive pod utjecajem utvrđenih navika
koje su stvorili u prošlosti. Stoga su njihovi životi nalik
lopti koju igrači udaraju po vlastitu nahođenju. Kao što
lopta u igri mora ići onamo kamo je poslana, tako i čovječanstvo,
vodeno navikama, nema drugog izbora doli živjeti
rezultate svoje karme, stvorene prijašnjim postupcima.
Većina ljudskih bića robuje svojoj uvjetovanosti, koja se
može činiti kao vanjski uzrok, ali zapravo potječe iz njih.
Njima upravljaju njihove navike. Premda su sami stvorili te
navike, jednom stvorena navika sama se održava.
Vrlo malo ljudi sluti koliko njihove navike, stvorene uslijed
prošlih postupaka, utječu na njihovo sadašnje ponašanje,
na njihov svjetonazor, te u kolikoj mjeri određuju kakve će
ljude i okolnosti privlačiti, kao i ono što pogrešno nazivaju
"srećom", dobrom ili zlom. Ne uviđaju da te navike izviru
iz dubina podsvijesti i da neopaženo utječu na sve njihove
sadašnje stavove i postupke. Ljudi - napose zapadnjaci -
vjeruju da imaju slobodnu volju. Drugi - mahom istočnjaci
- jednako pogrešno vjeruju da nema izlaza, da je sve
kismet: sudbina.
Ali, izlaz postoji! Postoji način da odbacimo zabludu prema
kojoj slobodu dokazujemo dajući "odriješene ruke" svojim
egoističnim željama. U području karme upravo karma ima
najveći utjecaj. Ali, ljudska se bića mogu povući u posve
drugo područje usklađujući se s beskonačnom mudrošću u
temelju karmičkog zakona. Sljedeću mjeru slobode vječno
imamo na raspolaganju: prihvatiti Boga i Njegove unutarnje
smjernice ili nastaviti slijediti vlastite egoistične želje.
Što više živimo prema unutarnjim smjernicama, to više
upravljamo vanjskim događajima velike igre života. Ako
živimo u vlastitom središtu, u nadsvijesti, živimo u jedinoj
istinskoj slobodi. U svijesti duše više nismo nemoćni u vlasti
navika i žudnji. Dakle, mjera u kojoj razvijemo svijest
duše jest mjera naše slobode od robovanja karmi.
Umjesto da prihvatite fatalistička pravila karme, slijedite
unutarnji put prema slobodi. Svakodnevno meditirajte.
Duboko se povezujte s Bogom. Od Njega, pomoću tihog
glasa intuicije, doznajte kako se možete osloboditi robovanja
navikama koje ponižava dušu.
Koliko su vas dugo - koliko tragično dugo! - navike držale
u strahu od budućnosti. Ako vas neočekivana sreća i nesreća
u vašemu životu zbunjuju, potražite jedino moguće rješenje
beskrajne životne zagonetke: duboku meditaciju i sve veće
usklađivanje s mudrošću pomoću svakodnevnog kontakta
s vječno slobodnim Beskonačnim Duhom.

PREKORAČENJE EGA

Nepromjenjiva pravila karme upravljaju ljudskom sudbinom
dokle god čovjek živi kroz svoja osjetila reagirajući na
vanjske događaje. Za takvu je osobu moralno rasuđivanje
utemeljeno u svijesti ega. Učenje svetih spisa utemeljeno
je u svijesti ega. Suze samosažalijevanja proizlaze iz svijesti
ega. Svijest ega je problem. Što više vlada umom, to karma
snažnije utječe na naše živote.
Međutim, kozmički zakon nije bezuman tiranin. Njegovi
sudovi nisu nasumice upućeni uplašenom i nemoćnom
čovječanstvu. Svaka je posljedica, dosuđena božanskim zakonom,
ispravna i pravedna; proizlazi iz dubljih stvarnosti
u samoj ljudskoj prirodi, a dosuđuje se za počinjena djela.
Nije li doista logično da žanjemo pravedne posljedice vlastitih
postupaka?
Međutim, kad u svijesti duše prekoračimo ego, prekoračujemo
i područje karmičkog zakona. Duša ostaje zauvijek
netaknuta jer samo ego stvara karmičke posljedice. One
nestaju jer više nema centripetalnog vrtloga koji bi ih doveo
u žarište svijesti "mene" i "mojega".
Duša se uslijed samoostvarenja napokon oslobađa okova
karmičkoga zakona. Čak se i dobra djela velikih svetaca šire
poput koncentričnih valova svjetlosti blagoslivljajući cijelo
čovječanstvo.

3. poglavlje
OSLOBOĐENJE OD KARME

PREVLADAVANJE KARME

Nekoć davno, jedan se moćni vladar napio. Prerušio se i
pošao u krčmu na svojemu posjedu te nekom čovjeku u
svađi slomio nogu. Krčmar ga je odveo pred suca, kojega
je postavio kralj. Kad je sudac zaustio presudu, kralj je
odjednom odbacio krinku i uskliknuo: "Ja sam kralj koji te
postavio za suca i imam moć zatvoriti te u tamnicu! Kako
se usuđuješ osuditi me?"
Savršena duša, poistovjećena s tijelom, na sličan način može
počiniti zlo te ju sudac - ili zakon karme - može proglasiti
krivom. Ali, ako ta duša svoju svijest može poistovjetiti
s Bogom, Stvoriteljem zakona karme, vladajući zakon ne
može kazniti kraljevsku dušu.
Zakon karme moguće je izbjeći poistovjećivanjem s Bogom.
Kad čovjek postane sposoban poistovjetiti se s Bogom, trebao
bi oprostiti svojoj braći koja su zgriješila protiv njega.
Ali ako duša, koja je meditacijom postigla božanski oprost
vlastite karme, ne oprašta svojoj grešnoj braći, ponovno se
poistovjećuje s ljudskim životom i podvrgava se tajanstvenim
zakonima ograničavajuće karme. Stoga bi svaka duša
trebala ostati božanska pomoću dosljednog opraštanja i ljubavi,
kao što Bog oprašta i voli.
Prema zemaljskim zakonima, sudac može mladog zločinca
osuditi na tri godine boravka u popravnom domu. Ali, sudac
ga može i pomilovati ako se mladi prijestupnik pokaje
te obeća da će se u budućnosti dobro ponašati. Dakle, prema
zakonu karme, osoba koja čini zlo, mora požeti posljedice
svojih postupaka. Ali, ako zločinac usrdnom molitvom
i meditacijom zamoli Boga za oprost, Bog, Tvorac zakona
karme, može ga poštedjeti kazne.

SVIJEST UZVIŠENIH DUŠA

Pri dolasku na ovaj svijet većina duša nema svjestan nadzor
nad svojom sudbinom. Maglovito su svjesne da ih ovamo
dovodi struja njihovih žudnji. Međutim, osim te maglovite
svijesti, nemaju osjećaj svrhe ili smjera.
Napredne duše nisu ograničene. One znaju zašto su došle
i što moraju učiniti na zemlji. Usklađene s Božjom voljom
te s unutarnjim vodstvom duše, svoje živote i živote drugih
usmjeravaju prema sve većoj slobodi u Beskonačnomu.
Učeći doživljavati uvijek novu radost u meditaciji, drugi se
također postupno izdižu iznad grube materijalne svijesti, u
slobodu Duha.
Što je duša jasnije svjesna uzvišenijeg vodstva, to je slobodnija
od zakona karme. Savršena predaja Božjoj volji nipošto
nije pasivna. Savršeno usklađivanje uma iziskuje veliku
moć volje i veliku usredotočenost. Predaja omogućuje duši
širenje svijesti poput neograničene kugle svjetlosti, sve dok
ne obuhvati sveprisutnost. Radosno širenje duše donosi sve
veću vlast - ne samo nad samim sobom već i nad svom
materijom.

KRIYA JOGA I OSLOBOĐENJE OD KARME

"Kriya joga je sredstvo koje može ubrzati čovjekov razvoj."
Objasnio je Sri Yukteswar svojim učenicima... 
Život naprednog Kriya jogija nije pod utjecajem prošlih
postupaka već isključivo smjernica duše. Posvećenik na taj
način izbjegava spore evolucijske podsjetnike na egoistične
postupke, dobre i loše, uobičajeni život koji se orlovskom
srcu doima tegobnim i sporim poput puža...
Poistovjećujući se s plitkim egom, čovjek je uvjeren da sam
razmišlja, želi, osjeća, probavlja obroke i održava se na životu
ne priznajući uslijed promišljanja (i malo bi bilo dovoljno!)
da je u svojemu uobičajenom životu tek marioneta
prošlih postupaka (karme) te prirode ili okružja. Intelektualne
reakcije, osjećaji, raspoloženja i navike svakog čovjeka
ograničeni su posljedicama prošlih uzroka iz ovoga ili prijašnjih
života. Međutim, njegova je kraljevska duša visoko
iznad takvih utjecaja...
Ne upuštajući se u poistovjećivanje svojega uma, volje i osjećaja
s tjelesnim žudnjama te sjedinjujući um s nadsvjesnim
silama u kralježničnim svetištima, napredni jogi u ovom
svijetu živi prema Božjem naumu, slobodan od utjecaja
impulsa iz prošlosti i novih besmislica sadašnjih ljudskih
motiva. Takav jogi prima ispunjenje svoje Najveće Žudnje,
siguran u konačnom utočištu neiscrpno blaženog Duha.

UČITELJI PREUZIMAJU KARMU DRUGIH

Na sreću svojih učenika, Sri Yukteswar spalio je mnogo njihovih
grijeha u vatri svoje jake groznice u Kašmiru. Iznimno
napredni jogiji poznaju metafizičku metodu tjelesnog
prijenosa bolesti. Jak čovjek slabijemu može pomoći nositi
njegov težak teret; duhovni je „superčovjek" sposoban
olakšati tjelesni i mentalni teret svojih učenika dijeleći karmu
njihovih prošlih postupaka. Kao što bogataš izgubi nešto
novca kad plati veliki dug svojega rasipnoga sina, kojega
na taj način spašava strašnih posljedica njegove nepromišljenosti,
tako i učitelj svjesno žrtvuje dio svojega tjelesnoga
bogatstva kako bi učenicima olakšao teškoće.
Primjenjujući tajnu metodu, jogi sjedinjuje svoj um i astralno
tijelo s umom i astralnim tijelom onoga tko pati; bolest
se, u cijelosti ili djelomično, prenosi u tijelo sveca. Budući
da je na tjelesnom polju postigao Boga, učitelj više ne mari
što će se dogoditi s tim materijalnim oblikom. Premda mu
može dopustiti očitovanje određene bolesti kako bi ju olakšao
drugima, njegov um ostaje netaknut; smatra se sretnim
jer je mogao pomoći na taj način.
Posvećenik koji je postigao konačno spasenje u Bogu, ustanovljuje
da je njegovo tijelo potpuno ispunilo svoju svrhu;
tada se njime može koristiti kako mu odgovara. U svijetu
nastoji ublažiti tugu čovječanstva, duhovno, intelektualnim
savjetovanjem, pomoću moći volje ili tjelesnim prijenosom
bolesti. Uzdižući se u nadsvijest kad god poželi, učitelj može
ostati neosjetljiv na tjelesnu patnju; katkad tjelesnu bol odluči
podnositi stoički, kao primjer učenicima. Preuzimajući
bolesti drugih, jogi umjesto njih može zadovoljiti karmički
zakon uzroka i posljedice. Taj zakon djeluje mehanički ili
matematički, a ljudi koji posjeduju božansku mudrost, mogu
sustavno manipulirati njegovim funkcioniranjem.
Duhovni zakon ne zahtijeva da učitelj oboli kad god iscijeli
nekoga. Iscjeljivanja se u pravilu događaju zahvaljujući
svečevu poznavanju raznih metoda trenutačnog iscjeljenja
koje neće nauditi duhovnom iscjelitelju. Međutim, učitelj
koji želi znatno ubrzati razvoj svojih učenika, u rijetkim slučajevima
može vlastitim tijelom razriješiti mnogo njihove
nepoželjne karme.
Isus se proglasio otkupiteljem grijeha mnogih ljudi. Budući
da je posjedovao božanske moći, njegovo tijelo nije moglo
biti usmrćeno razapinjanjem jer je voljno surađivao sa
suptilnim kozmičkim zakonom uzroka i posljedice. Na taj
je način preuzeo posljedice karme drugih ljudi, a osobito
svojih učenika. Učenici su stoga bili iznimno pročišćeni i
spremni primiti sveprisutnu svijest koja je kasnije sišla na
njih.
Jedino samoostvareni učitelj može prenijeti svoju životnu
silu ili u svoje tijelo preuzeti bolesti drugih. Običan čovjek
ne može izvesti tu jogičku metodu iscjeljivanja, što i nije
uputno jer je nezdravo tijelo zapreka božanskoj meditaciji.
Hinduistički sveti spisi govore da je održavanje tijela u
dobrom stanju čovjekova najvažnija dužnost; u suprotnom
njegov um ne može ostati postojan u vjerskoj usredotočenosti.

VAŽNOST MEDITACIJE

Tko ne bi želio poštedu od posljedica vlastitih grijeha?
Međutim, malo je onih koji su spremni učiniti ono što
je potrebno da bi postigli takvu poštedu. Preklinjanje nas
ne može poštedjeti tegobnog kotača pravde. Kozmički je
zakon matematički precizan. Njegova je pravila moguće
izbjeći življenjem u božanskoj svijesti. Sloboda se ne postiže
ulagivačkim molitvama već dubokim usklađivanjem
sa sveljubećom Unutarnjom Tišinom. Koliko smo god
zaokupljeni radom ili svjetovnim pitanjima, trebali bismo
težiti unutarnjoj tišini kako bismo se uskladili s Bogom.
Tihim štovanjem možemo produbiti svoju svijest o božanskoj
ljubavi i mudrosti. Božansko je iznad zakona. U svemu
što činimo trebali bismo osjećati kako Božja svestvaralačka
Inteligencija radi kroz nas. Sto je naš život bliži Bogu, to
Njegov zakon manje utječe na nas.
Najveća od svih "zaokupljenosti" jest zaokupljenost Bogom.
Najveća od svih dužnosti jest postaviti Njega na prvo
mjesto u svojemu životu. Ni jedna zaokupljenost i ni jedna
zemaljska dužnost ne bi bile moguće bez inteligencije koja
potječe od Njega.
Odlučite dosljedno ispunjavati svoju najvažniju obvezu:
svoje dnevne sastanke s Bogom. Dva puta dnevno ulazite u
unutarnju tišinu. Štujte Boga na oltaru svitanja. Na kraju
dana tiho sjedite u hramu noći; neka vas tama odvoji od
svega što vam danju odvraća pozornost.
Promišljajte jednolično ponavljanje smrti i ponovnog rađanja.
Već u ovom tijelu nastojte uništiti sjemenke svoje
prošle karme (postupaka). Sjetite se da spaljene sjemenke
ne klijaju. Ljudi koji u dubokoj meditaciji svoje karmičke
sjemenke pale u vatri mudrosti, više se nikada neće morati
inkarnirati na zemlji.

4. poglavlje
SMRT I USKRSNUĆE

ŠTO SE DOGAĐA U TRENUTKU UMIRANJA

Kad se običan čovjek približi smrti, cijelo mu se tijelo najčešće
paralizira, kao što dijelovi vašega tijela katkad utrnu.
Kad vam stopalo utrne, vidite ga i znate da je vaše, ali ga
ne možete pomaknuti. Dakle, većina ljudi nadomak smrti
osjeća posvemašnju oduzetost ili utrnuće cijeloga tijela
- udova, mišića, čak i unutarnjih organa uključujući srce,
pluća i dijafragmu.
Umirući je na početku svjestan da mu mišići i udovi polako
trnu. Kad srce počne trnuti, pojavljuje se osjećaj gušenja
jer pluća ne mogu raditi bez funkcije srca. Taj je osjećaj gušenja
pomalo bolan, nelagoda traje jednu do tri sekunde i
uzrokuje jak strah od smrti. Budući da se duše reinkarniraju
mnogo puta te neizostavno moraju iskusiti smrt uslijed
prijelaza iz staroga tijela u tijelo malog djeteta, zadržavaju
sjećanje na taj osjećaj gušenja i boli u trenutku smrti. To
sjećanje uzrokuje strah od smrti.

TJELESNA I PSIHOLOŠKA STANJA UMIRANJA

Običan čovjek u trenutku smrti doživljava sljedeće osjete:

1. Postupno utrnuće udova, mišića, srca, pluća i dijafragme.
2. Uslijed širenja utrnulosti na udove i mišiće, pojavljuju se
osjećaji tuge i nemoći te želja za životom.
3. Kad mišić srca počne trnuti, pojavljuje se osjet boli i gušenja,
koji može izazvati jak strah od smrti. Dušu preplavljuje
vezanost uz imovinu i voljene osobe te izaziva
jaku mentalnu bol.
4. Uslijed boli gušenja, umirući mentalno, svim silama, nastoji
ponovno doći do daha. Tada mu se u umu odvija
sažeti prikaz svih dobrih i loših postupaka u tom životu.
Iz te mentalne introspekcije proizlazi sklonost koja će
biti smjernica u određivanju vrste rođenja u sljedećem
životu.
5. Istodobno jedan za drugim nestaju osjeti dodira, okusa,
njuha, vida i sluha. Osjet sluha zadnji napušta svijest
umirućega. Zbog toga u blizini umirućega nipošto nije
uputno čak ni šapnuti: "Gotovo je; umrijet će."
Dvoje mojih učenika, brat i sestra, doživjeli su neuobičajeno
iskustvo. Sestra je ležala na umoru, a uz nju su bili
njezin brat i liječnici. Kad je brat nakratko izašao iz sobe po
vodu, liječnici su glasno rekli: "Gotovo je; pulsa više nema."
Opazili su grč i tada su zaključili da je mrtva. Kad se njezin
brat vratio, otpravio je sve prisutne. Tada je energično
protresao sestru, vičući: "Sestro, učitelj ti je rekao da ćeš
preživjeti ako se potrudiš!"
Njezino je srce za nekoliko trenutaka ponovno počelo
kucati; počela je disati, sjela i ispripovijedala sljedeće
iskustvo: "Cijelo mi je tijelo obamrlo, ali sam čula korake
svojega brata dok je izlazio iz sobe. Pokušavala sam
voljom pokrenuti životnu silu u svojemu nepomičnom
tijelu, ali čim sam čula kako su liječnici rekli: 'Gotovo je',
odustala sam od želje za životom. Uslijedilo je potpuno
obamiranje mojih vanjskih mišića i unutarnjih organa
te zasljepljujući bljesak svjetlosti u glavi i potom duboka
tama. U tom sam stanju čula kako mi brat prilazi, kao
izdaleka, i čim me je potaknuo da upotrijebim moć volje
i probudim se, ponovno sam osjetila želju za životom i
evo me. Moja je svijest uspjela oživjeti u obamrlim unutarnjim
organima, mišićima i osjetilima."
Budući da je posljednja najvažnija misao umirućega opterećena
životnom sklonošću navici, nije uputno opterećivati
tu svijest strahom od smrti.
Umirućemu nije uputno govoriti ništa, ali, ako je hrabar
i želi umrijeti, možete mu šapnuti u uho: "Prijeđi prag
ovoga bijednog života i uđi u svijet vječne sreće."
6. Nakon doživljaja gušenja, običan čovjek odjednom osjeća
oslobođenje od težine svojega tijela, potrebe za disanjem
i svake tjelesne boli.
7. Duša preminuloga nakon toga ulazi u san zaborava, milijun
puta dublji i ugodniji od običnog dubokog sna.
8. Duša osjeća kao da leti kroz vrlo miran, mračan tunel.
9. Ako čovjek umre brzo, primjerice, uslijed vješanja, strujnog
udara, ustrjeljivanja ili nesretnog slučaja, gotovo
uopće ne osjeća tjelesnu bol.
Patnja je isključivo mentalna jer um uvida da ne može disati
te da više ne može živjeti u tom tijelu. Zamišljeni se osjećaj
gušenja i boli u trenutku smrti pretvara u bolnu mentalnu
moru, koja neko vrijeme muči um preminuloga, ali se ubrzo
pomiri s time, kad duša uvidi da je izgubila tijelo. Ako
je dobra duša ubijena, nakon iznenadne smrti malokad trpi
čak i mentalnu agoniju.

ASTRALNO TIJELO NAKON SMRTI POSTAJE NOSITELJ DJELOVANJA

Premda je fizičko tijelo Božji san, u vlasti se ega doima stvarnim.
Jednako se tako astralno tijelo u smrti doima stvarnim
i postaje nositelj djelovanja ega. Kao što fizičko tijelo može
sanjati ljudske snove, tako i astralno tijelo (nakon smrti fizičkog
tijela) u sebi može stvoriti bilo koji san.
Sveci i usredotočeni ljudi, koji su tijekom zemaljskog života
primjenjivali tehniku meditacije, sposobni su zadržati svijest
čak i kad srce uspori ili stane; svijest bi mogli zadržati i
u stanju smrtnog sna. Kao što mi možemo uživati u dubokom
snu ili polusvjesno promatrati odvijanje lijepoga sna,
tako se i u svjesnoj smrti sva astralna iskustva promatraju
svjesno ili polusvjesno.

ASTRALNA KLIMA

Astralni je svemir prirodnije usklađen s božanskom voljom
i naumom savršenstva no što je to zemaljski svijet. Svaki
se astralni objekt očituje ponajprije Božjom voljom i djelomice
voljnim nastojanjem astralnih bića. Ona posjeduju
moć promjene ili usavršavanja ljepote i oblika bilo čega što
je Bog već stvorio.
Duša astralni svijet doživljava kao prelijep vrt. Astralna je
klima ujednačeno topla i hladna, a moguće ju je regulirati
pomoću moći volje, kao što ljudi mogu zagrijati ili rashladiti
svoje domove pomoću električnih grijača ili klimatizacijskih
uređaja.
Astralnu klimu čine astralna zima, proljeće, sezona kiša i
ljeto. Tijekom astralne zime nad astralnim krajolikom plove
iznimno lijepi, svježi, ali ne i hladni, bijeli pahuljasti oblaci
ili zrake. Astralni snijeg pada po narudžbi stanovnika,
uglavnom zbog uljepšavanja krajolika. Taj snijeg mijenja
temperaturu prema volji stanovnika astralnog područja.
Astralno proljeće i ljeto ispunjeni su beskrajnom raznolikošću
nebeskog cvijeća, koje se smiješi s da prozirne, smrznute,
zlatne svjetlosti. Cvjetovi cvjetaju i mijenjaju se ili nestaju,u beskrajnoj raznovrsnosti nijansi, prema želji astralnog
vrtlara. Cvijeće nikada ne vene. Kad više nije željeno, samo
nestane ili se promijeni.
U astralnoj kišnoj sezoni zrake pljušte po zlatnom tlu stvarajući
neopisivu raznovrsnost glazbe sfera. Uslijed pada
stvaraju cvjetne oblike pa se tijekom astralne kiše opaža sloj
srebrnih niti koje vise sa svjetlosnih krasuljaka i ruža spuštajući
ih na astralno tlo. Lokvice svjetlosti u obliku cvjetova
krase ulice tijekom astralne kiše.

ASTRALNE KUĆE

U astralnom je području mnogo palača ili sfera raznih šarenih,
svjetlucavih vibracija. Kao što grad obuhvaća različite
četvrti - bogate i siromašne - tako je i u astralnom kraljevstvu
mnogo četvrti s različitim vrstama nastambi. Astralne
se nastambe sastoje od opeka, koje čine zgusnuti atomi.
Sveci žive u finim astralnim područjima. Obične bi se duše
ondje smrznule ili ugušile, ali su sveci sposobni živjeti
na iznimnoj hladnoći ili vrućini, slobodni od magnetskih
poremećaja. Zle duše žive u astralnim sirotinjskim četvrtima
i nisu sposobne ući u fino ozračje blaženoga duhovnog
plemstva.

REINKARNACIJA U ASTRALNOM, PODRUČJU

Astralno područje obuhvaća rođenje, smrt i reinkarnaciju
kao i zemaljski život, ali je život u astralnom području vrlo
dug, a napredne duše ne moraju umrijeti, ni promijeniti se,
za razliku od zlih duša.
Kad se napredna duša s ljubavlju prisjeti zemaljskih iskustava,
možda se mora vratiti te iskusiti život i smrt u materijalnom
svijetu. Astralna smrt ne obuhvaća bol ili strah.

ASTRALNE BOLESTI I ZLOČIN

Astralne su bolesti uglavnom mentalna raspoloženja i mentalni
poremećaji ili astralna pothranjenost. Astralne bolesti
lako liječe moćni umovi gotovo svih stanovnika astralnog
područja.
Astralni zločin čine neznanje i težnja sebičnoj sreći. Ne postoje
suci koji bi kažnjavali. Duše se same kažnjavaju kad
zgriješe, same si određuju kaznu.

KAKO MOŽEMO STUPITI U VEZU S MRTVIMA?

Ne pokušavajte stupiti u vezu s lutajućim dušama kojima vrvi
eter. Kao što lutalice mogu zauzeti i uništiti prazan, nezaključan
automobil, tako lutajuće duše mogu ući u rastresene
ljude plitkoga uma, koji pokušavaju prizvati duhove pomoću
pasivnog stanja uma. Te lutajuće duše mogu opsjesti um
i uništiti ga. Zbog toga ljudi koji se pasivno prepuštaju opsjednutosti
najčešće izgube karakter, razum i duhovnu moć.
Uputno je zvati samo pouzdane duše koje su vas voljele,
koje vas i dalje vole. Dobre vam duše mogu pomoći, a i vi
možete njima uputiti pomoć.

KAKO PRIZVATI DOBRE DUŠE

Usredotočite se duboko, strpljivo, sve dok ne budete vidjeli
svoje duhovno oko (srebrnobijelu zvijezdu u opalnoplavom
polju, obavijenu zlatnom aureolom) zatvorenih i otvorenih
očiju. Morate biti sposobni zadržati tu predodžbu koliko
god želite. Tada vizualizirajte dobru dušu s kojom želite uspostaviti
vezu i pozivajte ju u svjetlost. Ako ste dovoljno
strpljivi i posjedujete dovoljno osobnog žara, ugledat ćete
tu predodžbu i razgovarati s njom, kao u filmu, na zaslonu
duhovnog oka. Dublji razvoj donijet će vam sposobnost
opažanja te duše otvorenim očima.
Ako vaš poziv prihvati duša poput Isusa, možda vam neće
biti samo vidljiva jer može postići toliko jaku tjelesnu vibraciju
da ju možete i čuti i dodirnuti.
Zle duše ne mogu ući u utvrđeno, visoko pobuđeno polje
duhovnog oka. Duhovnim su okom vidljive samo dobre
duše koje vam mogu pomoći.

KAKO OTJERATI ZLE DUHOVE

Ako je netko opsjednut zlim duhom, dodirnite mu čelo kažiprstom
desne ruke, a kažiprst lijeve ruke stavite na primozak;
potom pritisnite objema rukama te, gledajući svojim
duhovnim okom, recite: "Palim te astralnom svjetlošću i
naređujem ti da izađeš."
Ako ste se sami našli u toj nevolji, prije spavanja na jastuku
prstom ispišite "AUM" ili "Amen". Vizualizirajte svjetlost
oko svojega tijela, pogledajte u duhovno oko i nekoliko
puta mentalno ili glasno ponovite: "Ja sam Svjetlost. Tama
nestaje." Osim toga, u stojećem ili sjedećem položaju spojite
dlanove ispred tijela, zamahnite rukama, spojite dlanove
iza leđa te ponovno ispred tijela, nekoliko puta u brzom
slijedu, izgovarajući "AUM", i bit ćete zaštićeni.

STUPANJE U VEZU S DUŠAMA PREMINULIH

U istinskoj komunikaciji s duhom čovjek ne bi smio izgubiti
svijest, već bi trebao svjesno komunicirati s prizvanom
dušom. Emocije uzbuđenja u pravilu se ne pojavljuju u tim
stanjima. Ne iskušavajte brze, čudotvorne trikove za uspostavljanje
veze s dušama preminulih. To je velik duhovni
zločin protiv Boga i čovječanstva. Vezu s voljenim preminulim
osobama uspostavljajte samo dubokom, ustrajnom meditacijom.
Samo vam meditacija i mjeseci, katkad i godine
strpljivosti, mogu omogućiti uspostavljanje te veze.
Svake se večeri zatvorenih očiju usredotočite na Kristovo
središte, astralni odašiljač duhovnog oka, i preminulima šaljite
dobre namjere mentalno govoreći: "Uskrsni i oživi u
Bogu." Oni će primiti tu poruku. Potom sjedite u tišini i
pokušajte osjetiti njihovu ljubav; kad osjetite ushit, znajte
da su vam odgovorili.
Čak i ako su se duše nekih vaših preminulih voljenih osoba
ponovno inkarnirale, opisanim postupkom možete stupiti
u vezu s njihovim vječno budnim astralnim tijelima te
primiti odgovor u obliku sna tijekom spavanja ili vizije tijekom
meditacije.
Pronalazeći prijatelje u ovom životu i slijedeći ih u astralnom
području nakon smrti, otkrit ćete tajnu života poslije
smrti. Tada ćete shvatiti da vas je smrt razdvojila od voljenih
kako ne biste voljeli samo njih, već i pružali ljubav
svim ljudima u svim inkarnacijama. Kad vaše srce postane
dovoljno veliko da bi voljelo sve, spoznat ćete Oca koji jednako
voli svu svoju djecu. Spoznavši Njega, spoznat ćete sve
svoje brojne roditelje i prijatelje koje ste nekoć voljeli. Uz
tu duboku ljubav zavoljet ćete svu svoju živu i neživu braću
kao djecu jedinoga, vječno dobroga, vječno zagonetnog
Oca-Boga.
Nemojte neprestano misliti o duši preminule osobe ako ne
znate da je dobra i ako ne osjećate nepokolebljivu želju da
s njom stupite u vezu. Ako vam vrijeme ne omogući zaboraviti
preminulog prijatelja, pokušajte s njim stupiti u vezu.
Ustrajna želja da doznate štogod o duši preminule osobe
najbolja je astralna poruka koju možete poslati.

OSJEĆANJE VEZE U SVJESNOM STANJU

Ako vam dragi prijatelj danonoćno nedostaje, osjećat ćete
svojevrsnu čežnju, utješnu prisutnost oko srca. Taj osjećaj
govori da blagonaklona duša pokušava stupiti u vezu s vama
pomoću vaših osjećaja, ali se ne može očitovati zbog
vašega neprestanog mentalnog nemira.

VEZA U SNU, U PODSVJESNOM STANJU

Ako ste nekoliko minuta prije spavanja usredotočeni na
osjećaj prisutnosti svojega prijatelja, pokazat će vam se u
snu.

SVJESNA VEZA U NADSVJESNOM STANJU

Ako osjećate prisutnost svojega preminulog prijatelja i tada
se zatvorenih očiju usredotočite na točku između obrva
i vizualizirate ga, nakon nekog će se vremena pojaviti.
To može potrajati mjesecima, ili čak godinama, ali ako ste
strpljivi i ustrajno produbljujete astralni poziv meditacije,
uspjet ćete.

METAFIZIČKA TEHNIKA PRONALAŽENJA IZGUBLJENIH VOLJENIH PRIJATELJA

Ako vam smrt oduzme nekoga koga duboko volite i ne
možete ga zaboraviti, pokušajte ga pronaći vježbajući svakodnevno
po dva sata, mjesecima ili, ako bude potrebno,
godinama na sljedeći način: sjednite na stolac s uspravnim
naslonom i sat vremena primjenjujte najbolju tehniku usredotočenja
koju poznajete. Potom podignite ruku i usredotočite
se na vrhove prstiju. Usredotočeni na točku između
obrva, opazit ćete duhovno oko i ustrajte u namjeri da uspostavite
vezu s astralnim tijelom preminule duše.
Blago kružite šakom u raznim smjerovima: prema sjeveru,
jugu, istoku, zapadu i tako dalje. U svakom smjeru kruga
pokušajte osjetiti prisutnost astralnog tijela preminule duše.
Kad prstima osjetite da ste ju dodirnuli kao što ste ju dodirivali
za života, srce će vam se ispuniti ushićenjem. Nastavite
ju vizualizirati duhovnim okom i vidjet ćete ju. Zamolite
prste i srce da vam otkriju gdje se vaš prijatelj ponovno rodio,
prema smjeru u kojemu ste ga prstima osjetili. Kad ga
osjetite prstima i srcem, kad ga opazite i budete sposobni
razgovarati s njim, reći će vam gdje se nalazi u astralnom
svijetu ili gdje se rodio. Tada će nastupiti silna radost.

PRIMJERI USKRSNUĆA

Stvarni Kriyananda pripovijeda sljedeće priče:

U Encinitasu je živio čovjek koji je prodavao nekretnine.
Njegova je supruga devedeset dana bila teško bolesna. Kad
je čovjek čuo za Yoganandu, koji je živio nedaleko od njih
i imao iscjeliteljske moći, pošao je k njemu i zamolio ga da
moli za nju. Yogananda je molio, ali mu je rečeno da još ne
ide k toj ženi. Žena je nedugo potom umrla, što je njezina
supruga bacilo u očaj.
Tek je tada Yoganandi u meditaciji rečeno neka pode k
njemu. Ušavši u njihov dom, ondje je zatekao tridesetak
tugujućih ljudi. Čovjek je bio pokraj postelje svoje supruge
te ju je, uplakan, očajnički tresao. Yogananda ga je mirnim
pokretom udaljio te jednu ruku stavio na čelo mrtve žene, a
drugu na njezina leda te počeo prizivati Božansku Moć.
Za pet do deset minuta njezino je tijelo počelo drhtati -
"poput motora", kako je to Yogananda kasnije opisao.
Uskoro se potpuno smirila. Srce joj je zakucalo i počela je
disati. Polako je otvorila oči. Pogled joj je bio odsutan, kao
da se upravo vratila s dugog putovanja.
Potpuno je ozdravila.

"Kad sam 1935. godine posjetio Indiju", rekao nam je
Yogananda, "hodao sam ulicom u Seramporeu, u kojoj je
živio moj guru, i iz jedne sam kuće čuo glasno naricanje.
Ispostavilo se da je to kuća rođaka mojega prijatelja. Ušao
sam i doznao da je taj čovjek upravo umro. Njegova je obitelj
plakala. Prišao sam tijelu i duboko molio nad njime.
Čovjek je, Božjom milošću, oživio."
Doktor Lewis mi je mnogo godina poslije rekao: "Jednom
sam upitao Učitelja: 'Jeste li u tu kuću ušli zbog osobne povezanosti
s tim čovjekom? Ili zato jer vas je Bog uputio?'
Yogananda je odmah odgovorio: 'Oh, zato jer me je Bog
uputio. Inače ne bih ušao.'"

NEBO ČEKA

Smrt nije potpuni nestanak. Smrt je stanje pasivnog, nevoljnog
opuštanja prouzročenog nesrećom, bolešću ili tugom.
To prisilno i trajno odvajanje tijela od struje života popularno
se naziva smrću ili potpunim prestankom života. No,
zapravo je posrijedi tek privremeno stanje. To nije svršetak
svega, već tek prijelaz iz područja promjenjive, ružne materije
u područje beskrajne radosti i raznobojnih svjetala.
Zašto ne biste putem meditacije svladali metodu voljnog
odvajanja cijeloga tijela od struje života te na taj način oslobodili
dušu okova smrti? Kao što električna struja ne umire
kad se žarulja razbije, tako ni smrt ne uništava naše istinsko
jastvo, koje se nakon nje povlači u beskrajno, Sveprisutno
Jastvo.
Ovaj svijet doživljavamo pomoću pet osjetila: okusa, dodira,
njuha, sluha i vida. Nebo se doživljava pomoću intuicije.
Zbog toga je potrebno meditirati često i duboko jer meditacijom
razvijamo šesto osjetilo ili intuiciju. Mi nismo tijelo
već Duh. Nebo vas čeka, a jedini način da dođete do njega
jest razvijanje intuicije dubokom molitvom i meditacijom.

ČAROBNA MRKVA

U staro je doba u Indiji živjela vrlo svadljiva žena. Ime joj
je bilo Kalaha, što na bengalskom znači "svađa". Gospođica
Kalaha porječkala bi se sa svakime i zbog najbezazlenijeg
povoda te nije mogla učiniti ni najmanje dobro djelo.
Vrijeme je prolazilo, a Kalaha je bila sve zlobnija i pakosnija.
Naposljetku ju je Anđeo Smrti izbacio iz njezina tijela.
Njezino je astralno tijelo tada krenulo niz spiralne stepenice
tmine, u područje najdublje tame. Tresnula je na tlo
Hada, iz kojega je izlazila para. U očaju je i strahu vrištala
tražeći milost kad je vidjela da je Anđeo Smrti ostavlja na
tom strašnom mjestu, na kojemu grešne sjene žive u muci
i očaju.
Privučen molećivim, prodornim kricima zle žene, Jama
(Anđeo Smrti) se ipak vratio i rekao joj: "Molim te, možeš
li se sjetiti bilo kojeg dobrog djela koje si učinila za svojega
boravka na zemlji kako bih te mogao poštedjeti ovoga
strašnog mjesta na kojemu si se našla zbog vlastitih pogrešaka?"
Zla se žena neko vrijeme češala po glavi te je, nakon dugog
razmišljanja, uskliknula: "O, da, vaše Visočanstvo, sjećam
se jednoga svojeg dobrog djela! Jednom sam imala nekoliko
mrkvi. Namjeravala sam ih sve pojesti, ali sam opazila da je
u jednoj crv pa sam ju dala drugome čovjeku. Vjerojatno
sam mu savjetovala da pojede samo dobar dio, a ostatak
baci kako ne bi ubio crva."
"To je dovoljno", odgovorio je Jama. Mahnuo je rukom i
pred grešnu je ženu doletjela mrkva. Jama je nastavio: "Zla
dušo, drži ovu mrkvu i ne puštaj ju. Ne popuštaj stisak i
odnijet će te na nebo."
Žena je pomamno uhvatila mrkvu i počela se uspinjati prema
nebu. Vidjevši to, drugi se grešnik uhvatio za njezinu
nogu, sljedeći se uhvatio za nogu prvoga, a treći se uhvatio
za noge drugoga, sve dok s nogu zle žene nije visio lanac
od stotinu grešnika. Podižući ženu i lanac od stotinu grešnika,
čarobna se mrkva počela uzdizati prema nebu poput
rakete.
Zla je žena bila presretna jer se tako lako oslobodila ruku
posmrtne pravednosti. A kada je osjetila kako joj nešto poteže
stopala, spustila je pogled i shvatila da se s njom prema
nebu uzdiže dug lanac grešnika. Razbjesnila se uvidjevši da
svi nezasluženo iskorištavaju taj uspon. Nije mogla podnijeti
pomisao da bilo tko drugi osvoji naklonost Anđela Smrti.
Bijesno je viknula: "Bezvrijedni grešnici, pustite moje noge!
Kako se usuđujete letjeti prema nebu s mojom čarobnom
mrkvom?"
Dok je mahala nogama kako bi zbacila druge grješnike,
ispustila je mrkvu. Tada se sunovratila s cijelim lancem i
tresnula na tlo Hada.
Ova nas priča poučava da čak i maleno dobro djelo može
biti majušna splav spasenja koja će nas ponijeti preko opasnog
zaljeva grijeha, ali onaj tko pije vino sebičnosti i pleše
na čamcu zlobe, tone u oceanu neznanja. Sebična sreća,
koja ne može podnijeti dobrobit drugih, nedvojbeno će se
pretvoriti u tugu.

MOJE LANE

U Bogu nema razdvojenosti, ali smrt donosi razdvajanje
onima koji nisu shvatili jedinstvo Boga. Oni smrt doživljavaju
kao prazan zid iza kojega duše nestaju i odlaze u zaborav.
Prosvijetljen čovjek vidi dalje od zemlje smrti, kako
duše plešu i ponovno se bude. Smrt ne bi trebala prouzročiti
tugu. I sam sam duboko tugovao kad bi koji od mojih
prijatelja umro. Ne smijete to osjećati. Kad spoznate Boga,
u uzvišenosti Božanskoga opazit ćete sve i tada ćete shvatiti
da zapravo nikada nisu daleko od vas.
U našoj školi u Ranchiju u Indiji jedno mi je lane veoma
priraslo srcu. Toliko sam ga volio da sam mu dopuštao spavati
u mojoj sobi. Životinjica bi se u svitanje dogegala do
mojega kreveta na jutarnje milovanje.
Jednoga sam dana morao otići iz škole. Premda sam dječacima
rekao da lane ne smiju hraniti do mojega povratka,
jedan od njih dao mu je poveću količinu mlijeka. Kad
sam se navečer vratio, dočekala me tužna vijest: "Lane je
na umoru zbog pretjeranog hranjenja." Gotovo sam umro
od tuge. Rekao sam: "Ako Bog postoji, neće mi uzeti lane."
Stoga sam sjeo u meditaciju i lane je nakon tri sata ustalo.
Bog mi ga je vratio.
Ali, kakvu li sam pouku kasnije primio! Bdio sam uz lane
do dva sata u noći, a tada sam zaspao. Lane mi se ukazalo
u snu i reklo:
"Zadržavaš me. Molim te, pusti me, pusti me!"
"U redu", odgovorio sam u snu.
Istog sam se trena probudio i viknuo: "Dječaci, lane ugiba!"
Djeca su dotrčala k meni.
Požurio sam u kut sobe, kamo sam bio smjestio lane. Ono
je posljednji put pokušalo ustati, posrnulo prema meni i
srušilo se pred mojim nogama, mrtvo.
Prema sveopćoj karmi koja usmjerava i određuje sudbine
životinja, život toga laneta je završio i ono je bilo spremno
napredovati u viši oblik. Ali, zbog svoje duboke vezanosti,
u kojoj sam kasnije prepoznao sebičnost, i usrdnih molitvi,
uspio sam ga zadržati u granicama životinjskoga tijela, kojega
se ta duša svim silama nastojala osloboditi. Duša laneta
u snu mi je uputila svoju molbu jer bez mojega blagonaklonog
dopuštenja ne bi željela ili ne bi mogla otići. Čim sam
pristao na to, otišla je.
Sva me je tuga napustila. Ponovno sam shvatio kako Bog
želi da Njegova djeca vole sve kao dio Njega, da ne podliježu
zabludi smrti kao svršetku svega. Neuk čovjek vidi samo
nesavladivi zid smrti koji naizgled zauvijek skriva njegove
voljene prijatelje. Ali, slobodan čovjek, onaj tko druge voli
kao očitovanja Boga, zna da se voljeni nakon smrti samo
vraćaju u odmorište Njegove radosti.

POSLJEDNJI DAN

Vi koji čitate, ja koji pišem i dvije milijarde ljudi koliko
ih danas pulsira životom, za stotinu će godina postojati
samo u mislima. Uzvišeni i skromni moraju biti pokopani
pod travom ili spaljeni u plamenu kremiranja. Mi, koji smo
toliko sigurni u svoj doručak, ručak i večeru, nećemo moći
gutati ni govoriti. Usne će nam biti zauvijek zapečaćene.
Mi, koji rado slušamo laskanje, zvuk potoka, milozvučnu
melodiju glazbe i poznate riječi voljenih osoba, jednoga dana
više nećemo čuti ni jedan zvuk ove žalosne zemlje.
Ruže i cvjetovi koje volite jednoga će dana poslati glasnike
miomirisa da pokucaju na vrata vašega osjetila očaranog
mirisima, ali se vrata toga osjetila više neće otvoriti. Zemaljski
vas miris prirode više nikada neće mamiti.
Doći će dan kad će sve ljepote nijemo stajati pred mudrosnim
vratima vašega lotosova pogleda i pokušavati ući u
odaju vašega divljenja, ali vi više nećete opažati nesavršenu
materiju.
Odaja mudrosti ostat će prazna. Mozak, koji je upravljao
radom 27 bilijuna vaših stanica i vašom tjelesnom tvornicom,
više ih neće usmjeravati. Meki dodiri povjetarca i
sunčeve topline više vam neće goditi jer će vaše tijelo biti
nepomično i beživotno.
Doći će dan kad više nećete vidjeti, kad nećete moći pomicati
ruke i noge, kad nećete misliti ni dobre ni loše misli,
kad nećete doživljavati ni uspjeh ni neuspjeh, kad neće biti
ni mudrosti ni neznanja.
Budući da se to mora dogoditi, zašto uz taj topivi kip od
maslaca vežete sve jače uvjerenje u vječnu ugodu? Vrućina
smrti otopit će smrznute atome tijela. Jeste li ikada pomislili
da imate samo ovaj život i da ćete se nakon njega pridružiti
sjenama milijuna duša koje su također mislile, živjele,
smijale se i umrle s neostvarenim nadama?
Reinkarnacija nedvojbeno jest zbiljska, ali jeste li svjesni da
više nikada nećete imati isto tijelo, isti um, prijatelje u istim
oblicima ili isti način života i smrti koji ćete iskusiti u ovom
životu?
Sjetite se da jednu ulogu ostvarujete tijekom nekoliko godina
tuge i smijeha na zaslonu vremena, nakon čega će taj
životni film biti zauvijek odložen na policu i više se nikada
neće odviti, iako će se izmijenjen pojaviti na zaslonu neke
druge inkarnacije.
Ako svaka duša mora odbaciti malovrijedno odijelo tijela
kako bi se mogla zaogrnuti blistavim ogrtačem besmrtnosti,
zašto biste plakali. Ako i sveci koji se proglašavaju besmrtnima
i mali ljudi koji drhte pred smrću moraju umrijeti, zašto
biste se plašili smrti. Smrt je univerzalno iskustvo koje svi
moraju proći.
Zamislite kakav je misterij Život! Izvire iz nepoznatoga i
utječe u nepoznato. Zamislite kakav je Smrt misterij! Jednako
proguta radinog čovjeka i besposličara te ih ponovno
pretvara u eter i elemente. Zamislite kako svi strahuju od
smrti, ali im smrt ipak donosi mir i olakšanje kad životni
teret postane pretežak uslijed nagomilane tuge, bolesti ili
očito nerješivih muka.
Zašto biste svu dragocjenost svoje mudrosti tratili na pokušaje
ugađanja tom nestalnom, prolaznom tijelu? Probudite
se! Pokušajte na prolaznom tlu tijela ubrati plodove vječne
besmrtnosti, trajnog, vječno novog blaženstva. Tijelo koje
se polako raspada nikada vam neće pružiti trajnu ugodu.
Med božanske sreće ne možete iscijediti iz kamena čulnih
užitaka. Trajna se ugoda neprestano ulijeva u vjedro vašega
života ako saće meditacije stišćete revnim, snažnim rukama
volje te sve jačom usredotočenošću.
Zašto biste se u snu neznanja, koji je nalik smrti, opijali materijalnim
žudnjama? Vaša je sadašnja aktivnost u materijalnom
svijetu nalik hodanju u snu obmane dok spavate u
neznanju. Zašto ste toliko sigurni u sebe i zašto sve vrijeme
posvećujete stvaranju materijalne budućnosti koju u trenutku
morate ostaviti za sobom kad vas smrt pozove? Kao što
znate, materijalno je bogatstvo preteško da biste ga u svojemu
astralnom automobilu odvezli na drugi svijet. Zašto se
sada ne biste pripremili za svoj posljednji dan na zemlji, kad
ćete morati ostaviti sve za što ste toliko vezani?
Ne želim reći da biste trebali biti cinični i ne uživati u onome
što pripada ovom životu. Želim reći samo: nemojte se čvrsto
vezati za ono što će vam donijeti mentalnu agoniju kad to
izgubite ili budete prisiljeni na razdvajanje. Ako u trenutku
odbacivanja tjelesnog ogrtača ne žalite za zemaljskim stvarima,
dobit ćete još bolje. Iz ruku svojega Oca, Boga, primit
ćete sve što ste ikada silno voljeli i izgubili. On vam uzima
kako ne biste bili vezani za zemlju i kako ne biste zaboravili
svoje istinsko besmrtno stanje. Steknite moć meditacije, dragocjenosti
intuitivnog poimanja te uvijek nov mir i radost,
koje će vam više koristiti na vašemu posljednjem putovanju.
Zaboravite današnju zabludu. Pripremajte se za smrt tako
što ćete se svakodnevno sastajati s Bogom. Na kraju puta,
na vratima posljednjega dana, bit će vam dopušteno ući u
Kraljevstvo vašega Oca te zauvijek ostati ondje.

DUHOVNO USKRSNUĆE

Život je veličanstven; život je prelijep, samo ako ispod materije
opazite Boga. Ne dopustite da vas opčini ta promjenjiva
slika života i smrti, već opazite besmrtnost. Radosniji doživljaj
ne možete iskusiti. Bog se skriva iza Mjeseca, Sunca i
zvijezda. Vaša je svijest glas Boga. A Boga se može spoznati
samo istinskom posvećenošću i meditacijom.
Svakoga dana uskrsavajte u meditaciji. Usporedite svoje stanje
prije i poslije meditacije. Meditirajte duboko ako želite
spoznati Boga. Neka vaše loše navike, ravnodušnost i nemir
svakodnevno umiru.
Uskrsnuće znači opuštanje - u meditaciji odmoriti svijest
od tijela i uma. Tada se oslobađate: vaša duša zna da možete
živjeti bez tijela iako i dalje živite u tijelu; ona je odvojena.
Ljudski život može biti lijep, ali je nalik životu ptice u krletci.
Kad otvorite vrata krletke, ptica ne želi odletjeti. Plaši se,
a i mi u meditaciji kažemo: "Hoću li nepovratno kliznuti
u Beskonačno?" Plašimo se nebeskog prostranstva. Predugo
smo živjeli poistovjećeni s tijelom pa se plašimo vlastite
beskonačne sveprisutnosti, plašimo se uskrsnuti svoju svemoćnost,
svoje sveznanje.
Ne znate kakva se radost krije onkraj zaslona podsvjesnoga
uma. Kad se oslobodite nemira i tjelesnih osjeta, sjedite u
tišini i recite: "Bože, na Nebu Tišine rodi se u meni", a On
će tada, na oltaru tišine, doći. Božja je radost neopisiva -
radost koju vam ni jedan promjenjivi san života i smrti ne
može oduzeti.

5. poglavlje
REINKARNACIJA

TEORIJA INKARNACIJE

Pitanje utemeljenosti reinkarnacije izaziva podosta prijepora.
Ako teorija reinkarnacije nije istinita, besmisleno je
vjerovati u bilo koji oblik religije. Reinkarnacija poučava da
se život nastavlja nakon takozvane smrti. Tijelo nije trajno,
ali je duša vječna - vječna duša u privremenom tijelu. Duša
se ne može vratiti Bogu dok ne dosegne savršenstvo. Dakle,
kad jedno tijelo propadne, duša mora dobiti drugo kako bi
ispravila svoje nesavršenosti.
Tijelo je nastamba, a duša je stanar. Tjelesna je kuća prolazna,
a duša je, kao odraz Duha, neprolazna. Stoga duša
po smrti tijela mora potražiti drugo sklonište. Budući da je
tijesno povezana s tijelom, duša razvija tjelesne žudnje. Te
nesavršene materijalne vezanosti prate neutjelovljenu dušu
i onemogućuju joj povratak Duhu. Stoga besmrtnoj duši
ne preostaje drugo doli vratiti se u smrtnu školu života jer
samo u njoj može ispraviti svoje nesavršenosti.
Ako dijete u školi ne uspije završiti razred, ponavlja ga sve
dok ne položi ispite. Tako se i duše, koje u smrtnoj školi
učenja i zabave ne uspiju sačuvati svoju savršenost, moraju
vraćati u mnogim inkarnacijama, sve dok potpuno ne upoznaju
svoju skrivenu prirodu Duha. Besmrtna duša mora
osvojiti nekoliko nagrada da bi održala izdržljivost Duha:
samokontrolu, nevezanost, moralnost, smirenost i duhovnost
- i mora završiti sve razrede zemaljske škole da bi se
oslobodila.
Djeca besmrtne duše šalju se u kino Života kako bi sa smirenom
nepristranošću stvarala ili gledala filmove o Životu,
tragedije i komedije. Kad se koje od te božanske djece uspije
vratiti Bogu i reći: "Oče, uživao sam glumiti u Tvojim
zemaljskim filmovima i gledati ih, ali više nemam želju za
prolaznom zabavom", materijalne ih žudnje više ne prisiljavaju
vratiti se na zemlju.
Bog je na zemlju poslao savršene duše kako bi poput besmrtnika
- smirene, bez žudnji i uvijek sretne — gledale zemaljske
filmove i glumile u njima. Međutim, duše uslijed
gledanja zemaljskih filmova i glumljenja u njima razvijaju
vezanosti. Ako se materijalnih žudnji ne oslobodi prije smrti,
duša se mora u drugom tijelu vratiti u zemaljsko kino
kako bi razriješila žudnje koje su u njemu nastale.
Ako umrete sa željom da posjedujete Rolls Royce, nećete
moći vječno živjeti na nebu, gdje duše vječno klize uokolo
bez vozila. Stoga ćete se morati vratiti na zemlju jer ta želja
može biti ispunjena samo na njoj. Čak i najuzvišenija
vanjska žudnja dušu ograničava u usporedbi s vječnim kraljevstvom
svemira, koje duša gubi zbog usredotočenosti na
sitnice.

KAKO JE MOGUĆE SPRIJEČITI REINKARNACIJU

Ako savršene duše - Božja djeca - dođu na zemlju i nastoje
na sve moguće načine ugađati Bogu umjesto da zadovoljavaju
žudnje ega, neće se morati ponovno inkarnirati. Stoga
kad god (primjerice) jedete, pomislite: "Ne jedem zbog
pohlepe već samo zbog održavanja Tvojega hrama svijesti i
zbog ugađanja tebi jer si mi Ti dao poriv gladi." Ili pomislite:
"Zarađujem samo zbog nebeske odgovornosti održavanja
sebe i drugih, a ne zbog gramzivosti." Što god činili,
recite sami sebi: "Mislim, hoću i rado ugađam samo Tebi."
Rad za Boga vrlo je ugodan, a donosi i osobno zadovoljstvo.
Rad za vlastiti ego zasljepljuje i donosi nezadovoljstvo. Stoga
sva dobra djela nemojte činiti zbog sebe već za Boga. Na
taj način vaša odgovornost za vlastite postupke i njihove posljedice
neće utjecati na dušu. Takav mentalni stav prekida
uže vezanosti koje duše vraća na zemlju. Ako jedete, radite,
mislite, zabavljate se, meditirate i uživate istinsku zemaljsku
sreću samo da biste ugodili Bogu, a ne da biste ugodili sebi,
uvijek ste spremni ostati ovdje ili napustiti zemlju bez tuge
ili vezanosti, kako Bog želi. Tada nećete biti prisiljeni vratiti
se na zemlju.
Djela učinjena s ciljem ugađanja Bogu ne prouzrokuju vezanost.
Ako jedete pitu od jagoda ili zarađujete sa sviješću
o ugađanju Bogu, nakon smrti sa sobom ne nosite želju za
zadovoljenjem tih žudnji. Ako postupate iz pohlepe ili sebičnosti
te umrete s nezadovoljenim žudnjama, morat ćete
se vratiti na zemlju kako biste ih zadovoljili. To ne znači da
morate biti slobodni od ambicija. Lijen ili nemaran čovjek
nema ambiciju ugađati Bogu dobrim djelima na zemlji pa
se mora vraćati sve dok ne nauči marljivo raditi s jedinom
svrhom ugađanja Bogu.
Egoist, koji radi samo kako bi ugodio sebi, zapliće se u
beskrajnu mrežu želja, iz koje se može izvući samo nakon
mnogo inkarnacija. Stoga nikada nemojte biti besposleni,
rastreseni ili egoistično ambiciozni, već budite božanski
ambiciozni u želji da na zemlji radite i zabavljate se s ispravnim
stavom, kao što Božanski Upravitelj želi.
Napustiti svijet i otići u šumu meditirati jedna je krajnost,
ali vas vaše zemaljske želje mogu slijediti i u šumu. Biti sjedinjen
sa svijetom, ali ne od svijeta ili, još bolje, uživati u
ovom svijetu s čistom Božjom radošću, donosi trajnu sreću.
Napuštanje svjetovnog života bez unutarnjeg prevladavanja
žudnji rada licemjerjem. Ako u svijetu živite bez duhovne
pouke, kruti ste i svjetovni. Prema hinduističkom svetom
spisu Bhagavad Giti, čija se uzvišena učenja mogu uskladiti
s istočnjačkim i zapadnjačkim načinom života, najviši je
ideal ugađati Bogu svim postupcima u svijetu. Ako živimo
kao pustinjaci u šumi, možda ne živimo higijenski i mogli
bismo umrijeti zbog bolesti. Ako živimo u svijetu u kojemu
nema mira, mogli bismo umrijeti od mentalne zabrinutosti.
Stoga držite Boga u svojemu srcu gdje god da jeste, smiješite
se u Njegovoj radosti i radite samo za Istinu.

ZAŠTO JE UPUTNO IZBJEGAVATI REINKARNACIJU

Budući da smo besmrtne duše i Božja djeca, posljedice naših
zlodjela ne smiju nas prisiliti na povratak u nepoželjan
život na zemlji. Naš dom je sveprisutnost: vječno blaženo
Božje kraljevstvo u kojemu nema bolesti ni tuge. Taj dom
nije zemaljsko prenoćište, u koje dolazimo zbog zemaljske
zabave. Kad završimo ovu svjetovnu igru, moramo se odlučiti
na povratak kući.
Reinkarnacija je stvorena uslijed sotonske sile, koja je ljudima
usadila pogrešne žudnje i vezanosti te ih potaknula napustiti
vječno sretno Božje kraljevstvo i vraćati se na zemlju,
u svijet lažnih nada, razočaranja, tuge i neznanja.

EGO VOLI TJELESNI ZATVOR

Reinkarnacija besmrtne duše drži podalje od njihova kraljevstva
sveprisutnosti, u majušnom tjelesnom zatvoru
podložnom bolestima, sklonom nesrećama i opterećenom
nezadovoljstvom. Kao što se neki zločinci toliko naviknu
na zatvor da ga nerado napuštaju kad izdrže kaznu, tako se
i sveprisutne duše toliko vežu da nerado napuštaju tjelesni
zatvor, čak i kad im život istekne.
Slobodne duše poput Isusa, Krišne ili našega glasovitog gurua
Babajija mogu posjetiti zemaljski zatvor kako bi izbavile
duše zatvorenika te ih vratile u njihovo kraljevstvo beskrajne
sreće.

POTVRDE REINKARNACIJE

Dvije stotine milijuna hinduista, pet stotina milijuna Kineza,
milijun Japanaca i još mnogo drugih nacija vjeruje
u inkarnaciju. U reinkarnaciju su vjerovali Pitagora, glasoviti
pjesnik Emerson, poslovni ljudi poput Henryja Forda
i svjetski poznati znanstvenici poput Thomasa Edisona i
Luthera Burbanka. Hinduistički su učitelji, kao i Isus, poznavali
i promicali učenje o reinkarnaciji.
"Isus je rekao: 'Ali vam kažem da je Ilija već došao, samo ga
oni ne poznaše...'Tada učenici razumješe da im govori o
Ivanu Krstitelju." (Evanđelje po Mateju 17: 12 - 13)
Isusove riječi jasno izriču zakon reinkarnacije. Prorok Ilija
bio je duša u tijelu. Kad je njegovo tijelo umrlo, duša je
uzašla na nebo i vratila se na zemlju zbog daljnjih inkarnacija
te ušla u tijelo Ivana Krstitelja. Što su drugo mogle
značiti te riječi nego da se prorok Ilija ponovno rodio kao
Ivan Krstitelj.
U Otkrivenju 3:12 čitamo: "Pobjednika ću učiniti stupom
u hramu moga Boga odakle sigurno više neće izići." Onaj
tko prevlada tjelesne žudnje, postat će stalna duša (stup)
u palači Božje prisutnosti i više se neće morati vraćati na
zemlju zbog težnje svjetovnim ispunjenjima.
U Otkrivenju 2:7 piše: "Pobjedniku ću dati 'da jede sa stabla
života' koje se nalazi 'u Božjem raju'." Onaj tko prevlada
tjelesne žudnje, neće se vratiti na zemlju kako bi kušao
gorko slatke plodove zemaljskog života, već će uživati Boga
ili "stablo života", koje je vječno prisutno u raju uvijek žive,
božanske sreće.
U Bhagavad Giti, najsvetijem hinduističkom spisu, piše:
"Ja, najviši Duh, reinkarnirani se opet i ponovno kako bih
uzdignuo tlačitelje i izbavio kreposne."
Kao što čovjek odbaci iznošeno odijelo i odjene novo, tako
i duša napušta dotrajalo tijelo te preuzima novu tjelesnu
nastambu.
Isaac Newton, Galileo i Jules Verne pretkazali su mnoge
istine. Galileo je bio kažnjen jer je znao i poučavao da je
Zemlja okrugla u vrijeme kad su svi na kugli zemaljskoj
smatrali da je ravna ploča.
Tako su i Isus te drugi mudraci uvidjeli istinu o reinkarnaciji.
Ako ljudi ne shvaćaju istinu, moraju se osloniti na
autoritarna učenja božanskih "super sinova" kao što je Isus.

ŠTO SE REINKARNIRA?

Fizičko tijelo obuhvaća još dva nevidljiva tijela, astralno i
duhovno (idejno) tijelo.
Ako se pola litre slane vode ulije u staklenku i začepi, pa se
staklenka stavi u veću staklenku i začepi, a zatim se obje staklenke
stave u treću, veću staklenku koja se također začepi,
pa se sve tri staklenke stave u more, slana se voda iz unutarnje
staklenke ne može pomiješati s morskom vodom ako
se samo najveća staklenka razbije. Sve se tri ograničavajuće
staklenke moraju razbiti kako bi se voda stopila s morskom
vodom. Jednako tako, fizičko tijelo sadrži astralno tijelo i
idejno ili kauzalno tijelo; duša je nepromjenjivo obuhvaćena
idejnim tijelom i začepljena neznanjem.
Stoga duša po propasti tijela uslijed smrti još nije slobodna.
Slobodu postiže tek kad se čepovi neznanja uklone s astralnog
i idejnog tijela omogućujući joj da se stopi s oceanom
Duha. Kao što mi navlačimo tri sloja odjeće - donje rublje,
odijelo i ogrtač - tako i duša smrću gubi samo ogrtač fizičkog
tijela.

TRI TIJELA

Fizičko se tijelo sastoji od šesnaest metalnih i nemetalnih
elemenata: željeza, fosfora, klora, natrija, joda, kalija i tako
dalje.
Astralno se tijelo sastoji od mentalnih, emocionalnih i životvornih
elemenata uključujući inteligenciju, ego, osjećaj,
um (razum-svijest); pet pomagala znanja, suptilnih inačica
osjetila vida, sluha, njuha, okusa i dodira; pet pomagala
djelovanja, mentalnih inačica sposobnosti razmnožavanja,
izlučivanja, govora, hodanja i ručnoga rada i pet pomagala
životne sile, koja obavljaju tjelesne funkcije kristalizacije,
asimilacije, eliminacije, metabolizma i cirkulacije.
Primjerice, ako kristalizacijska struja u tijelu ne funkcionira
pravilno, pojavljuje se tuberkuloza. Ako cirkulacijska struja
ne funkcionira pravilno, pojavljuje se anemija.
Idejno se tijelo sastoji od sjemenskih zamisli, pandana šesnaest
elemenata fizičkog tijela i devetnaest elemenata astralnog
tijela. Sve je elemente fizičkog i astralnog tijela Bog morao
najprije stvoriti kao zamisli. Potom je te misaono stvorene
fizičke i astralne elemente grubom vibracijom pretvorio u
fizičke i astralne elemente. Primjerice, prije no što je stvorio
željezo, misao ili osjećaj, Bog ih je morao stvoriti u svojemu
umu. Kamen očitovan u snu i bljesak misli u snu razlikuju
se samo po vrsti ideje.
Smrt uništava fizičko tijelo, ali ga zemaljske žudnje ponovno
stvaraju. Svijest usmjerava sve materijalno stvaranje.

KAKO DUŠU OSLOBODITI NJEZINA TRI TIJELA

Najprije odbacite zemaljske žudnje; potom uzvišenom meditacijom
naučite oslobađati svoju dušu okova triju tijela i
puštati ju u ocean Duha. Ako to, uz pomoć pravoga gurua,
uspijete za fizičkoga života, isto ćete biti sposobni učiniti
kad vaše fizičko tijelo umre.

RAZLOZI ZA REINKARNACIJU

Ako prejedanjem prekršite zakone zdravlja, velika je vjerojatnost
da ćete se roditi s probavnim poremećajem ili sklonošću
želučanim tegobama, što dovodi do prijevremene
smrti. Nakon što u sljedećoj inkarnaciji platite karmu prejedanja,
u trećoj biste se mogli roditi sa sklonošću prejedanju,
ali i živjeti dovoljno dugo da biste prevladali pohlepu,
ako to izaberete.
Djeca koja umru u majčinoj utrobi, najčešće su prijašnji
slučajevi samoubojstva. Već su jednom odbacila život pa u
procesu ponovnog rađanja proživljavaju grčeve latentnog
gnušanja prema životu, što tijelu toliko naudi da umire u
fazi embrija. Oni koji su u prošlom životu stekli bogatstvo,
zdravlje, blagostanje, mudrost ili duhovnost, sljedeći život
započinju sa specifičnim prednostima. Jednako tako, oni
koji su u prošlim životima nemarom stvarali siromaštvo,
bolest i neznanje, s tim će se stanjima suočiti na samom
početku svojih sljedećih života.
Taj je zakon djelovanja, koji nalaže da u ovom životu žanjete
ono što ste posijali u prošlom životu, pravedan i mudar.
Boga oslobađa stigme koju mu je čovjek nametnuo, određenja
diktatora koji neke mozgove stvara zdravima, a neke
maloumnima samo zbog raznovrsnosti. Zakon djelovanja
objašnjava prividne nepravde od samog početka ljudskog
života. Ujedno svima pruža nadu jer grešnik nije grešan
zato jer su mu roditelji prenijeli sklonost grijehu, već zato
jer je u prošlom životu griješio te je na taj način privukao
grešne roditelje.
Liječnici bi rekli da je John naslijedio umobolnost od svojega
umobolnog oca, a metafizičar bi rekao da je John privukao
umobolnog roditelja za ovaj život jer je njegova duša
iz prošlog života ponijela sklonost umobolnosti. Potonja
teorija omogućuje vjeru u pravednost i mudrost funkcioniranja
Božjih zakona u ljudskim životima.
Ako čovjek živi stotinu godina, ima vremena boriti se protiv
zla i postati dobar, ali dijete koje umre u petoj godini, nije
imalo vremena upotrijebiti razum i slobodu izbora kako bi
pobijedilo u životnoj bitci. Takvo malo dijete umire zbog
prošloga, vlastitoga grijeha. Stoga se mora ponovno rađati
u različitim životnim školama sve dok ne usvoji primjereno
ponašanje.
Ako mala djeca nakon smrti odlaze na nebo, zašto ne bismo
utapali svu novorođenu djecu te ih poštedjeli životne
borbe. Nasilnik nakon smrti neće postati anđeo samo zato
jer je umro. Oni koji žive besciljno, ali ipak očekuju da će
nakon smrti postati anđeli, doživjet će razočaranje. Kad se
probudimo iz sna, isti smo kakvi smo bili prije no što smo
zaspali. Grešne ili kreposne duše ostaju iste nakon tjelesne
smrti.
Kao duše već jesmo zrake Božje svjetlosti. Možemo ostati
skriveni iza oblaka grijeha, kao što se Sunce neko vrijeme
skriva iza oblaka, ali dušu ne možemo vječno skrivati. Ni svi
grijesi svemira ne bi mogli uništiti našu suštinsku svjetlost;
moramo ukloniti zagušljive oblake neznanja i ponovno očitovati
svoju vječnu svjetlost.
Ne smijemo zaključiti da se možemo opustiti jer ćemo jednoga
dana biti izbavljeni. To je nerazborito jer je grijeh vrlo
bolan. Zašto bismo zbog neznanja vjekovima hotimice patili?

ZAŠTO NESVJESNOST O PROŠLIM ŽIVOTIMA NIJE DOKAZ PROTIV REINKARNACIJE

Sjećanje nije mjerilo prijašnjeg postojanja. Ne sjećamo se ni
devet mjeseci svojega postojanja u obliku embrija, kao što
se ne sjećamo ni najranijeg djetinjstva. Kako bismo se tada
mogli sjećati života u drugom tijelu, s drugim mozgom i
živčanim sustavom te s drugačijim izgledom?
Dobro je da se ne sjećamo teških iskustava iz škole prošlih
života jer nam se ponovna opčinjenost tim teškoćama ne bi
svidjela. Kad bismo se sjećali svih teških udaraca koje smo
pretrpjeli u prijašnjim životima, možda ne bismo bili skloni
ponovno biti dobri, možda bi nam ponavljanje bilo dosadno
ili bismo se željeli popraviti, ali bismo osjećali da to ne
možemo. Kad bismo se sjećali svojega djetinjstva, mladosti
i starosti, ne bismo željeli ponovno proživljavati lukave psine
djetinjstva, komedije mladosti i tragedije starosti.
Zamislite kakav je blagoslov reinkarnacija! Uništava naše
dotrajalo životno vozilo i daje nam potpuno nov model kako
bismo pokušali napokon pobijediti u životnoj utrci!
Svi zločinci, ubojice i nečasni ljudi, odbačeni na zemlji,
mogu se vratiti u novim oblicima, spremni iznova započeti
život uz dobrodošlicu i poticaj novih prijatelja te u novim
okolnostima.

POKAZATELJI REINKARNACIJE

Neki su zapadnjaci, napose Amerikanci, nalik najduhovnijim
hinduistima, a neki se hinduisti ponašaju poput tvrdokornih
američkih poduzetnika. Mnogi su duhovni hinduisti
preuzeli američka tijela kako bi, prema božanskom
naumu, produhovili Ameriku. Jednako tako, mnogi Amerikanci
koji su voljeli materijalno propale, ali duhovno velike
hinduiste, rodili su se u Indiji kako bi ju oslobodili.
U sjećanju se vratite u prošlost koliko god daleko možete
i pobrojite svoje prve čiste sklonosti. Jeste li voljeli mirisne
štapiće i istočnjačku filozofiju ili oruđe i strojeve? Te rane
sklonosti, odvojene od sklonosti razvijenih u ovom životu,
pomažu otkriti vašu prošlost.
Članovi nekih obitelji neprestano se svađaju; ti su ljudi u
prošlosti bili neprijatelji i u srcima su utvrdili međusobnu
mržnju. Budući da zakon privlačenja obuhvaća mržnju jednako
kao i ljubav, priroda je povezala te sukobljene duše
kako bi kaos sukobljavanja nastavile u tijesnoj areni maloga
doma. Stoga budite oprezni! Ne privlačite neprijatelja, ni
njegove mane, tako što ćete u mržnji neprestano biti usredotočeni
na njega.

DUG PROCES

Reinkarnacija započinje na stadiju kristala. Nakon osam
milijuna života doseže razinu ljudskoga postojanja. Duša se
doista dugo razvija do rođenja u čovječjem tijelu. Materija
sputava Duh koji neprestano nastoji izmijeniti materiju
iznutra potičući njezin razvoj.
Metali, povrće i ljudska bića: tijela su različita, ali je duša
uvijek ista. Reinkarnacija je proces kojim se Duh vraća Sebi
— od mnogih prema jednome.

PODRIJETLO REINKARNACIJE

Bog je čovjeka stvorio besmrtnim. Namijenio mu je besmrtan
život na Zemlji. Čovjek je trebao promatrati dramu
promjene s nepromjenjivom besmrtnom sviješću te se,
pogledavši ples promjene na pozornici nepromjenjivoga,
vratiti u okrilje vječnoga blaženstva. Tada se u njega uvuklo
zlo. Potaknulo ga je usredotočiti se na životne promjene i
na pojavnost umjesto besmrtnosti svega; iz toga je proizašla
zabluda smrti kao potpunog nestanka.

PONIŠTAVANJE ZAMISLI SMRTI

Film čovjekova života - rođenja, života na zemlji i smrti
- obuhvaća sreću u rođenju i tugu u smrti. Međutim,
sotonsko neznanje čovjeku onemogućuje vidjeti filmove
prijašnjeg postojanja, radosnog silaska od Boga i radosnog
povratka u uzvišenija područja nakon smrti. Sotona nam
je donio zaborav iskustava prije i poslije rođenja tako što
nam kratko pokazuje dramu života, a potom spušta zavjesu
navodeći nas na pogrešan zaključak o smrti.
Bilo bi pogrešno reći da smrt ili promjena ne postoje, ali
smrt shvaćam samo kao vanjsku kariku u lancu besmrtnosti,
kojemu ostatak nije vidljiv. Da bi zaboravio žalosnu,
prividnu smrt, čovjek bi svaku promjenu trebao doživljavati
kao ples u naručju nepromjenjivosti.

NADNARAVNA SMRT NASUPROT BOLNOJ SMRTI

Da Adam i Eva nisu zgriješili protiv Božje volje i da njihovi
potomci nisu podlegli utjecaju naslijeđenog neznanja, današnji
čovjek ne bi morao svjedočiti potresno bolnim smrtima
uslijed nesreća i bolesti.
Bog je čovjeka postavio na zemlju i namijenio mu užitak
rođenja, razvoja i bezbolnog vraćanja tijela kako bi postigao
savršenstvo. Kao što na filmskom platnu možemo gledati
polagan proces nicanja, rasta i nestajanja cvijeta, tako bi i
čovjek trebao gledati svoj život na zaslonu svoje svijesti, od
stadija djetinjstva i odrasle dobi do nestajanja u Bogu vlastitom
voljom, pomoću vlastite moći dematerijalizacije.
Izgubivši vezu s Bogom, čovjek je izgubio i moć dematerijalizacije.
Zbog toga ga plaše film života i prijetnja preranog
isključivanja. Prijevremeno okončavanje životnog
filma prouzrokuje bol zbog vezanosti uz filmske predodžbe
tijela i svijesti. Svjetovni ljudi to okončavanje poznaju kao
strašnu smrt.
Mi smrtnici stvorili smo toliko mnogo zabluda vezanih uz
smrt da je ona u našim umovima postala važna kao zamisao
nestanka i boli, umjesto da ju shvaćamo kao pojavu koja je
prijeko potrebna da bi se duša iz stanja promjene vratila u
nepromjenjivo stanje.

KAKO JE SOTONA STVORIO REINKARNACIJU

Sotona je shvatio da će se besmrtna Božja djeca brzo vratiti
u stanje besmrtnosti budu li živjela savršene zemaljske živote
sa stavom nepromjenjivosti. Sotona bi tada izgubio zemaljsku
vlast. Zbog toga je narušio savršenu predodžbu života
te obmanjivanjem prouzročio mentalnu i tjelesnu patnju.
Posljedične su životne patnje prouzročile nezadovoljstvo te
u čovjeku probudile želju za bezbolnim životom.
Besmrtna su Božja djeca zaboravila svoju svijest o savršenoj
besmrtnosti te umjesto nje poželjela smrtno, prividno savršenstvo.
Žudnja za ljudskim zadovoljenjem prouzročila
je opetovano reinkarniranje, u skladu sa zakonom uzroka i
posljedice koji upravlja žudnjama. Taj zakon, zakon Karme
(djelovanja), drži ljude zarobljenima na zemlji, u Sotoninu
kraljevstvu konačnosti.

KAKO PONIŠTITI REINKARNACIJU

Besmrtne duše slobodu mogu postići samo potpunim uništenjem
svih sjemenki svjetovnih žudnji povezivanjem s Bogom
u meditaciji. Meditacija dušu podsjeća na beskonačno
ispunjenje u besmrtnom nasljedstvu blaženstva te sve žudnje
za svjetovnim čini nepotrebnima i čak besmislenima.

SVIJEST O POTPUNOSTI

Oslobođenje od reinkarnacije moguće je i odvijanjem drame
života savršenoga zdravlja, obilja i mudrosti na zaslonu
svijesti. Primjerice, ako smo sposobni ukloniti svijest o bolesti
i ne plašiti je se ako se pojavi, niti žudjeti za zdravljem
dok smo bolesni, sposobni smo prisjetiti se duše, koja je
vječno zdrava. Drugim riječima, ravnodušnost je tajna oslobođenja                                                   od potrebe za ponovnim inkarniranjem. Ako smo
sposobni osjetiti da kao Božja djeca posjedujemo sve što naš
Otac posjeduje, bez obzira na to jesmo li na svijetu siromašni
ili bogati, sposobni smo postići slobodu. Ako smo sposobni
zaključiti da posjedujemo božansko znanje zato jer
smo stvoreni prema Božjem liku, premda, ljudski gledano,
znamo malo, sposobni smo osloboditi se reinkarnacije.
Strah od bolesti i žudnja za tjelesnim zdravljem, strah od
siromaštva i žudnja za obiljem te uvjerenje da ne posjedujemo
znanje i žudnja za znanjem o svemu - sve to pripada
području neznanja. Dakako, ako smo bolesni, neuspješni ili
neuki, ne moramo ostati takvi. Trebali bismo težiti zdravlju,
obilju i mudrosti bez straha od neuspjeha. Ali, uvijek
bismo trebali biti slobodni i mirni.

UVIDITE DA SU NESAVRŠENOSTI ZAPRAVO PRIVIDI

Čovjek u borbi mora znati da njegova borba za zdravlje, obilje
i mudrost proizlazi iz privida jer u svojemu unutarnjem,
svemoćnom Jastvu već posjeduje sve što mu je potrebno.
Njegov osjećaj nedostatka izvire iz zablude da ne posjeduje
sve to. Samo bi trebao znati da sve već posjeduje.
Jedan zdrav, bogat i mudar princ sanjao je da je siromašan.
U snu je kriknuo: "Oh, bolujem od raka, a i izgubio sam svu
svoju mudrost i sve bogatstvo!" Njegova supruga, kraljica,
prenula se iz sna i probudila ga govoreći: "Gledaj, prinče,
smij se i raduj jer ne boluješ, a nisi izgubio ni bogatstvo ni
mudrost. Udobno ležiš pokraj mene, zdrav i mudar, u svojemu
bogatom kraljevstvu. Te si strahote samo sanjao."
Tako je i s neukim čovjekom. Sanja oskudicu i neuspjeh, a
mogao bi uživati svoje prirođeno pravo na radost, zdravlje
i obilje, kao sin Vladara univerzuma. Živi u Božjem savršenom
kraljevstvu, ali sanja nesavršenost.

NAJPRIJE SPOZNAJTE BOGA

Neprestana žudnja za zdravljem i bogatstvom, o kojoj se
mnogo govori u suvremenim duhovnim organizacijama,
put je prema ropstvu. Najprije moramo tražiti Boga te u
Njemu pronaći zdravlje i bogatstvo. Prosjaci dobivaju samo
milodar, dok Božji sin dobiva sinovo nasljedstvo. Tom se
postignuću dodaju zdravlje i bogatstvo. Duša će mudrost i
sve što joj je potrebno primiti kao svoje božansko pravo.
Najbolje je osjećati, pomoću vizualizacije i povezivanja s
Bogom u meditaciji, da već jeste savršeno zdravi, mudri i
bogati, umjesto da pokušavate uspjeti preklinjući za zdravlje,
bogatstvo i mudrost. Štoviše, čovjekova su smrtna nastojanja
ograničena zakonima uzroka i posljedice. Čovjek
ne može dobiti više no što zaslužuje. Ni jedno ljudsko biće
svoje beskrajne žudnje ne može zadovoljiti preklinjanjem;
čovjek može dobiti sve što mu je potrebno tako što će najprije
uvidjeti svoje jedinstvo s Bogom.
Besmrtnost ne može dobiti žudeći ili preklinjući za nju.
Trebao bi znati da već jest besmrtan te da je takozvana smrt
samo san.
Prema Božjem naumu, čovjek je trebao proživjeti razvoj od
djetinjstva i mladosti do odrasle dobi, ali nije trebao doživjeti
smrt uslijed starosti ili bolesti. Čak i kad ostari, ne bi
trebao umrijeti uslijed bolesti ili pretrpjeti bolnu smrt. U
drami života i smrti, promatranoj s božanskim razumijevanjem,
moguće je samo prikazivanje ili zaustavljanje filma
života bez tjelesne ili mentalne boli.

PODRIJETLO BOLI

Sila usmjerena prema van, koja sve nastoji održati u očitovanju
(Sotona), uvidjela je da ljudi u odsutnosti boli ne bi
stvorili zemaljske žudnje koje bi ih držale na Zemlji pa je
stvorio privid boli, koja je isključivo mentalna pojava.
Ali, Sotona sam osujećuje svoju svrhu jer su tjelesna bol i
tuga potaknule duše zatočene u materiji na traženje slobode
u Bogu. Čista dječja duša osjeća vrlo malo boli. Moj prijatelj,
liječnik u ortopedskoj bolnici, rekao mi je da se djeca
nadmeću za operacije deformiranih udova, dok je odrasle
osobe potrebno nagovarati tjednima, a u vrijeme operacije
najčešće su svladani emocijama i strahom.
Čovjek je, srećom, otkrio anestetike za neutraliziranje boli.
Isprva je posjedovao veliku sposobnost samokontrole te
nevezan i neosoban um pa uslijed ozljede tijela nije osjećao
bol. Mogao je promatrati vlastito tijelo ne osjećajući bol,
kao što čovjek može promatrati operaciju na tijelu druge
osobe te pritom ne osjetiti mentalnu uznemirenost ili tjelesnu
bol.
Ako ne osjećate strah i mašta vas ne čini napetima, osjećat
ćete manje boli. Seljakovo dijete, otporno na vodu, visoke
temperature i općenito otpornije, proživljava manje tjelesne
patnje nego brižljivo pažen bogatašev sin.

SOTONA JE DIO BOŽJE DRAME

U univerzumu ne mogu biti dva apsolutna uzroka. Sotona
je dio Božje drame. U njoj je potreban kao što je negativac
potreban u kazališnoj predstavi. Zlo je veo koji skriva Boga,
magnet koji Um pokušava odvući od Njega. Dobro je ono
što pomaže očitovanju Božje skrivene stvarnosti, poput povjetarca
otpuhuje dim koji skriva vatru.
Međutim, u području dvojnosti postoje i dobro i zlo. Bog
je, kao Vrhovni Duh, iznad dobra i zla. Budući da je sveznajući,
oboje jednako poznaje - zlo kao i dobro. Među-
tim, dobrota umu jasnije otkriva postojanje blaženstva koje,
budući da je iznad relativnosti, može biti opisano kao
apsolutna dobrota. S druge strane, sotonska je sila svjesna
i od čovjeka namjerno skriva tu vječno plamteću svjetlost
božanskosti.

UKRATKO O REINKARNACIJI

Jedan je čovjek ljubio Boga i postigao malen duhovni napredak,
ali mu je preostalo i nekoliko svjetovnih žudnji.
Potkraj života ukazao mu se anđeo i upitao ga: "Želiš li još
nešto?"
"Da", odgovorio je čovjek, "cijeloga sam života bio slab, mršav
i boležljiv. U sljedećem bih životu želio imati snažno,
zdravo tijelo."
U sljedećem je životu dobio jako, krupno i zdravo tijelo.
Međutim, bio je siromašan pa nije uspijevao primjereno
hraniti to poveliko tijelo. Naposljetku se - i dalje gladan
- našao nadomak smrti. Anđeo mu se ponovno ukazao i
upitao ga: "Želiš li još nešto?"
"Da", odgovorio je. "U sljedećem bih životu želio imati
snažno, zdravo tijelo, ali i zdrav bankovni račun!"
Dakle, u sljedećem životu dobio je snažno, zdravo tijelo i
bio je bogat. Međutim, s vremenom je počeo tugovati jer
nije imao s kime podijeliti svoju sreću. Kad je došao trenutak
smrti, anđeo ga je upitao: "Još nešto?"
"Da, molim. U sljedećem bih životu želio biti snažan, zdrav
i bogat, ali bih želio imati i dobru ženu za suprugu."
Dakle, u sljedećem je životu dobio sve te blagoslove. I njegova
je supruga bila dobra žena. Ali je, nažalost, umrla mlada.
On je do kraja života oplakivao taj gubitak. Obožavao
je njezine rukavice, njezine cipele i druge dragocjene uspomene                                            Kad ga je tuga dovela nadomak smrti, anđeo mu se
ponovno ukazao i upitao: "Što sada?"
"U sljedećem bih životu", rekao je čovjek, "želio biti snažan,
zdrav i bogat te imati dobru suprugu koja će dugo živjeti."
"Jesi li siguran da je to sve?" upitao je anđeo.
"Da, siguran da je to sve ovaj put."
Dakle, u sljedećem je životu dobio sve to uključujući dobru
suprugu koja je dugo živjela. No, nevolja je bila u tome što
je živjela predugo! Kad je čovjek ostario, zaljubio se u svoju
lijepu mladu tajnicu toliko silno da je zbog nje naposljetku
napustio svoju dobru suprugu. Ali, djevojka je željela njegov
novac. Kad ga se dočepala, pobjegla je s mnogo mladim
muškarcem. Kad se čovjek naposljetku našao na umoru,
anđeo mu se ponovno ukazao i upitao: "Dakle, što ovaj
put želiš?"
"Ništa!" viknuo je čovjek. "Više nikad ništa! Usvojio sam
pouku. Shvaćam da svako zadovoljenje donosi zamku. Bogat
ili siromašan, zdrav ili bolestan, oženjen ili sam, na ovoj
zemlji ili na astralnoj razini, od sada želim samo svojega
božanskoga Voljenoga. Gdje god je Bog, ondje je savršenstvo!"

ZNANSTVENI DOKAZI REINKARNACIJE

Ako vjerujemo u postojanje pravednoga Boga, iz toga lako
proizlazi vjerovanje u reinkarnaciju jer su ta dva vjerovanja
zapravo međuovisna. Ali, što je sa skepticima i ateistima? Je
li istinu reinkarnacije moguće znanstveno dokazati tako da
i oni budu zadovoljni?
Materijalni znanstvenici tvrde da nisu pronašli ni jedan
stvaran dokaz postojanja Boga pa stoga ne mogu dokazati
ni postojanje Njegova pravednog zakona, koji svim oblicima
života daje jednaku mogućnost usavršavanja pomoću
reinkarnacije. Patnja nevine djece i druge životne nepravde
za takve su znanstvenike neobjašnjive te upućuju na nepostojanje
pravednoga Boga.

ZNANSTVENI ZAKON

S druge strane, većina onih koji vjeruju u pravednoga Boga,
svoju vjeru temelje na slijepom prihvaćanju te ne posjeduju
znanstveni dokaz kojega bi ponudili nevjernicima. Većina
njih ne usuđuje se promišljati ili duboko propitivati svoju
vjeru jer strahuju da bi ju mogli izgubiti ili izazvati pomutnju
u društvu. Drugim riječima, nisu svjesni postojanja
znanstvenog duhovnog zakona koji može dokazati utemeljenost
njihovih vjerovanja.
Zašto znanstvenici ne bi metode otkrivanja fizikalnih istina
primijenili na istraživanje duhovnih zakona? To su pitanje
prije više stoljeća postavili hinduistički učenjaci te su odlučili
pronaći odgovor. Njihovi su pokusi urodili znanstvenim
metodama koje svatko može primijeniti te ustanoviti
istinitost duhovnog zakona, a time i reinkarnacije te mnogih
drugih uzvišenih kozmičkih istina.
Budući da ta metoda postoji, nitko nema pravo reći da reinkarnacija
i drugi duhovni zakoni ne funkcioniraju dok ne
iskuša tu metodu i sam se uvjeri u rezultate. Znanstvenik
ima pravo izražavanja mišljenja, ali njegovo mišljenje ostaje
samo mišljenje, a ne činjenica.
Na području fizike potrebno je usvojiti određene metode
i slijediti ih kako bi se dokazala istinitost bilo koje teorije.
Neki mikroorganizmi nisu vidljivi golim okom. Moramo
upotrijebiti mikroskop da bismo ustanovili prisutnost tih
mikroorganizama. Ako čovjek ne želi pogledati kroz mikroskop
ne može se reći da je znanstveno ispitao teoriju prisutnosti
mikroorganizama. Zbog toga je njegovo mišljenje
bezvrijedno jer nije slijedio propisana pravila za ustanovljavanje
istinitosti teorije. Tako je i s duhovnim pitanjima.
Metoda je otkrivena, pravila su ustanovljena, a rezultat je
na raspolaganju svima koji su dovoljno zainteresirani da bi
izveli pokus.
Zbog izostanka znanstvenog pristupa duhovnom životu,
vrijednost religije kao važnog čimbenika u čovjekovu životu
u zapadnjačkom se društvu znatno smanjila; duhovna
se učenja jednostavno prihvaćaju ili odbacuju na temelju
osobnih predrasuda, umjesto znanstvenim istraživanjem.

POKUSI S ČOVJEKOVOM SVIJEŠĆU

Veliki umovi stare Indije nepromjenjive su kozmičke zakone
otkrili vršeći pokuse na čovjekovu životu i umu, u laboratorijima
svojih pustinjačkih nastambi. Da bismo ustanovili
istine o fizikalnim pitanjima, moramo izvoditi pokuse
s fizikalnim tvarima. Da bismo otkrili istinu o reinkarnaciji
ili o životima jedne duše u mnogim tijelima, potrebno je
izvoditi pokuse s čovjekovom sviješću.
Stari su znanstvenici ustanovili da ljudski ego (duša poistovjećena
s tijelom) nadživljava sve promjene iskustva i misli
u stanjima budnosti, sanjanja i dubokog sna tijekom jednoga
života. Iskustva se mijenjaju, mijenjaju se okružje, osjeti,
misli i tjelesna stanja, ali osjećaj identiteta, "ja", ne mijenja
se od rođenja do smrti. Zbog toga su hinduistički znanstvenici
tvrdili da usredotočenost na ego, putem neprestanog,
svjesnog preispitivanja ili promatranja raznih promjenjivih
stanja života - budnosti, sanjanja ili dubokog sna - omogućuje
opaziti nepromjenjivu i vječnu prirodu ega.
Čovjek je u pravilu svjestan svojega budnog stanja, a katkad
i stanja sanjanja. Ljudi su često svjesni da sanjaju; čak
i u snu znaju da sanjaju. Stoga čovjek pomoću određenih
metoda i postupaka može postati svjestan svakog stanja:
spavanja, sanjanja i "dubokog sna" bez snova.

OPUŠTANJE TIJEKOM SPAVANJA

Tijekom spavanja događa se nevoljno opuštanje energije
u motoričkim i osjetilnim živcima. Jogičke meditacijske
prakse omogućuju postizanje takvoga opuštanja i u budnom
stanju, po volji. U "velikom spavanju" smrti događa
se još dublje opuštanje - povlačenje energije iz srca i cerebrospinalne
osi. Ali, određene jogičke prakse omogućuju
svjesno postizanje toga dubljeg opuštanja u budnom stanju.
Drugim riječima, svaku nevoljnu funkciju moguće je,
pomoću prakse, postići voljno i svjesno.
Stari su hinduisti ustanovili da je smrt povlačenje struje života
iz žarulje ljudskoga tijela, koje sadrži žice osjetilnih i
motoričkih živaca prema različitim kanalima vanjskoga očitovanja.
Kao što električna struja ne umire kad se povuče
iz razbijene žarulje, tako ni životna energija nije poništena
kad se povuče iz vegetativnih živaca. U trenutku smrti povlači
se prema Kozmičkoj Energiji.

POVLAČENJE STRUJE

U stanju spavanja svjestan um ne funkcionira - struja je
privremeno povučena iz živaca; u trenutku smrti ljudska
se svijest zauvijek prestaje očitovati kroz tijelo. To je kao da
čovjek ima paraliziranu ruku - mentalno je svjestan te ruke,
ali ju ne može upotrijebiti.
Medicinski arhiv obuhvaća slučaj duhovnika koji je ušao
u stanje kome (suspendirane animacije). Čuo je kako svi
oko njega žale zbog njegove smrti, ali svoju svijest nije mogao
izraziti pomoću tjelesnih organa. Motor njegova tijela
je stao i nije odgovarao na njegove mentalne naredbe.
Kad su ga njegovi prijatelji ponijeli na balzamiranje, silno
se potrudio i uspio se pomaknuti, nakon dvadeset i četiri
sata prividne smrti. Taj slučaj ilustrira stalnost "ja" svijesti ili
osobnog identiteta čak i ako je tijelo naizgled mrtvo.
Hinduistički su učitelji tvrdili da čovjek mora naučiti svjesno
odvajati energiju i svijest od tijela. Mora svjesno promatrati
stanje spavanja i vježbati voljno, svjesno povlačenje
energije iz srca i kralježničnih područja. Na taj način uči
svjesno činiti ono što će uslijed smrti morati učiniti nesvjesno
i protiv svoje volje.

ZAČUDAN SLUČAJ

Europski liječnici u svome arhivu imaju slučaj čovjeka po
imenu Sadhu Haridas, koji je uspio odvojiti energiju i svijest
od svojega tijela te ih za nekoliko mjeseci ponovno povezati
s tijelom. Europski liječnici koji su ga proglasili mrtvim,
nakon nekoliko su mjeseci iskopali i pregledali njegovo tijelo.
Sadhu Haridas je za nekoliko minuta otvorio oči te
ponovno stekao nadzor nad svim funkcijama svojega tijela
i uma. Jednostavno je uslijed prakse naučio upravljati svim
nevoljnim funkcijama svojega tijela i uma. Bio je duhovni
znanstvenik i izvodio je pokuse s preporučenim metodama
za otkrivanje istine kozmičkog zakona. Stoga je mogao dokazati
istinitost teorije o nepromjenjivu osobnom identitetu
te vječnu prirodu životnog načela.
Oni koji žele spoznati znanstvenu istinu učenja reinkarnacije,
moraju se pridržavati pravila koja su hinduistički
učenjaci postavili prije mnogo stoljeća. Moraju se naučiti
svjesno, ne pasivno, kao tijekom spavanja, odvajati od pet
osjetila te moraju naučiti upravljati radom srca, odnosno,
svjesno doživljavati smrt ili suspendiranu animaciju. To je
umijeće odvajanja duše od tijela.

DOSLJEDNOST U PRAKSI

Dosljednom praksom koja dovodi do opisanih rezultata,
možemo slijediti ego u svim stanjima postojanja. Možemo
ga svjesno slijediti kroz smrt, kroz prostor, u druga tijela
ili u druge svjetove. Oni koji to ne nauče, ne mogu zadržati
pojam osobnog identiteta, svjesnost ili svijest tijekom
dubokog spavanja smrti pa se stoga ne sjećaju ni jednoga
prijašnjeg stanja, čak ni stanja dubokog spavanja tijekom
života.
Primjenjujući metode starih hinduističkih znanstvenika koji
su izvodili pokuse s takvim zakonima te svijetu pružili neprocjenjivo
vrijedno i dokazivo znanje, moguće je spoznati
znanstvenu istinu reinkarnacije i sve druge vječne istine.

PUT PREMA SLOBODI

Samo napredne duše, koje su sposobne živjeti bez disanja
ili rada srca, mogu svjesno doživjeti stanje smrti, u kojemu
disanje i rad srca prestaju. Obične duše prestankom disanja
ulaze u nesvjesno stanje. Napredne duše mogu svjesno
prijeći u astralni svijet, koji slijedi nakon zemaljske smrti.
Stoga je vježbanje tišine bez disanja gotovo uvjet, putovnica
potrebna za svjestan ulazak u svijet duhova.
Pitanje reinkarnacije najveći je misterij jer priroda ne želi
obeshrabriti nerazvijene duše. Nadljudi se sjećaju svoje
prošlosti. Osobno sam od djetinjstva znao da ću slijediti
duhovni put i da će mnoštvo duša ispunjavati moj život.
Duše uslijed reinkarnacije prolaze kroz mineralno, biljno,
životinjsko i ljudsko kraljevstvo uključujući sve rase (smeđu,
bijelu, crnu, žutu i crvenu) kako bi prevladale ograničenost
na jedno tijelo ili na jednu rasu te sebe počele doživljavati
kao sveprisutnu Božju djecu.
Dokle god u svojemu srcu nosi mržnju i gnušanje, čovjek
mora lutati hodnicima inkarnacija. Prema hinduističkim
učiteljima, ljudski se život postiže nakon osam milijuna života.
Ne tratite taj dragocjen, teško stečen ljudski život na
besmislenost, na gacanje po kaljuži osjetila i neznanja, već
shvatite da u ovom ljudskom životu imate mogućnost, pomoću
svjesnog sjedinjavanja sa sveprisutnim Duhom i osjećaja
bratstva sa svim stvorenjima, spoznati da ne pripadate
nečemu ili nekoj rasi, već svemu i svakom obliku života.
Kad osjetite da su zvijezde, oblaci, ptice, životinje, ljudi i
izopćenici vaši krvni srodnici i kad vaše srce zakuca u njima,
više nećete biti prisiljeni na reinkarnaciju. Slobodno ćete se
kretati posvuda i otvarati dugina vrata mudrosti kako bi sav
ispaćen živ i neživ život mogao pohrliti u vječnu slobodu u
Bogu.

OSLOBOĐENJE OD REINKARNACIJE

Bhagavad Gita reinkarnaciju opisuje kao kotač koji se neprestano
okreće. Da biste sišli s toga kotača, morate žarko
željeti slobodu. Tek će vas tada Bog osloboditi. Vaša želja
mora biti goruća. Ako jest takva i ako ste uvjereni da se
više ne želite igrati, Bog vas mora osloboditi. Kušnjama vas
nastoji zadržati ovdje, ali u svojemu uzvišenijem obliku,
kao Kozmički Bog Ljubavi, ne voli ovu predstavu i želi da
izađete iz nje. Zašto vas ne bi oslobodio kad uvidi da doista
želite samo Njega, a ne Njegovu predstavu: da želite samo
slobodu u Njemu?
Ista bit - svjestan život - jest u vama i u stablu. Međutim,
stablo je postavljeno na svoje mjesto, dok ste vi i uslijed
određene mjere vlastite slobodne volje postali to što jeste.
Samo mudri znaju gdje završava predodređenost i počinje
slobodna volja. U međuvremenu morate nastojati davati
ono najbolje od sebe, u skladu sa svojim najjasnijim poimanjem.
Morate žudjeti za slobodom kao što čovjek koji
se utapa žudi za zrakom. Bez iskrene žudnje nikada nećete
spoznati Boga. Žudite za Njim iznad svega drugoga. Žudite
za njim kako biste ga mogli dijeliti sa svima: to je najuzvišenija
želja.
I u međuvremenu se nastojte uzdignuti iznad dvojnosti:
ugode i boli, vrućine i hladnoće, bolesti i zdravlja. Oslobodite
se svijesti individualnosti, odvojenosti od svih i svega.
Neka vaš um bude nepokolebljivo usredotočen na Njega.
Iznutra ostanite nepromijenjeni kao i nepomičan Duh koji
želite postati. Samo je on ono što vi doista jeste. Samo je
njegovo blaženstvo vaša istinska priroda.

Kraj

mlJ �Ki s 0>s xOt vih ljudi.
Ne mogu svi ljudi na svijetu postati milijunaši, no svi ljudi
mogu, ulaganjem stvarnog napora, povratiti svoju izgubljenu
božanstvenost i postati sinovima Božjim.
Najsigurniji put prema blagostanju ne leži u prosjačenju
pomoću pogrešnih molitava, nego ponajprije u uspostavljanju
jedinstva s Bogom, a zatim u zahtijevanju dijela koji
pripada božanskome sinu. Radi toga je Isus rekao da ljudi
na svijetu pogrešno najprije traže kruh — najprije bi trebali
tražiti Kraljevstvo Božje, a zatim će se tome dodati sve stvari
i sva blagostanja, koja možda i nisu zatražili.
To je lakše reći no učiniti. Morate naučiti izražavati tu istinu
u svom životu. Morate upamtiti da je Isus govorio iz
iskustva kad je rekao: 'Ja i moj Otac smo Jedno.' Tako je
On mogao zapovjediti svim olujama da stanu, pretvoriti
vodu u vino i iscijeliti fizički i mentalno bolesne. On je
bio duhovno uspješan i stoga je znao ostvariti i mentalni i
fizički uspjeh.

Čovjek snažne koncentracije mora moliti Boga da usmjeri
njegov um na pravo mjesto za pravi uspjeh. Pasivni ljudi
žele da Bog učini cijeli posao, a sebični cijeli uspjeh pripisuju
sebi. Pasivni ljudi ne koriste moć Božje inteligencije u
sebi. Sebični, iako se koriste bogomdanom inteligencijom,
zaborave zamoliti za Božje usmjerenje kako da se njome
koriste.
Morate izbjegavati obje stvari, i pasivnost i sebičnost. U rano
jutro i prije odlaska u krevet morate postići pozitivan
kontakt s Bogom kako biste uspjeli.

Pokušajte uskladiti čežnju za novcem s duhovnom čežnjom.
Ne dopustite da jedno vlada drugim. Ne budite toliko zaposleni
hraneći tijelo da ne biste mogli naći vremena za meditaciju
ili duhovno služenje. S druge strane, ne mislite da
ste previše duhovni da biste željeli materijalni uspjeh. Onaj
tko nije uspješan u materijalnom životu ne može otići u
Raj. Duhovno sebičan čovjek je, zanemarujući materijalni
život, kažnjen manjkom mentalne ravnoteže. Cijeli bi materijalni
rad trebao biti služenje subraći.
Ne budite jednostrani. Planirajte svoj život i poredajte svoje
dužnosti prema važnosti. (Dužnosti bi trebalo obavljati s
užitkom i osjećajem povlastice, a ne s osjećajem plaćanja
duga.) Svjesnost o duhovnoj i moralnoj dužnosti trebala bi
prevladavati u vašem umu, iznad svih ostalih dužnosti. Intelektualna
dužnost nadmoćna je materijalnoj. Materijalna
je dužnost vrlo važna i mora se nadopunjavati društvenim,
domoljubnim i međunarodnim dužnostima.

Poruka vaše duše ne može doći do Boga kroz vaš mentalni
mikrofon ako je on razbijen čekićima nemira pa ga morate
popraviti prakticirajući duboku tišinu i ujutro i prije spavanja
sve dok nemirne misli ne nestanu. Kad smirenošću
popravite mentalni mikrofon, duboko u sebi ponavljajte
tvrdnju: "Moj Otac i ja smo Jedno" sve dok ne budete osjetili
Božji odgovor kroz sve veći mir u meditaciji. Taj je sve
veći mir, ili blaženstvo, najsigurniji dokaz Božjeg kontakta
i odgovora.
Morate odašiljati svoju poruku: "Moj Otac i ja smo Jedno"
sve dok ne budete osjetili neodoljivo, sve-utješno blaženstvo
Božje. Kad se to dogodi, ostvarili ste kontakt. Tada zahtijevajte
svoje božansko pravo izgovarajući tvrdnju: "Oče, ja
sam Tvoje dijete. Vodi me prema mom pravom blagostanju.
Nemojte najprije nastojati i djelovati, nego najprije komunicirajte
s Bogom i tako usmjerite svoju volju i djelovanje
prema pravome cilju.
Ne možete dobiti odgovor ako nekoga samo pozovete preko
mikrofona i zatim odjurite. Stoga, također, ne smijete
samo jednom moliti i odjuriti, nego morate stalno odašiljati
svoju molitvu Bogu kroz svoj smireni mentalni mikrofon
sve dok ne budete čuli Njegov glas. Većina ljudi ne moli s
čvrstom odlukom da čuju Njegov odgovor.
Najsigurniji način za postizanje zdravlja, bogatstva, mira i
mudrosti leži ponajprije u povratu vaše izgubljene božanstvenosti
stalnim odašiljanjem poruke Bogu kroz smireni
mentalni mikrofon, sve dok ne dobijete Njegov odgovor
kroz povećano blaženstvo meditacije.

Uzmite duhovnu ili materijalnu želju i plutajte u kozmičkoj
vibraciji koju možete čuti i osjetiti prakticirajući AUM
tehniku meditacije. Želja se ostvaruje kad ste u svjesnom
kontaktu s kozmičkom vibracijom. Pokušajte imati jednu
želju iznad svih drugih - da uvijek kontaktirate s Bogom, u
svemu. Stalno dijelite tu želju nad svim željama s kozmičkom
vibracijom. Imajući Boga, imat ćete sve.

Svakodnevno ponavljajte: "Bože, Ti si moj dobavljač. Očituj
svoje blagostanje kroz mene. Oče, Ti si moje bogatstvo;
ja sam bogat. Ti si vlasnik svega. Ja sam Tvoje dijete. Ja
imam što Ti imaš." Ponavljajte to ujutro prije odlaska na
posao. Upamtite da živite prema Božjim zakonima i On će
vam pokazati put.

Bogatstva svijeta prolazna su, no bogatstva Boga trajna su.
Vi već milijunima inkarnacija mučite svoju dušu. Jedini način
da se opustite je da pronađete Boga. Pronašavši Njega,
pronaći ćete radost veću od svih bogatstava ovoga svijeta.
Budite dijete Oca Univerzuma i recite: "Zemaljska bogatstva
samo su igračke. Ja sam bogat jer imam svog Boga."
Budite najprije sigurni u Njega i vječna će bogatstva biti
vaša, kako u ovom životu tako i nakon njega.

¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨