Suština samorealizacije

( Paramhansa Yogananda)
                                                                                                                                           

Suština Samorealizacije

                               


SADRŽAJ

UVODNA NAPOMENA
                                                                                                                                         
POGLAVLJE

1.BESMISAO MATERIJALIZMA
2. PRAVI SMISAO ŽIVOTA
3.SANJALAČKA PRIRODA SVEMIRA
4.DUŠA I BOG
5. JEDAN BOG, JEDNA RELIGIJA
6.ZAKON ŽIVOTA
7. GRIJEH JE NEZNANJE
8. ZAKON KARME
9. LEKCIJA O REINKARNACIJI
10. ODRAĐIVANJE KARME
11. MILOST NASUPROT SAMONAPORU
12. POTREBA ZA YOGOM
13. IZRAVNI PUT U BESKRAJ
14. POTREBA ZA GURUOM
15. UČENIKOV DIO
16. NAČINI NA KOJE SE BOG MOŽE ŠTOVATI
17. KAKO DJELOTVORNO MOLITI
18. O MEDITACIJI
19. OPĆENITI SAVJETI
20. SAMOSPOZNAJA


Uvodna napomena

Paramhansa znači „najviši labud“. Najviša duhovna titula u hinduskoj religiji, a njeni korijeni potječi iz stare tradicionalne predaje.
Labud je kod kuće jednako na kopnu i u vodi. Istinski mudrac ili paramhansa, slično tome je kod kuće jednako u području materije kao i u području Duha.
U skladu s Indijskom tradicijom labud je također sposoban odvojiti mlijeko od vode. To vjerojatno znači da labud izlučuje supstancu u svom kljunu koja zgrušava mlijeko i tako odvaja skutu od vrhnja. Bez obzira na biološke činjenice, u Indiji labud simbolizira sposobnost samo-realiziranog učitelja da razdvoji čvrstu supstancu istine od nestvarne iluzije.
Hansa je sklop dviju riječi jezika sanskrta koje znače „JA sam ON“ ili „JA sam DUH“. Tako je Paramhansa onaj koji je u poziciji da obznani svoje jedinstvo s Duhom-vrhunski, jer on ne mora više mentalno afirmirati to jedinstvo, već je ostvario tu istinu u svom unutarnjem Sebstvu.
Prema učenju poznavalaca sanskrta „paramhansa“ se ispravnije piše paramahansa, s dodatnim glasom  'a' u sredini. Točnost poznavaoca ne mora se uvijek poklapati i s razumijevanjem nepoznavaoca.
Na engleskom, srednje 'a' povećava problem izgovora do točke gdje ljudi zastanu, te naglase slovo koje je u Indiji neizgovoreno, drugim riječima prosječni Amerikanac ili Englez, izgovara tu riječ ovako: „paramaahansa“. Ispravno izgovaranje, u svakom je slučaju paramhansa.
Zapadnjacima koji jednostavno žele znati, s nekim stupnjem točnosti, kako se izgovara ta, za nas, teško izgovoriva riječ, poznavaoci sanskrta preporučuju izgovaranje paramhansa.




1 POGLAVLJE

Besmisao materijalizma


1.

„Istina jednostavno jest. Ona ne može biti izglasana u postojanje. Mora biti percipirana od svakog pojedinca u nepromjenjivom sebstvu iznutra.“


2.

Paramhansa Yogananda je rekao: „Materijalističke znanosti koriste snagu prirode kako bi učinile boljom i ugodnijom čovjekovu okolinu: Duhovne znanosti koriste snagu uma kako bi prosvijetlile dušu.
Snaga uma pokazuje čovjeku put prema unutarnjoj sreći koja mu daje imunitet za vanjske neprilike.
Od ova dva tipa znanosti koji pruža veće koristi? Duhovna znanost svakako.“


3.

„Kakva korist od vremena utrošenog na stvari koje ne traju?
Budale, zamišljajući kako je igra stvarna i trajna, plaču u tužnim trenucima, žale što sretni trenuci ne mogu trajati i tuguju što igra mora, na kraju završiti. Patnja je kazna za njihovu duhovnu slijepost.
Mudri, gledajući dramu života kao potpunu iluziju, traže vječnu sreću unutar sebe.“
„Život je za one koji ne znaju njime rukovati užasan stroj. Prije ili kasnije razreže ih na komade.“


4.

Čovjek kojega je Paramhansa Yogananda sreo u New Yorku požalio mu se: „Nikada si ne mogu oprostiti što mi je trebalo trideset i pet godina da ostvarim svojih prvih milijun dolara.“
„Još uvijek nisi zadovoljan?“ upitao je Učitelj.
„Daleko od toga!“ jadikovao je biznismen. „Moj prijatelj  ostvario je to nekoliko puta. Sada neću biti sretan dok ne zaradim četrdeset milijuna!“ To se dogodilo prije mnogo godina.
Sjećajući se te epizode Yogananda je zaključio: „Prije no što je taj čovjek uspio zaraditi svoj četrdeseti milijun dolara i opustiti se provodeći ostatak života u miru i sreći, doživio je potpuni nervni slom. Uskoro, potom je umro. Takvi su plodovi pretjerane svjetovne ambicije.“


5.

Yogananda je rekao: „Jednom sam vidio crtež na kojemu je bio nacrtan pas kako vuče malena, ali dobro natovarena kola. Vlasnik psa je pronašao dosjetljivu metodu za povlačenje kola. Dugačke rude vezane za kola pružale su se naprijed preko glave psa. Na kraju rude se primamljivo ljuljala kobasica. Uzaludno se istežući da dohvati kobasicu pas je jedva primjećivao teška kola koja je vukao iza sebe.
Koliko je mnogo takvih poslovnih ljudi. Oni misle, „kada bih mogao zaraditi još samo malo više novaca, našao bih konačnu sreću“. Njihova „kobasica sreće“ uzmiče od njihova dohvata.
Pogledaj samo kakva natovarena kola briga i problema vuku za sobom istežući se da dohvate svoju „kobasicu sreće“.


6.

„Posjedovanje materijalnih bogatstava, bez unutarnjeg mira isto je što i umiranje od žeđi za vrijeme kupanja u jezeru. Ako materijalno siromaštvo treba  izbjegavati, duhovnog se siromaštva treba gnušati! Jer u duhovnom siromaštvu, a ne u nedostatku materijalnih bogatstava leži srž svih ljudskih patnji.“


7.

„Ljudi zaboravljaju da je cijena rasipnosti u sve većem trošenju nerva i energije mozga te adekvatno tome smanjenje njihovog prirodnog životnog trajanja. Materijalisti postaju toliko zaposleni u zarađivanju novca da se ne mogu dovoljno opustiti kako bi uživali u udobnosti nakon što su je postigli.
Koliko nezadovoljstva donosi moderan život! Pogledajte samo ljude oko sebe! Upitajte se jesu li oni sretni? Primijetite tužne izraze toliko mnogo lica. Promatrajte prazninu u njihovim očima.
Materijalistički život mami čovječanstvo osmjesima i obećanjima, ali je dosljedan samo ovom: Nikada ne propušta da na kraju slomi sva očekivanja i obećanja.“


8.

„Iza svakog ružinog grma zadovoljstva, leži skrivena zmija patnje i bola.“


9.

Obraćajući se u Americi auditoriju Yogananda je rekao: „Moderan čovjek unosi ponos u svoj znanstveni pristup stvarnosti. Dozvolite mi da vam dam ovaj prijedlog: analizirajte svoj život – u laboratoriju.

Amerikanci vole eksperimentirati, stoga zašto ne eksperimentirati na sebi, na svojim stavovima prema životu; svojim mislima i ponašanju? Ustanovite što je život i kako se ljudski život može poboljšati. Otkrijte što ljudi najdublje žele u životu i koji je najbolji način za njih da ispune tu želju svoga srca. Pronađite što je to što najviše želite izbjeći i kako možete u budućnosti izbjegnuti tog nepoželjnog gosta.
Ako osoba želi ispravne odgovore u fizici i kemiji, ona mora postaviti ispravna pitanja. Ista se istina odnosi i na život. Pokušajte ustanoviti zašto je toliko mnogo ljudi nesretno. Tada razumijevajući zašto, tražite najbolji način postizanja trajne sreće.
Inzistirajte na pronalaženju praktičnih rješenja – formule koje će biti djelotvorne i vrijediti za svakoga. Čovjekov pristup životu trebao bi biti sama religija kao što je fizičaru njegovo proučavanje svemira. Sama religija morala bi se više prilagoditi znanstvenom pristupu života. Trebali bi tražiti praktična rješenja životnih fundamentalnih problema. Duhovni principi nude najuniverzalnija praktična rješenja koja postoje.“


10.

„Dijete plače za igračkom samo dok je ne dobije. Tada je baca i plače za nečim drugim.
Nije li to način svjetovnog čovjeka u njegovoj neprekidnoj potrazi za srećom? Uskoro, nakon što dobije neku stvar, čovjek gubi interes za nju i srlja dalje u potrazi za nečim drugim. Ništa ga na ovom svijetu ne može zadovoljiti zadugo“


11.

„Duša nikada ne može naći sreću u materijalnim stvarima iz jednostavnog razloga što je utjeha koje one pružaju prividna.“
Izgubivši kontakt s božanskim blaženstvom iznutra, čovjek se nada zadovoljiti svoje potrebe za tim blaženstvom pseudoužicima osjetila. U dubini svog bića, on ostaje svjestan tog prijašnjeg uzvišenog stanja u Bogu. Istinsko zadovoljstvo mu izmiče, jer ono što on traži, dok srlja nemirno od jednog užitka u drugi, njegova je izgubljena sreća u Bogu.
„Oh slijeposti! Koliko dugo se moraš ponavljati, pateći od zasićenosti, dosade, prije no što potražiš radost iznutra gdje je jedino i možeš naći?“



2. POGLAVLJE

Pravi smisao života


1.

„Oni koji su zadubljeni u tjelesnu svjesnost slični su strancu u tuđoj zemlji. Naša je zemlja rođenja Sveprisutnost. Na zemlji smo samo prolazni gosti u kratkom posjetu.
Nažalost većina ljudi stvara od sebe nepoželjne goste! Oni inzistiraju na monopoliziranju malog komadića zemlje kao da je samo njihov. Njihova neprestana misao je: moja kuća, moja žena, moj muž, moja djeca. Slatke i misteriozne materijalne zamke drže ih kroz san iluzije. Oni zaboravljaju tko su i što su zapravo.
Probudi se! Prije no što tvoj san o životu ne iščezne u beskraju. Kada ovo tijelo umre, gdje će biti tvoja obitelj, tvoj dom, tvoj novac? Ti nisi ovo tijelo. Tijelo je samo tanjur, koji ti je dat da iz njega možeš blagovati svetkovinu Duha.
Zašto ne naučiti ovu osnovnu lekciju prije smrti? Zašto čekati? Ne veži se za ograničenu ljudsku svjesnost, već misli na beskraj Duha iznutra.“


2.

„Umakni“, rekao je Krišna „iz Mog oceana patnje i bijede!“
S Bogom život je svetkovina sreće, bez Njega je gnijezdo neprilika, boli i razočaranja.“


3.

„Smisao ljudskog života nije brak, hrana i smrt. Jesti, piti i umrijeti je životinjski način. Zašto živjeti ispod svog stvarnog položaja u životu?
Bog ti je dao inteligenciju kako bi je mogao koristiti ispravno i riješiti misterij svog postanka. Učinio te je inteligentnim kako bi mogao razviti razlikovanje da Ga tražiš.
Koristi taj božanski dar mudro. Ne postupati na taj način znači učiniti sebi najveću moguću nepravdu.“


4.

„Pravi je smisao života poznavati Boga. Svjetovna iskušenja su ti dana kako bi ti pomogla da razviješ razlikovanje. Hoćeš li odabrati radije osjetilna zadovoljstva ili ćeš odabrati Boga? Zadovoljstva izgledaju isprva zamamna, ali ako ih odabereš, prije ili kasnije naći ćeš se upleten u mrežu beskrajnih nevolja i poteškoća.
Gubitak zdravlja, mir uma i sreće sudbina je onih koji podliježu primamljivim zadovoljstvima osjetila. Nasuprot tome, beskrajna radost je tvoja kada spoznaš Boga.  Svako ljudsko biće na kraju će naučiti ovu veliku životnu lekciju.“


5.

„Promatraj svjetla grada kako svjetlucaju u daljini. Ne izgledaju li prekrasno? Pa ipak poneko svjetlo može osvjetljavati veliko zlodjelo.
Nemoj biti zavaran onim što život izvana pokazuje. Njegova čar je površna. Gledaj iza pojavnosti vječnu istinu iznutra.“


6.

„Ti nisi rođen samo zato da zarađuješ novac, imaš djecu i zatim umreš! Tvoja sudbina je uzvišena. Ti si dijete vječnosti! Svako ispunjenje o kojem si ikada sanjao čeka na tebe u Bogu. Tvoja je Njegova beskrajna kuća bogatstva. Zašto odgađati? Zašto gubiti vrijeme na nebrojene zaobilaznice? Idi pravo k Njemu.“


7.

„Promisli na trenutak što je Isus mislio kada je rekao: 'Pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace!' (Matej 8:22)                                                                                     Mislio je o tome da je većina ljudi mrtva, ali to ne zna! Oni nemaju ambicija, niti motiva, niti duhovnog entuzijazma, niti radosti u životu.
Kakva je korist živjeti na takav način? Život bi trebao biti neprestana inspiracija. Živjeti mehanički znači biti mrtav iznutra iako tijelo još uvijek diše!
Razlog za nezainteresiranost u ljudskim životima je taj što ljudi ovise o uskom kanalu za njihovu sreću, umjesto da odu do bezgraničnih izvora sve radosti unutar njih samih.“


8.

„Ovaj svemir je Božji san. Njegova prostranost nagovještava bezgraničnost svjesnosti.
Samo zamisli sferu svjetla. Vizualiziraj je kako se širi kroz vječnost.  Može li ikad dohvatiti točku gdje je prijašnja ekspanzija bila nemoguća? Nikada! Iako materija ima granice, svjesnost je nema. Zar ne vidiš? Takav je svemir beskrajan jer je kapacitet svjesnosti beskrajna. Kao što misao prethodi akciji, tako materija poput te protežne sfere svjetla, ispunjava prostor koji su misli za nju stvorile.“
„Osnovna je supstanca svemira svjesnost. Sama materija bila je, jednostavno, misao koja postoji – najprije kao energija, a onda kao materija. Jer materija je samo energija na grubljoj razini ostvarenja. Moderna znanost je došla do tog otkrića. A znanstvena meditacija otkrila je odavno da je kozmička energija jednostavno projekcija Božje volje.“


9.

„Čovjek nije važan zbog svog ega i osobnosti. Važan je zbog svoje duše koja je dio Boga.“


10.

„Ovih nekoliko godina tog zemaljskog života samo je mnogo sekundi u usporedbi s eonima prije no što si rođen i prema beskrajnosti vremena koje treba doći dugo nakon što napustiš ovaj svijet. Zašto biti izjednačen s ovim kratkim materijalnim međurazdobljem.
Ovo nije tvoja obitelj, tvoje tijelo, tvoja zemlja. Ti si samo posjetilac ovdje. Tvoja prava domovina je beskonačnost. Ona je prava mjera tvog života.“


11.

„Ljudi previše vode računa o mišljenju drugih. Isus je naučavao: 'Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju' (Ivan 10:10), pa ako želiš i ti imati život u izobilju moraš početi živjeti svoj život, a ne nečiji tuđi! Tvoja prava preokupacija treba biti kako zadobiti Gospoda, a ne kako udovoljiti prohtjevima drugih.“
„Nikada ne gubi uvid u Boga. Ovaj svijet će nastaviti postojati i bez tebe. Ti nisi važan kao što misliš! Nebrojeni milijuni ljudi bili su bačeni u kantu od smeća tijekom godina. Moraš zadobiti priznanje od Boga, a ne od drugih ljudi.“


12.

„Smisao ljudskog života je pronaći Boga. To je jedini razlog našeg postojanja. Posao, prijatelji, materijalni interesi – sve to samo za sebe ne znači ništa. Te stvari te nikada ne mogu ispuniti istinskom srećom, zato što same za sebe nisu potpune. Samo Bog sadržava sve.
Isus je rekao 'Zato najprije tražite Kraljevstvo Božje i sve stvari će vam se nadodati' (Matej 6:33). Najprije traži Davaoca svih darova i primit ćeš od Njega sve Njegove darove. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“



3. POGLAVLJE

Sanjalačka priroda svemira


1.

„Jedan je farmer stajao pokraj stabla udubljen u svoje misli. Rušeći sve ispred sebe i plačući dojuri njegova žena obavještavajući ga kako je njihovog jedinog sina upravo ubila kobra. Farmer nije odgovorio. Zgrožena njegovom ravnodušnošću žena je zavapila: 'Ti si bez srca!'
'Ti ne razumiješ', odgovori farmer. 'Prošle sam noći sanjao da sam kralj i da imam sedam sinova. Otišli su u šumu i svi umrli od ujeda kobri. Sada se pitam trebam li plakati za mojih sedam mrtvih sinova u tom snu ili za našim jedinim sinom koji je upravo ubijen u ovom snu kojeg sanjamo sada.'
Farmer je bio čovjek spiritualnih uvida. Njemu je materijalni svijet i podsvjesni svijet snova bio jednako nerealan. Dok sanjamo noću, ovaj sadašnji san iščezava u nestvarnost i samo podsvjesni svijet snova izgleda nam stvaran. Kada se ponovno vratimo u san ovoga svijeta zaboravljamo onaj drugi san.“
„Sve postoji samo u svjesnosti.“


2.

„Čovjek spava i sanja da je vojnik. Odlazi u bitku, hrabro se bori, a tada zadobije fatalnu ranu. Tužno sanja o bliskoj smrti. Možda misli o dragima koje mora napustiti. Odjednom se budi. U radosnom olakšanju viče: 'Oh, ja nisam vojnik i ne umirem! To je bio samo san.' Smije se jer je živ i zdrav.
Ali što s vojnikom koji se uistinu bori u ovom svjetovnom zemaljskom životu i biva ranjen i ubijen? Odjednom se budi u astralnom svijetu i spoznaje da je to sve bio samo san, da u tom drugom svijetu nema fizičkog tijela, mesa koje bi se ranilo, kostiju koje bi se slomilo. Zar ne vidiš? Sva iskustva ovoga svijeta su takva. Nisu ništa drugo do već sanjana iskustva.“


3.

Vrijeme i prostor  oblikuju zamišljeni kostur od kojeg je konstruiran beskrajni svemir.
„Pretpostavimo da sam zaspao i usnuo kako se ukrcavam u Los Angelesu i putujem  12 000 milja u Indiju. Pri buđenju vidim da se čitavo iskustvo dogodilo u malom prostoru mog mozga i da vrijeme koje je uistinu prošlo jest svega nekoliko sekundi.
Takva je iluzija prostora i vremena na kojoj gradimo svu našu koncepciju stvarnosti.“


4.

„Ovaj ti svijet izgleda stvaran samo zato što te je Bog usanjao u postojanje sa Svojim kozmičkim snom. Ti si dio njegova sna.
Ako noću sanjaš da lupaš glavom o zid možeš imati zamišljene bolove u glavi. Kada se probudiš shvaćaš da nema zida koji bi te povrijedio. Bol koju si iskusio bila je u tvom umu, a ne u tvojoj glavi!
Ista se istina odnosi na ovaj san koji sanjaš sada. Probudi se u jedinoj Stvarnosti, Bogu, i shvatit ćeš kako je ovaj zemaljski život samo šou. Nije ništa drugo do svjetlo i sjene.“


5.

„Akcija izgleda veoma stvarno u filmu. No, pogledaš li u kabinu za projekciju vidjeti ćeš da je čitava priča proizvedena pomoću samo jedne zrake svjetla.
Isto tako izgleda u ovom velikom filmu kreacije.
Bog je rekao: 'Neka bude svjetlo' (Postanak 1:2). Čitav kozmos je bio manifestiran iz velike zrake kozmičkog svjetla. To je kozmički film, na mnogo načina poput onog u kinima. Razlika je u stupnju. Ono što možeš vidjeti u kinu dvodimenzionalno je i stvarno samo za osjetila vida i sluha. Kozmički film je trodimenzionalan i stvaran je osjetilima okusa, mirisa i dodira.
Film koji gledaš u kinu može te navesti na smijeh i suze. Koliko li je samo Božji film sveobuhvatniji jer sadrži osjećaj dubine i ne za  samo dva osjetila već svih pet! Ovaj život isto tako nije stvarniji od filma.“


6.

„To je ljupka fantazija“, komentirao je prijazno fizičar, „razmišljati o drveću, cvijeću i rijekama kao o Božjem snu.“
„Znanost je u svakom slučaju, otkrila da su stvari u biti iste. One su masa protona i elektrona.“
Učitelj je bio brz u odgovoru na ovaj izazov: „Ako istovariš brdo cigli na zemlju da li će se one formirati u kuću? Potrebna je inteligencija da učini nešto smisleno od tog brda cigli. Protoni i neutroni su cigle od kojih se gradi kreacija. Potrebna je velika inteligencija da ih oblikuje u sve forme koje vidimo u prirodi: cvijeće, planine, rijeke i ljudska bića.“


7.

„Odakle je došao materijal za gradnju svemira? Prije stvaranja bio je samo Bog.
Bog je svemoćan. On može izvesti bilo koje čudo. Čak i čuda moraju imati neku osnovu u stvarnosti.
Bog je svjesnost, jer drugačije nije Bog. Na bilo koji način da je Bog proizveo materiju to je proizašlo iz akta Njegove svjesnosti. Ovaj kozmos ne može biti stvaran osim kao manifestacija te svjesnosti.
Ako je to istina, a ne može biti nego istina, tada je svjesnost stvarnost, a materija iluzija.
Sama je znanost usvojila ovu teoriju, barem do stupnja za koji kaže da materija, kakvu mi znamo jest iluzija. Ono što vidimo oko sebe nisu čvrste stijene, stabla, rijeke što teku, tjelesna bića različita jedna od drugih. Iza ovih pojavnosti su kovitlajuće mase atoma. Čak su i atomi iluzija, jer iza njih leži ocean energije manifestirajući sebe kroz atome kao stijene, drveće, vode, ljudska i životinjska tijela.
Konačno se iza kozmičke energije nalaze Božje misli. To ne znači da je fizički kozmos nestvaran. Njegova realnost, u svakom slučaju, nije ono što izgleda da jest. Stvarnost koja je iza svega jest svjesnost.
Bog je usanjao svemir u postojanje.“


8.

„Tko je stvorio Boga?“ upitao je posjetilac. Učitelj se nasmijao. „Mnogi postavljaju to pitanje. Oni misle da ništa ne može postojati bez uzroka stoga što žive u stvarnosti kauzalnog. Bog koji je Najviši uzrok iza svih je uzroka. Nije neophodno da On ima kreatora.
Kako Apsolut za Svoje postojanje može ovisiti o drugom apsolutu?“


9.

„Zapravo pogrešno je reći  da je Bog stvorio svemir. On ga nije stvorio – bar ne u smislu u kojem bi stolar napravio stol. Bog je postao kozmos, a da na bilo koji način nije izmijenio Svoju pravu narav. On je manifestirao dio Svoje svjesnosti kao mayu – kozmičku iluziju.
Ništa nije onako kao što se pojavljuje da to jest. Sve što postoji manifestacija je Božje misli.“


10.

„Kako je Bog – jedina Stvarnost – manifestirao ovaj kozmos pojava? Učinio je to zakonom dualnosti. Jedna Njegova svjesnost uzela je pojavu suprotne: pozitivne i negativne, svjetla i tame, zadovoljstva i bola, i tako dalje u bezbroj suprotnih iluzija.
Pokrenuo se dio Njegove svjesnosti. Kao što nam Biblija govori; '…i Duh Božji lebdio je nad vodama' (Postanak 1:2). Možemo usporediti to kretanje sa kretanjem valova na površini oceana. Razina oceana nikada se ne mijenja čak i kada valovi narastu visoko, jer je svaka uzdižuća kretnja smanjena silaznom kretnjom.  Visina vode ostaje uvijek ista na kraju. Isto tako Bog, Ocean Duha, ostaje nepromijenjen Svojom kreacijom. Na 'površini' Njegove svjesnosti, njegov se duh kreće i ta kretnja ili vibracija proizvodi dualnosti, poput uzlaznih ili silaznih valova na moru.
Beskrajni Bog vibrira dio Sebe da bi postao dvoje, zatim mnoštvo, sve dok kozmička vibracija ne proizvede zvijezde, galaksije i planete, cvijeće i drveće, i ljudska tijela.
Kozmička vibracija naziva se Aum. To je Amen u knjizi Otkrivenja u Bibliji. To je Riječ u Evanđelju svetog Ivana. To je 'muzička sfera' starih Grka. To je Amin kod muslimana, Ahunavar kod sljedbenika Zaratustre.
Sve što jest, došlo je u postojanje iz te velike vibracije. Vibracija stvara dualnost. Da bi spoznao Jedinu Stvarnost iza svake pojavnosti, odmakni se mentalno od suprotnosti Prirode. Prihvati smirenog uma sve što ti dođe u životu; zadovoljstvo i bol, radost i tugu, uspjeh i neuspjeh.
Živi samo za Boga. Služi samo Njega. Voli samo Njega.“


11.

Učenik je pitao Učitelja: „Učitelju koju svrhu ima zlo u Božjoj kreaciji? Gospod je svakako Bog dobrote i ljubavi. Je li moguće da Bog ne pozna zlo, kao što neki moderni pisci pišu?“
Sri Yogananda se nasmijao: „Bog bi trebao biti veoma glup kada ne bi vidio zlo. On koji vidi pad svakog vrapca, kako ne bi bio svjestan nečeg tako očiglednog.“
Učenik: „Možda On to ne poznaje kao zlo?“
Yogananda: „On je svakako svjestan da ljudi žive u iluziji i da zato pate. On sam je stvorio iluziju.“
Učenik: „Je li tada Bog stvorio zlo?“
Yogananda: „Zlo je njegova maya ili kozmička iluzija. To je svjesna snaga koja jednom donesena u postojanje traži  samoovjekovjećivanje. Maya je Sotona. Ona nastoji držati našu svjesnost vezanu za zemaljsko.
Jedina Stvarnost – Bog – istovremeno nastoji da nas povuče natrag Sebi, Svojom božanskom ljubavlju.“
Učenik: „Ali tada mora postojati neki razlog za Sotoninu ulogu u božanskoj shemi stvari.“
Yogananda: „Zlo služi na isti način kao i nitkov u drami. Zlodjela nitkova nam pomažu da probudimo u sebi ljubav za junaka i ispravan put. Slično tome zlo i bolne posljedice zla imaju cilj u nama probuditi ljubav prema dobroti i Bogu.“
Učenik: „Ali Učitelju, ako su dobro i zlo dio kozmičke drame, zar je važno koju ulogu igramo u priči? Bez obzira bili sveti ili gangsteri, naš će dio biti iluzoran i neće zahvatiti našu pravu narav kao obličenje Boga.“
Učitelj se nasmijao: „U pravu si u najkrajnjem smislu. Ali ne zaboravi, ako igraš ulogu nitkova u drami, morati ćeš primiti i kaznu u toj drami koja slijedi nitkova! S druge strane, ako igraš ulogu sveca probuditi ćeš se iz tog kozmičkog sna i uživati jedinstvo sa Sanjarom za čitavu vječnost.“


12.

„Što zadržava Zemlju da ne ode iz svoje orbite?“ upitao je Yogananda jednog novog učenika. „Centrifugalna sila ili gravitacijska privlačnost Sunca, gospodine, koja sprječava da se Zemlja ne izgubi u vanjskom svemiru!“ odgovorio je učenik.
„Što dakle sprječava Zemlju da ne bude potpuno privučena Suncu?“
„Centrifugalna sila Zemlje gospodine, kojom ona zadržava određenu udaljenost od Sunca“ odgovorio je učenik.
Učitelj se znakovito nasmiješio. Kasnije je predanik shvatio da je Paramhansa alegorično odgovorio o Bogu kao Suncu, koje privlači čovjeka, te egoističnom čovjeku kao Zemlji koja zadržava udaljenost.



4. POGLAVLJE

Duša i Bog


1.

„Bog je ocean Duha, a ljudska bića su poput valova koji se uzdižu i padaju na površini oceana. Iz čamca valovi izgledaju beskrajno različiti. Neki su veliki i teatralni; drugi su maleni i lako ih se može premostiti. No iz aviona sve što se vidi je sam ocean, a ne valovi na njegovoj površini.
Isto je tako onome koji je uvučen u igru maye – vezan je uspjehom i zastrašen neuspjehom; dodirnut je dobrim zdravljem i prestrašen bolešću; dodirnut je svjetovnom egzistencijom i prestrašen smrću – valovi ljudskog iskustva izgledaju stvarni i beskrajno različiti. Čovjeku koji nije vezan sve je Brahma, sve je Bog.
Što je veća oluja veći su valovi oceana. Isto tako što je bjesnija oluja iluzije u čovjekovom umu, to on sebe više veliča nad drugima i naglašava svoju neovisnost o ljudima i o Bogu. Može li itko ikada izbjeći svog Kreatora? Svi smo dio Boga, kao što su valovi dio oceana. Naša odvojenost od Njega samo je vanjska. Kada ljudi potvrđuju svoju individualnost uzdižući se time u samodopadnosti i ponosu, tada se agresivno sudaraju s drugim valovima, bivaju udarani olujom iluzije. Poput uzburkanih valova oceana podižu se uvis, bacaju amo-tamo u jednom trenutku pobjeđujući, da bi u sljedećem bili pobijeđeni u neprekidnom ludilu konflikata i takmičenja. Površina oceana ne poznaje mir u oluji.
Slično tome sve dok oluja iluzije bjesni u ljudskom umu, čovjek ne zna za mir već samo za napetost i uznemirenost.
Mir dolazi kada je oluja smirena bilo da je to vanjska oluja u Prirodi ili unutarnja u ljudskoj svjesnosti. Kada se povuče oluja maye, povlače se i valovi ega također. Kako predanikov ego iščezava, tako se on opušta i ponovno prihvaća svoju povezanost s beskonačnim Duhom.
Duhovno razvijeni ljudi ne takmiče se više međusobno, već radosno potiču harmoniju između sebe, s Prirodom i s Bogom.


2.

Jedna je osoba površno proučavala indijsku vedanta filozofiju u njenom iskazu „Sve je Brahma“. Kasnije je ponosno šetala posvuda deklarirajući „Ja sam Bog!“ Kada se njeno hvalisanje prenijelo Učitelju, On se nasmijao. „Ljudi su vješti u svom neznanju! Ne mogu učenja vedante stvoriti takvu kozmičku teoriju o ego-svjesnosti. Ocean može s pravom reći „Ja sam valovlje što pleše po svojoj površini“. Ali ima li val pravo reći „Ja sam Ocean?“ Apsurdno!
Postani najprije jedno s oceanom Boga. Ako u takvoj svjesnosti tvrdiš „Ja sam On“, to neće biti kao da mali val govori, već sam ocean. Tada tvoj osjećaj „Ja“ neće biti ograničen egom.
Zato je bolje reći „Ocean je postao ovaj mali val moga tijela“, kako ljudi ne bi pogrešno shvatili s kojeg polazišta govoriš.


3.

„Bog je struja , ljudska bića su žarulje. Žarulje mogu biti beskrajno različitih oblika, boja i sjaja. Stvarna snaga s kojom one sjaje, u svakom je slučaju, ista za sve. Ljudi su zavedeni pojavnošću. Oni kažu 'Kako lijepa osoba! Kakva lijepa kosa! Pogledaj sjaj njenog osmijeha!' Kada se struja isključi u sobi, gdje nestane boja i sjaj žarulje?
Nikada ne zaboravi pravi Izvor snage u svemu što vidiš oko sebe.“


4.

„Ljudska bića su poput pojedinačnih plamičaka na plinskoj peći. Bog je rezervoar plina. Što je jači otvor plina, jači je plamen. Isto tako, što se više otvorimo Božjoj prisutnosti unutar nas, jače je svjetlo i plamen koji On može manifestirati u našim životima.
Što je manji otvor plina slabiji je plamen. Isto tako, što smo zatvoreniji prema Bogu ponosom i ravnodušnošću u odnosu na potrebe drugih, slabiji je plamen snage i inspiracije u našim životima.
Zatvoreni prolazi ne mogu se niti zažariti, iako se malo plina još uvijek probija kroz njih. Mnogim ljudima, slično tome, nedostaje unutarnja vitalnost tako da najviše što mogu reći jest da egzistiraju.  Ispravno govoreći oni nisu živi. To je vrsta ljudi na koje je Isus mislio govoreći 'Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.'“


5.

„Zamisli mnogo posuda ispunjenih vodom i postavljenih u vrt. Tada zamisli mjesec kako ih obasjava odozgo. U svakoj posudi će se reflektirati zasebno. Zapravo će svaka posuda reflektirati sam mjesec.
Na taj način je Bog u dušama ljudi. Tako reflektiran u svakom ljudskom biću, On je zauvijek čist, neokaljan ljudskom svjesnošću. Čak iako razbiješ sve posude, svjetlost mjeseca ostat će ista. Mudar je onaj koji promatrajući svjetlo života kako sjaji u njegovoj 'posudi' ljudske svjesnosti gleda prema gore u izvor u 'mjesec' – u Boga. Glup je onaj koji postane zaokupljen mjesečevim odrazom. Što će mu ostati kada se posuda razbije?“


6.

Yogananda je rekao da su hinduistička učenja panteistička. Kršćanski mislioci izmijenili su ovu činjenicu u denuncijaciju hinduizma. Njihova pogreška leži u shvaćanju pojma panteizma. Oni misle kako panteizam znači obožavanje Boga kao svega što jest, umjesto kao Njegova izraza u svemu.
Nije li slađe vidjeti Njegovu manifestaciju svugdje; Njegovu ljepotu u zalazu sunca; Njegove suze, za ljudske pogreške u kiši; Njegovu nježnost u majčinoj ljubavi prema djetetu? Mi ga moramo tražiti iza Njegovog vela. Čak i veo može nagovijestiti oblik koji skriva. Onima koji vole Boga sve stvari  u kreaciji podsjećaju ih na Njega.
Sjeti se iznad svega Isusovih riječi „Kraljevstvo je Božje među vama“ (Luka 17:21).


7.

„Što je ego?“ upitao je predanik.
Paramhansa Yogananda je odgovorio: „Ego je duša vezana za tijelo“.


8.

„Ljudska se bića poput valova oceana, igraju neko vrijeme, uhvaćeni u oluju iluzije. Ocean pak privlači i privlači čitavo vrijeme. Prije ili kasnije, svi će oni biti privučeni natrag da bi se na kraju stopili u beskrajan Ocean Božje ljubavi odakle su i došli.“


9.

„Samo-spoznaja znači spoznaju svog istinskog Sebstva kao velikog oceana Duha, slamanjem iluzije da si mali ego, ovo malo ljudsko tijelo i osoba.“




5. POGLAVLJE

Jedan Bog, jedna religija


1.

Jedan gonič slonova imao je šest sinova i svi su bili slijepi. Jednog dana dao im je zadatak da operu njegovog slona. Kada su braća obavila posao počeli su diskutirati kako je slon izgledao.
“Slon je par velikih kostiju.” On je prao njegove kljove.
“Kako možeš reći tako nešto?” Protestirao je drugi. “Slon je poput debelog konopa.” On je prao njegovu surlu. Treći sin inzistirao je na tome da slon izgleda poput dvije velike lepeze. On je prao njegove uši. Četvrti sin je tvrdio kako slon izgleda poput četiri stupa. On je prao njegove noge.
Petom sinu koji je prao slona bočno učinio se poput sinova koji dišu. Šesti i posljednji sin je povikao:“Dečki ne možete me prevariti! Ja znam. Svojim iskustvom otkrio sam kako je slon mali komadić vrpce koji visi s neba.” On je prao njegov rep.
Kako je svaki sin izrazio svoje mišljenje i imao drugačije iskustvo, među njima se razvila vruća diskusija. Poslije nekog vremena došao je otac i čuo kako viču jedan na drugog. Slušajući njihovu nadmenu zaslijepljenost svojim uvjerenjem, smijući se rekao je:“Sinovi moji, borite se oko ničeg!”
“Ničeg!” Povikao je jedan od njih. “Sva moja braća su lažovi, a imaju smjelost da i mene nazivaju tako!”
“Draga moja djeco, svatko je od vas prao samo jedan dio slona, ali jedino ga ja vidim u cijelosti. On je sve ono što je svaki od vas pojedinačno rekao, ali on je i mnogo više od onog što svaki od vas očekuje.” Rekao je otac. Tada im je opisao kako zapravo izgleda slon. “Tako, vidite moja djeco svi ste vi u pravu i svi ste vi u krivu!”
“Takav je slučaj i s Bogom”, zaključio je Yogananda “kao i s pristupom Njemu koje su usvojile različite religije.” Bog je jedan, ali putova prema Njemu ima mnogo. Nebrojeni su načini na koji On može biti opisan.


2.

„Ovdje na zapadu ljudi govore o Hindusima kao poganima. Ali jeste li znali da  u Indiji ljudi opisuju Kršćane kao pogane? Neznanje je jednako posvuda po svijetu. No mudrac vidi Boga svugdje – čak i u onima koji ga uopće ne poznaju.“


3.

 „Istinski temelj religije nije vjerovanje, nego intuitivno iskustvo. Intuicija je snaga duše da spozna Boga. Da bi se znalo što je zapravo religija, treba poznavati Boga.“


4.

„Prava je vjera različita od vjerovanja. Prava vjera proizlazi iz iskustva. Vjerovanje je privremena vjera.
Vjerovanje je potrebno u početku. Bez toga ljudi ne bi krenuli u potragu za Bogom. Međutim, samo vjerovanje nije dovoljno. Kad su ljudi zadovoljni svojim vjerovanjem, njihova religija postaje dogmatska i zbog toga ograničavajuća za daljnji napredak.
Ja kažem, vježbajte duhovne vježbe, a ne vjerujte vašim dogmama. Nemojte biti zadovoljni čak ni redovitom meditacijom, sve dok niste našli Boga.“


5.

„Pravi su čuvari religije sveci i učitelji, oni koji komuniciraju s Bogom. Nije dovoljno proučavati Svete spise i postati D.D (Divine Doctor) 'Doktor Božanskog' (Kada vidim te inicijale pomislim 'Doktor Iluzije, Doctor of Delusion' ). Nasuprot tome mnogo je svetaca bilo čak i nepismeno. Onaj tko zna istinu u svojoj duši, razumije više no ijedan teolog čije je znanje proizašlo iz čitanja knjiga i suhoparnih intelektualnih rasprava.“
„Pustite dječicu i ne priječite im puta k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko.“  (Matej 19:14)


6.

„Tovar može nositi brdo Biblija i drugih svetih spisa na svojim leđima. No da li on stoga postaje duhovan?“


7.

„Zašto se iz jedne jedine Biblije tako mnogo crkvi uzdiglo i toliko različitih mišljenja o Istini? Svaka kršćanska sljedba pruža različitu interpretaciju Isusovih riječi. Zašto?
Odgovor je u ograničenosti ljudskog razumijevanja. Ljudi ne mogu zamisliti ništa drugo osim svojih osobnih iskustava. Umjesto da pokušaju otkriti onaj dio sebe koji je stvoren prema Božjem liku, oni nastoje ucrtati Boga u svoj osobni ljudski lik.
Hodajući uskim gradskim ulicama čovjek vidi samo zidove koji ga okružuju sa svih strana. On ne može vidjeti vrtove preko njih. No iz aviona čovjek vidi preko zidova, preko granica grada – čak dalje od horizonta onih koji iako neokruženi zidovima svejedno čvrsto stoje na zemlji.“


8.

„Bolja je istina ustanovljena od jednog sveca nego dogma priznata od milijuna ljudi.
Broj sljedbenika neke religije ne garantira njenu ispravnost. Nikada ne prihvaćaj ideju samo zato što je zadobila popularno odobravanje. Budi kvalitativan, ne kvantitativan u svom pristupu istini ako želiš postići njeno razumijevanje, jer to te jedino može osloboditi kako je rekao Isus.“


9.

„Sektaštvo je anatema religije. Samo plitki ljudi misle: Jedino je moj put ispravan. Svi drugi su lažni.“
Ima jedna priča o tome kada je Billy Sunday, famozni propovjednik buđenja vjere umro, a Sveti Petar mu nije dozvolio proći „vrata raja“.
„Kako to misliš,nećeš me pustiti?“ zapitao je uvrijeđeno.
„Što si radio za vrijeme svog života na zemlji da se približiš Bogu?“ upitao ga je Sveti Prtar.
„Kako? A što je s tisućama onih grješnika koje sam promijenio i poslao u raj?“
„Možda si ih ti poslao, ali oni nisu nikada stigli“, odgovorio je Sveti Petar.


10.

„Znanost i religija trebale bi usko surađivati. Znanost može naučiti od religije intuitivniji pristup stvarnosti; i to iskustveni, a ne samo pokusni. Religija može naučiti od znanosti da se više oslanja na zdrav razum; da bude više razboritija, a manje dogmatska.
Religija treba prije svega naučiti da testira svoja vjerovanja kao što to i znanost čini. Vjerski vođe trebaju ohrabriti ljude da testiraju i dokažu učenja svojih uvjerenja u svom osobnom životu, a ne da se zadovolje tvrdnjama drugih.“

11.

„Kako je moguće da kršćanin prihvati istinu drugih religija?“ pitao je jedan ortodoksni vjernik. „Isus nam je dao učenja i istaknuo jedinstvenost tih učenja. Također je istaknuo svoju jedinstvenost kao Božjeg sina.“
„Istina je jedinstvena, svakako“ ,odgovorio je Yogananda. Budući da ima mnogo putova koji vode u zabludu, samo je jedan put koji vodi izvan zablude.
Postoji samo jedan put za dušu: Ja moram ići Bogu.
Ljudi griješe što nastoje dati određeno ime tom putu i zahtijevaju da samo to ime bude opće prihvaćeno.
Potraži rađe svece zbog istine. Sveci se mogu pronaći u svakoj religiji. Budala i grješnika može se naći posvuda.
Isus se nije borio s nijednim mudracom neke druge religije. On se borio protiv duhovnog neznanja svojih slušatelja.


                                                                                 12.

„Jesi li spašen?“ upitao me je ortodoksni svećenik jednom prilikom. „Spašen od čega?“ pitao sam. Našavši me bezvoljnog da se pridružim njegovoj uskoj interpretaciji istine povikao je na mene ljutito: „Ići ćeš u pakao!“
„Pa, što je pakao, ako ne mučenje takvim štetnim emocijama kao ljutnjom?“ Odgovorio sam smiješeći se. „Ja mogu stići tamo na kraju, ali ti si moj prijatelju već u njemu!“ Drugi ljudi slušali su s velikim interesom naš razgovor koji se odvijao u vlaku. Svi su se grohotom smijali kad sam mu dao odgovor.


13.

„Tvoja te uvjerenja neće spasiti“


14.

„Biblija osuđuje idolopoklonstvo“, rekao je jedan kršćanski posjetilac, „pa ipak sam pročitao kako u svakom hinduskom domu ima bar jedan idol. Kako mogu Kršćani - i Židovi u tom slučaju – ne osuditi tako nešto kao pogano?“
Učitelj je odgovorio: „Pretpostavimo da vidiš malenu djevojčicu kako se igra sa lutkom tretirajući je kao da je njeno dijete. Hoćeš li ju grditi govoreći: 'Ova lutka je samo beživotan objekt!' Igranje s lutkama može imati i veoma praktični smisao pomažući djetetu da se pripremi za majčinstvo jednog dana.
Slično tomu, i kipovi mogu pomoći ljudima probuditi i fokusirati njihovu predanost. Ne drže li i Kršćani kipove na svom oltaru, također, na primjer Isusa na križu? Pomisli na sve pojave koje nam je Bog dao u Prirodi. Ako ga volimo, zar nas ljepota drveća cvijeća, zalaza sunca, ne podsjeća na Njegovu beskrajnu ljepotu?
Idolopoklonstvo koje je osuđeno u Bibliji praksa je ega koje stavlja kreaciju iznad Kreatora: obožavanje novca umjesto Božanskog bogatstva unutar svog sebstva; obožavanje ljudske ljubavi umjesto Božanske ljubavi, obožavanje lažnih opojnosti kao što su vino i seks, umjesto molitvi za opojnošću božanskom ekstazom.“


15.

Novopridošli učenik prigovorio je Yoganandi. „Biblija nam govori kako je Isus jedinorođeni Božji Sin. Kako onda možete govoriti o drugim učiteljima kao jednakima Isusu?“
Učitelj je odgovorio: „Kada su židovi optužili Isusa za bogohuljenje zbog njegovih riječi 'Ja i moj Otac smo jedno', on im je odgovorio: 'Zar vaši sveti spisi ne kažu, vi ste bogovi?' (Ivan 10:34)
Sljedbenici svake religije vole isticati jedinstvenost njihovih uvjerenja i vjere. Njihove tvrdnje, ipak proizlaze od ljudskog nerazumijevanja i neznanja. Svatko voli tvrditi kako je upravo njegovo osobno vlasništvo najbolje!
Isus je poput svih velikih učitelja govorio s dvije razine identiteta; ljudskog i božanskog. Kao ljudsko biće mogao je zavapiti na križu 'Oče, zašto si me ostavio?' Ali u njegovom beskonačnom božanskom sebstvu mogao je s pravom reći da je jedinorođeni Božji sin. Jer je u toj svjesnosti bio identificiran s Kristovom Svijesti koja je jedini odraz Boga u čitavoj kreaciji, Otac izvan kreacije.
Kristova Svjesnost nije čovjek s bradom i dugom bijelom haljom. Kada je Isus koristio zamjenicu 'ja' govoreći sa stupnja beskrajne svjesnosti on se pozivao na beskonačno Sebstvo svih bića, a ne svoje malo ljudsko tijelo.
 Kristova Svjesnost prožima čitav stvoreni kozmos. Svatko tko uspije povući svoju svjesnost od vezanosti za ego i ujediniti je s Beskonačnim, može s pravom reći s Isusom 'Ja sam Božji sin'. On također može reći 'Ja i moj Otac smo jedno', kao što je to rekao Isus, jer su Sin i Otac aspekti iste stvarnosti. Na toj razini njegov osjećaj 'ja' nije ograničen ljudskim tijelom. Val se stopio ponovno u beskrajni ocean odakle je i došao. Postao je ocean.“


16.

Jedan student komparativnih religija izazvao je Učitelja: „Rekli ste da je cilj života pronaći Boga, pa ipak ova tvrdnja nije univerzalna. Na primjer Budisti uopće ne vjeruju u Boga.“
Yogananda je odgovorio: „Buda nije bio ateist. Njegova učenja kao i učenja velikih učitelja pogrešno su shvaćena. Ljudi toga vremena bili su skloni dopustiti Bogu da učini sav posao za njih, duhovno govoreći Buda je stoga isticao važnost čovjekovih osobnih napora u duhovnoj potrazi. Oni koji duboko prakticiraju Budina učenja, a ne oni koji samo raspravljaju o njima postižu svoj cilj. Postigavši cilj, oni uviđaju da je potpuno isti kao i u drugih velikih religija, a to je ostvarenje beskrajnog Sebstva i slobode od mreže iluzija.“


17.

„Istine koje tvore religiju vječne su. One ne mogu biti izmišljene. Njihov je izvor u realizaciji božansko prosvijetljenih učitelja. U kontaktu s neprosvijetljenim ljudskim bićima one postaju razvodnjene, oslabljene.
To je razlog zbog kojeg Bog s vremena na vrijeme šalje Svoje probuđene sinove natrag na zemlju, da ožive duh religije i da vrate beskonačna učenja njihovoj nekadašnjoj čistoći. Uvijek će biti različitih zanesenosti u skladu s različitim potrebama vremena. Fundamentalna istina, u svakom slučaju, uvijek ostaje ista.“


18.

Učenik: „Koji je poseban smisao Vaše misije na zemlji?“
Yogananda: „Da probudim u ljudima njihovu potrebu za samo-spoznajom kroz meditaciju i održavanje dobrog društva ili bratstva s ostalim istinskim tragaocima. Otuda je ime ove organizacije Društvo Samo-spoznaje. Društvo Samo-spoznaje poslano je da donese svijetu originalna učenja i znanost yoge kako je naučavao Krišna i originalno Kršćanstvo kako je naučavao Isus Krist.“


19.

Posjetilac: „Da li su vaša učenja nova religija?“
Učitelj: „Ona su novi izraz istina koje su vječne.“


20.

Velike svjetske religije uvijek su donosili avatari-inkarnacije, oni koji su „sišli“ od Boga. Takva je inkarnacija bio Krišna. Takav je bio Isus Krist i Buda. Avatar je potpuno oslobođeni učitelj koji se vraća na zemlju kako bi ispunio posebnu božansku misiju.
Jedan je učenik upitao Yoganandu: „Učitelju jeste li vi avatar?“
Smirenom jednostavnošću Učitelj je odgovorio: „Rad ovakve važnosti morao je biti započet jednim takvim.“

6.POGLAVLJE
Zakon života

1.

„Postoji temeljni zakon života. Da bi ga spoznali moramo razumjeti odakle život dolazi i gdje vodi.
Moramo gledati preko neposrednih ljudskih ciljeva prema konačnom cilju koji se nastoji ostvariti u životu.
Moramo razmotriti krajnju sudbinu života, drugim riječima njegov najviši potencijal za razvoj.
Život, viđen očima svjetovnog čovjeka, izgleda beskrajno kompleksan. Čovječanstvo je vođeno nebrojenim željama i traži njihovo ispunjenje na bezbrojne načine. Određeni osnovni nagoni univerzalni su čovječanstvu i svim živim bićima svugdje.
Charles Darwin identificirao je prvi takav nagon. On je istaknuo kako je život neprekidna borba za opstanak. No, njegova je tvrdnja nekompletna. Opstanak je svakako jedan od osnovnih životnih nagona, ali opstanak za što? Opstanak u stanju kome? Svakako ne! Svjesnost koja se univerzalno osjeća također je potreba. Živa bića ne žele samo postojati, ona žele biti svjesna svog postojanja.
Potrebno je dodati treći nagon bez kojeg bi čak i trajno svjesno postojanje bilo nekompletno. Jer ako bi ljudska bića doživljavala samo patnju ne bi niti željeli živjeti. Dakle ljudska bića žele biti svjesna svog postojanja, ali također žele svjesno uživati u svom postojanju.
Osnovni instinkt života sada možemo sumirati kao želju za trajnim, svjesnim postojanjem u stanju neprekidnog zadovoljstva. „Trajno postojanje“ može se zamijeniti jedenom riječi „besmrtnost“.
Na taj način sva bića otkrivaju svoju božansku prirodu. Jer upravo to Bog jest: uvijek-postojeće, uvijek-svjesno, uvijek-novo blaženstvo ili satchidananda po definiciji Swami Shankaracharye koju je izrekao prije mnogo stoljeća. Boga se može definirati na beskrajne načine: kao beskonačno Svjetlo, Snaga , Mudrost i tako dalje. No najsmislenija definicija od svih ostalih u terminu najvažnijeg životnog nagona je Satchidananda. Duboka čežnja za vječnim blaženstvom manifestira se najprije u stalnim ljudskim naporima da izbjegnu bol, a zatim u neprestanoj borbi i potrazi za srećom ili radošću. Komplikacije se pojavljuju zato što je radost duše zaboravljena i zato što je ljudi zamjenjuju prolaznim zadovoljstvima. Sve stvari dolaze od Blaženstva ili Boga. Na kraju se sve stvari moraju vratiti u to stanje Blaženstva.


2.

Posjetilac: “Ne čini li se pomalo trivijalnim definirati Boga kao radost i izjednačiti čovjekovu potragu za Bogom kao traženje sebe?
Dužnost je svakako važnija nego želja za osobnim ispunjenjem. A Bog je toliko veliki koncept da ga ne mogu zamisliti kao vrstu ushićene radosti. Čitao sam negdje o 'veličanstvenoj svečanosti' života proživljenog u Božjoj prisutnosti. Priznajem da u tome vidim mnogo više zadovoljavajući koncept.“
Paramhansa Yogananda: „Da li bi želio živjeti u toj 'veličanstvenoj svečanosti' čitavu vječnost?“
Posjetilac: „Pa, ja zapravo ne mogu shvatiti vječnost, ali ipak, pretpostavljam da postoji nešto više.“
Yogananda: „Vidiš li? Moramo tražiti Boga s predanošću i čežnjom. A kako možemo čeznuti za nečim što nema dubokog smisla za nas?
Ljudi drže Boga na distanci kada se odnose prema Njemu s bojaznošću. Oni odlaze u crkvu kao na svečanu obvezu i drže ozbiljna lica kao da su na pogrebu. Pronalaženje Boga znači pogreb svim tugama. Mi trebamo biti poput malene djece ispred našeg svetog Oca. On to voli. On ima dovoljno velikih odgovornosti u vođenju kozmosa. On posjeduje sve. On zna sve. On je svemoćan . Jedino što mu nedostaje je naša ljubav. To Bog želi od nas: Našu ljubav; našu vjeru; našu radost u Njegovoj vječnoj radosti! On ne treba brižljivo smišljene i izvedene teološke definicije od nas. Ne želi molitve koje su dotjerane do savršenstva. On želi da ga volimo u svoj svojoj jednostavnosti, upravo poput djece.“


3.

Čovjek opterećen svjetovnim odgovornostima upitao je: „Koje mjesto zauzimaju obveze na putu unutarnje radosti?“
Yogananda je odgovorio: „Živjeti neodgovorno znači živjeti za ego, a ne za Boga. Što je veći čovjekov naglasak na ego-ispunjenju, to je manja njegova svjesnost za istinsku radost. Niti je uvijek lako ispuniti dužnosti u životu, niti to odmah može biti radosno. Postizanje božanske radosti dugoročni je poduhvat. Čovjek mora razriješiti svoje obveze u životu, a ne ih izbjegavati ukoliko želi postići slobodu u vječnosti.“


4.

„Što je zlo?“ upitao je predanik.
„Zlo je nedostatak istinske radosti“ odgovorio je Yogananda.
„Inače možeš li reći da tigar čini zlo ubijanjem svog plijena? Ubijanje je za tigra Bogom dana priroda. Prirodni zakoni su bezlični. Zlo oživi kada čovjek ima potencijal za postizanje unutarnje radosti. Sve što nas razdvaja od tog božanskog stanja postojanja za nas je zlo jer udaljuje našu svjesnost od one što zapravo jesmo i u skladu s time što uistinu želimo postati u životu. Zbog toga sveti spisi osuđuju npr. pohlepu, ponos itd. Zapovijedi su za čovjekovo dobro, a ne Bogu na zadovoljstvo! One su upozorenje za nepromišljene. Jer iako određene navike i akcije mogu isprva izgledati ispunjavajuće na kraju puta donose bol, a ne sreću.“


5.

„Zakon života kreiran je da nas uči živjeti u harmoniji s prirodom i našom istinskom unutarnjom prirodom.
Ako staviš prste na vruću peć oni će izgorjeti. Bol koju ćeš osjetiti bit će upozorenje prirode kako bi te zaštitila od povrede tvoga tijela. Ako se odnosiš prema nekome neljubazno, primit ćeš neljubaznost za uzvrat i od drugih i od života. Tvoje će srce, štoviše, biti zgrčeno i suhoparno. Upravo tako priroda upozorava ljude da s neljubaznošću povređuju sami sebe. Kada poznamo zakon i uskladimo se s njim, živimo u trajnoj sreći, dobrom zdravlju i savršenoj harmoniji s drugima i životom uopće.“


6.

„Ako smo Božja djeca i ako nas On voli zašto dozvoljava da patimo?“
Na ovo učestalo pitanje Učitelj je odgovorio: „Patnja je podsjetnik da ovaj svijet nije naš dom. Kada bi bio savršen, koliko bi ljudi tražili bolji? Čak i sa stvarima nesavršenima kakve jesu, pogledaj kako tek nekolicina traži Boga. Jedan od tisuće, kaže Krišna, možda jedan.
Zakon života glasi: Što manje čovjek živi u harmoniji s istinom iznutra to više pati, ali što više živi u harmoniji s istinom to više ima iskustva trajne sreće. Ništa ga ne može dodirnuti iako mu tijelo propada zbog bolesti, a ljudi mu se izruguju i optužuju ga. Kroz hirove života, on ostaje uvijek blažen, usredotočen u Sebi.“


7.

„Sreo sam jednom mudraca u Indiji koji je imao veoma svjetovnu ženu. Uobičajeno je da bi takva žena bila ozbiljno iskušenje za jednog predanika. Ali mi je taj mudrac rekao s mnogo smisla za humor: 'Prevario sam je. Ona ne zna gdje sam!' Mislio je kako njena grdnja ne može dotaći unutarnji mir koji on osjeća u Bogu.
Jednom kada naučiš živjeti iznutra u Sebi, čak te ni velika nesreća ne može dotaći.“


8.

Uznemiren najezdom muha i komaraca za vrijeme obavljanja poslova u ashramskom vrtu, učenik je ozlojeđeno uzviknuo: „Učitelju, zašto mir ove zemlje mora biti narušen invazijom ove pošasti?“ Osmjehujući se Učitelj je odgovorio: „To je Božji način da nas usmjerava uvijek k Sebi.“


9.

Opterećen sumnjom, član jedne od crkava Društva za Samospoznaju, pitao je Yoganandu: „Učitelju, neki ljudi tvrde da nije u redu biti sretan, jer postoji previše patnje na ovom svijetu. Zar osobni užitak ne podrazumijeva nedostatak sažaljenja prema patnji drugih? Isus je često prikazivan kao patnik. Nikada nisam čuo da ga prikazuju kao čovjeka radosti.“
Paramhansa Yogananda odgovorio je: „Isus kojega ja poznajem ispunjen je blaženstvom, ali njegova ga tuga ne pogađa. Kada bi on zaista prigrlio patnju drugih, što bi im imao dati osim još više bijede.
Božje blaženstvo omogućava onima koji ga imaju, samilost prema milijunima drugih koji nisu pronašli smisao svog postojanja. Blaženstvo je lijek koji svi ljudi traže, svjesno ili nesvjesno. Što više blaženstva čovjek osjeća iznutra to ga više želi dijeliti s drugima.
Božanska radost dolazi samo-ekspanzijom. Patnja je, za razliku od toga, plod sebičnosti i zgrčenosti ega. Radost budi samilost u srcu. Radost potiče čovjekovu težnju da ulije božansko blaženstvo u one koji plaču u tuzi.“



7. POGLAVLJE
Grijeh je neznanje


1.

„Što je grijeh?“ upitao je učenik.
„Grijeh je pogreška rođena iz neznanja“ odgovorio je Učitelj.
„Što je neznanje? Što je pogreška?“
„Neznanje je nedostatak svjesnosti o pravoj stvarnosti duše i zamjena te stvarnosti za ovaj iluzorni san. Pogrešna je bilo koja akcija bazirana na takvom pogrešnom shvaćanju.“
„Ne znači li grijeh također i kršenje Božjih zapovijedi?“ upitao je učenik.
„Da“ odgovorio je Yogananda, „ali upitaj se ovo: 'Zašto je Bog dao čovjeku te zapovjedi?' To nije bilo učinjeno despotski. Niti da bi nas se spriječilo u pronalaženju sreće. Radije su to upozorenja o određenim načinima ponašanja koja pojačavaju iluziju našeg uma i odvajaju nas od prave sreće.
Ako mislimo o grijehu kao kršenju Božjih zapovijedi, tada u nama izrasta misao o Božjoj ljutnji i strogom kažnjavanju. Ali Gospod je naš. Mi smo Njegova djeca. Zašto bi nas On sudio? Mi smo ti koji sami sebe sudimo kada zamišljamo da sve što činimo nadilazi opraštanje.
Ali ukoliko shvaćamo grijeh kao pogrešku, onda spoznajemo da naše pogreške mogu biti ispravljene.“
Sjećajući se svog gurua, Yogananda je nastavio: „Sri Yukteswar je običavao reći kao što sam napisao u Autobiografiji jednog yogija: 'Zaboravi prošlost. Prošli životi svih ljudi crne se od sramote. Ljudsko ponašanje je uvijek nepouzdano sve dok se čovjek ne usidri u Božanskom. Sve će se u budućnosti poboljšati ukoliko se sada duhovno probudiš.'
Ja uvijek volim podsjetiti ljude na ovu jednostavnu istinu: 'Svetac je grešnik koji nikada ne odustaje!'“


2.

„Zašto je ubijanje grijeh? Zato što je život koji je u tebi isti životu koji je u svim bićima. Osporiti pravo na život bilo kome isto je osporavanju stvarnosti tog univerzalnog života čiji si i ti izraz također. Duhovno govoreći ubijanje je uništenje.
Zašto je grijeh krasti? Zato jer ono što uskratiš drugima, također uskraćuješ sebi u njima, s obzirom da je Sebstvo drugih također i tvoje prošireno Sebstvo. Lopov uvijek na kraju osiromašuje sebe. Ističući svoje sebične želje iznad ostvarenja svog univerzalnog sebstva, on se odsijeca od istinskog Izvora života i sveg izobilja.
Uzimajući od drugih sebično za sebe, on suzuje svoju samo-identifikaciju umjesto da je proširuje, kao što on to vjeruje.
S druge strane, dajući drugima širimo taj identitet.
Zašto je grijeh lagati? Zato što se neistinom čovjek odsijeca od stvarnosti i istine za koju Isus kaže da će nas jedina osloboditi. Čovjek se lažući izolira od podrške koju svemir pruža slobodno i s ljubavlju onome koji živi u harmoniji s njegovim zakonima.
Lažljivac uništava temelj svega što nastoji ostvariti u ovome svijetu. On na kraju postaje kula izgrađena na pijesku. Jednostavne riječi čovjeka istine, za razliku od toga, veza su kozmosa.
Zašto je požuda grijeh? Jer je požuda imitacija ljubavi. Požuda odvodi čovjeka u suprotnom pravcu od ispunjenja koje se nalazi u pravoj ljubavi. Prava ljubav je božanska. Ona je samo-davanje, nikako sebičnost. Tražeći zadovoljstvo u drugima takav čovjek gubi snagu, iako se zavarava misleći kako dobiva. On se odsijeca od radosti duše, mada zamišlja kako je postigao ono za čim je težio. Na kraju on samo stvara nesklad između sebe i drugih.
Harmonija je način izražavanja ljubavi. Ne-harmonija je način samopotvrđivanja. Požudan čovjek gubi zdravlje, mir svoga uma i potpuno ispunjenje. On postaje sve više umoran, nervozan i prerano stari, a sve to zbog toga što odbacuje božansku ljubav koja je izvor istinskog i trajnog blagostanja. I tako se događa sa svakim grijehom. Grijeh je poricanje čovjekove duboke istinske prirode – Beskonačnog života koji prožima stvarnost svih bića.


3.

„Hodajući zemljom gdje su bili pronađeni dijamanti, jedan je čovjek došao do mjesta koje je bilo zatrpano malim komadićima stakla, koji su se sjajili na svjetlu.
'Dijamanti!' uzviknuo je uzbuđeno. Podižući jedan komadić vidio je da su to samo krhotine stakla. Razočarano je bacio krhotinu stakla i uhvatio drugu. Ali pokazalo se kako je i ona samo staklo. Nastavio je podizati komadiće stakla jedan za drugim. Ponekad bi se razrezao na njegove oštre bridove. Svaki se komadić pokazao kao i onaj prvi – iluzorni.
Tako je i s grijehom. Njegov lažni sjaj je atraktivan, ali s iskustvom se pretvara u ništa drugo nego 'razbijeno staklo'. Često razreže onoga koji mu se predaje. Uvijek se pokaže razočaravajućim.
Čulni užici mogu završiti samo u prezasićenosti, tjeskobnoj monotoniji i gađenju. Zašto? Iz jednostavnog razloga što tvoja fizička osjetila nisu tvoje pravo Sebstvo.“


4.

Lako je griješiti. Ali posljedice grijeha nije lako otpustiti. Poslije rezanja češnjaka, čovjekove ruke smrde. Potrebno je mnogo pranja da bi se oslobodile tog mirisa. No ipak se taj miris može oprati. Isto se tako može i grijeh isprati meditacijom, molitvom, ispravnim akcijama i milošću Božjom. U to ne sumnjajte. Svi vaši grijesi moraju biti na kraju isprani.“


5.

„Kada želje uzrokuju probleme umu, uvijek se podsjetite na ovu istinu: 'Kada ekstaza dolazi, sve drugo odlazi'.“

6.

„Nikada se ne identificiraj s pogreškama koje si počinio. Ti si Božje dijete. Potvrdi svoj vječni odnos s Njim.“


7.

„Najgori grijeh je nazvati se grešnikom. Jer u tom trenutku ti otvaraš vrata i pozivaš grijeh da uđe u tvoj um.“


8.

„Definirati se u terminima ljudskih ograničenja oskvrnuće je Božjeg lika unutar sebe.“


9.

„Nikada ne gaji misli o svojim nedostacima. Radije pozovi sjećanje na dobre stvari koje si učinio i dobrote koja postoji na svijetu. Uvjeri sebe u svije osobno urođeno savršenstvo. Tako ćeš se naći uvučen u pamćenje svoje vječne prirode kao Božjeg djeteta.“


10.

„Soba može biti u mraku tisuće godina, ali ako se unese svjetlo u nju, u tom trenutku tama nestaje.
Tako je i s grijehom. Ne možeš izbaciti grijeh iz uma, isto kao što ne možeš izbaciti tamu iz sobe štapom. Koncentracijom na iluziju zapravo možeš samo povećati njenu snagu u svom umu. Unesi u um zato svjetlo Boga putem duboke meditacije i predanosti i tama će nestati kao da je nikada nije ni bilo.“


11.

Yogananda je rekao:“Često se među kršćanima koji odlaze u crkvu može čuti povik 'Svi smo mi grešnici!'
Zašto misliš o sebi kao o grešniku? Oh, ponekad u ime poniznosti to može biti ispravno, ako je tvoja pažnja fokusirana na veličinu Boga, a ne na tvoju malenkost ispred Njega. Ali zašto boraviti u negativnosti i ograničenju? Ako želiš pronaći nešto vrijedno što je skriveno ispod blata, zar nećeš misliti o tom predmetu, čak iako kopaš kroz blato? Ako se koncentriraš samo na blato možeš izgubiti iz vida stvarni cilj svog kopanja i napustiti potragu.“


12.

„Nikada ne prebrojavaj svoje pogreške. Gledaj samo da je tvoja ljubav prema Bogu duboko iskrena. Jer Bog ne mari za tvoje nesavršenosti. On je zabrinut za tvoje ravnodušnosti.“


13.

„Ako prekriješ zlatni predmet crnom tkaninom, da li možeš reći da je predmet postao crn? Naravno ne. Znat ćeš da je iza tog vela predmet uvijek zlatan. Isto će tako biti kada raskineš crni veo neznanja koji sada prekriva tvoju dušu. Tada ćeš ponovno vidjeti nepromjenljivu ljepotu svoje osobne božanske prirode.“


14.

„Jednom sam posjetio misu koju je vodila poznata žena. Odjednom je zavikala: 'Svi ste vi grešnici! Kleknite!' Gledao sam oko sebe. Bio sam jedini koji je ostao stajati u toj ogromnoj prostoriji. Nisam mogao prihvatiti njenu tvrdnju da sam grešnik!“


15.

„Daj Bogu ne samo dobro koje činiš, već i loše. Time ne mislim reći da treba promišljeno činiti loše stvari. Ali kada si ne možeš pomoći, zbog loših navika koje su prejake u tebi, reci svom umu da Bog preuzima te akcije kroz tebe.
On je na kraju taj koji je usanjao tvoje postojanje. Ti si se naprosto hipnotizirao mišlju o svojoj slabosti. Ako učiniš Boga odgovornim za svoje loše navike, to će ti pomoći da slomiš lažni utjecaj koje one imaju na tebe. Tako ćeš lakše prepoznati savršeni lik Boga u sebi.“


16.

„Nikada se nemoj bojati Boga. Reci mu stvari koje si učinio pogrešno. Podsjeti ga da si Njegovo dijete. To je lakše od cmizdrenja 'Bože ja sam grešnik! Ja sam grešnik!' Ti si stvoren prema Njegovom liku. Zato moli: 'Bože pravio sam pogreške. Ako me želiš istući, u redu. Ali jednom kada te spoznam, tada više neće biti iskušenja za mene.' Kaži mu razumljivo. Mi nismo tražili da budemo stvoreni. Veliki mudraci u Indiji običavaju moliti 'Bože, nije bila moja želja da me stvoriš, ali pošto si to učinio, moraš me izbaviti!' Govori mu na ovaj način s puno ljubavi. Tada će te On na kraju, bez obzira na tvoje pogreške očistiti od nesavršenosti i vratiti natrag kući gdje pripadaš.“


17.

„Jednostavna misao da nismo slobodni, sprječava nas da budemo slobodni. Kada bi uspjeli razbiti tu misao, ušli bismo pravo u samadhi (stanje jedinstva sa kozmičkom sviješću).
Samadhi nije nešto što moramo steći. Mi ga već imamo. Pomislite samo: Vječno smo bili s Bogom, za kratko smo u iluziji i tada smo ponovo slobodni u Njemu zauvijek.“
„Gospodine“ zapitao je učenik „da sam rekao kako sam slobodan ja to ipak ne bih bio zar ne?“
„Oh, da!“ rekao je Učitelj i dodao: „Ali sam si odgovorio na svoje pitanje 'ne bih bio!'“


18.

Iako je Yogananda bio pun samilosti prema svima, znao je također biti veoma strog na temu grijeha kada je prilika to zahtijevala.
Jedna je mlada žena iz Čikaga oboljela od sifilisa koji joj je prenio njezin dečko. Da bi se osvetila njemu i uopće muškarcima nastojala je zavesti i inficirati svakog muškarca kojeg  je srela.
Dobivši dozvolu za razgovor s Učiteljem, nasmiješila mu se zavodljivo rekavši: „Veoma si zgodan“.
„Grijeh i bolest!“ podrugljivo i prezrivo je povikao Učitelj na nju. Žena se rasplakala i ispovjedila svoju priču. Kasnije je obećala Učitelju da se nikada više neće tako ponašati. On ju je iscijelio i poslao njenim putem.


19.

„Žao mi je onih koji su bolesni!“ rekao je Učitelj. „Zašto da jednako ne žalim i one koji žive u grijehu? Oni su duhovno bolesni!“


20.

„Čuo sam propovijed jednog svećenika i nikada neću zaboraviti način na koji je izvlačio svoje riječi iz 'duše' kako je on to zamišljao dok je upozoravao ljude da prihvate 'či-i-s-s-s-ti Sveti Duh'. Riječi 'Sveti Duh' bile su izgovorene odsječeno, dramatičnom naglašenošću. Takvi ljudi nisu inspirirani Svetim Duhom, već 'nesvetim duhom' emocija.“


21.

„Je li dobro ispovjediti se?“ pitao je ortodoksni kršćanin. Učitelj je odgovorio: „Može pomoći čovjeku u smislu priznanja njegovih pogrešaka. Jer jedino samo-iskrenošću čovjek može efikasno raditi na svojim nedostacima. Uvijek je bolje, ispovjediti svoje pogreške mudroj osobi. Jedino ti takva osoba može pomoći. U protivnom možeš dobiti loš savjet. Kao što je Isus rekao: 'Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti' (Matej 15:14). Ispovijest mudracu je dobra, ali ne i onom koji nije duhovno prosvijetljen. Budi uvijek iskren i prijatelj s Bogom. Ne možeš ništa sakriti od Njega.“
„Zar nisu svećenici ovlašteni da opraštaju grijehe?“ ustrajao je u pitanjima ortodoksni kršćanin.
„Oprostiti grijeh znači iscijeliti osobu od posljedica grijeha*. Otkrijte na primjer, mogu li vam oni 'oprostiti' grijeh od prejedanja. Mogu li biti sposobni izliječiti vas od slijedeće pomame trbuha?“
*I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: „Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.“ Sjedili su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: „Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može otpuštati grijehe doli Bog jedini?“ Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: „Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!“ I reče uzetome: „Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i hodi kući!“ I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: „Takvo što nikad još ne vidjesmo!“ (Marko 2:3-12 )


22.

„Ne brini ako si pogriješio. Samo pozovi Boga s vjerom i ljubavlju. Ne skrivaj ništa od Njega. On zna sve tvoje pogreške. Mnogo bolje od tebe! Budi potpuno otvoren s Njim. Možda će ti biti lakše ako moliš Boga kao svoju Božansku Majku. Jer Božanski je aspekt majke sve-milostiv. Moli: 'Božanska Majko, dobar ili loš, tvoje sam dijete. Moraš me izbaviti!'
Čak i sve majke vole svoju lošu djecu isto kao i onu dobru. Ponekad ih vole još više jer je takvoj djeci potrebna jača ljubav.
Ne boj se Božanske Majke. Pjevaj joj na ovaj način svim srcem: 'Primi me u svoje krilo Majko. Ne ostavljaj me pred vratima smrti'.“


23.

„Bog te voli isto kao što voli Krišnu, Isusa i druge velike učitelje. Ti si kap oceana Duha. Jer ocean je sastavljen od svih svojih kapi. Ti si dio Boga. Sam Bog ti je dodijelio posebnu važnost. Ti si uistinu Njegov.“


24.

Uvijek održavaj misao o svojoj prirodnoj savršenosti u Bogu.
Zlato je uvijek zlato iako leži zakopano ispod nakupljenih dugogodišnjih nečistoća.


25.

„Bog nas želi izbaviti iz ovog užasnog meteža od života. To je jedino što On želi za nas. Jer On voli sve nas. On ne želi da patimo. Njegovo zanimanje za naše spasenje je osobno i puno milosti.“


26.

„Jedan je čovjek umirao od dijabetesa. Doktori su mu dali samo tri mjeseca života. On je odlučio: 'Ako mi je preostalo još samo tri mjeseca života, želim ih provesti tražeći Boga.'
Postupno se je uspio disciplinirati da sjedi u meditaciji sve duže i duže svakog dana. I čitavo je vrijeme molio 'Bože, dođi u ovaj srušeni hram.'
Prošlo je tri mjeseca, a on je bio još uvijek živ. Prošla je i čitava godina. Nastavljajući intenzivno moliti postupno je povećavao vrijeme meditacije na osamnaest sati dnevno. Prošle su još dvije godine, veliko je svjetlo ispunilo njegovo biće. Bio je uzdignut u ekstazi. Povratkom iz tog božanskog stanja pronašao je svoje tijelo izliječenim. 'Bože' molio je 'nisam tražio da budem izliječen. Sve što sam tražio bilo je da mi Ti dođeš.' Glas Boga je odgovorio: 'Gdjegod je Moje Svjetlo, tama ne može postojati.'
Svetac je tada napisao svojim prstom u pijesku: 'I na današnji dan Bog je došao u moj slomljeni hram i izliječio ga!'“



8. POGLAVLJE
Zakon karme


1.

Posjetilac: „Biblija kaže da će oni koji čine zlo biti kažnjeni, a oni koji čine dobro biti nagrađeni. Odobravate li takvo učenje?“
Yogananda: „Svakako. Ako prihvaćamo koncept uzroka i posljedice u Prirodi te akcije i reakcije u fizici, kako ne vjerovati da se ovaj prirodni zakon proteže također i na ljudska bića? Ne pripadaju li ljudska bića u prirodni poredak? To je zakon karme. Kako siješ tako ćeš žeti. Ako siješ zlo, žeti ćeš zlo u obliku patnje. Ako siješ dobro, žeti ćeš dobro u obliku unutarnje radosti.“
Posjetilac: „Koliko je specifičan zakon? U fizici zakon kretnje tvrdi kako za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. U prirodi su efekti  često vrlo specifični. U odnosu na njihove uzroke. Učili su nas da gledamo na kažnjavanje i nagrađivanje ljudskog ponašanja u veoma općenitim terminima. Ako smo dobri, rečeno nam je da ćemo otići u raj, ako smo loši otići ćemo u pakao. Ali ljudi ne misle u sebi kako žanju određene posljedice za određena djela.“
Yogananda; „Karmički zakon je egzaktan. Štoviše, ne postoji patnja u vječnom paklu. (Zašto bi za pogrešna djela, kroz nekoliko godina na zemlji, mogli zaslužiti vječno kažnjavanje? Može li konačni uzrok imati beskonačne posljedice?) Da bi razumio karmu, moraš shvatiti da su misli stvari. U konačnim analizama, stvarni je kozmos sastavljen od svijesti, a ne od materije. Materija odgovara, mnogo više no što to ljudi mogu shvatiti, snazi misli. Jer snaga volje usmjerava energiju, a energija djeluje na materiju. Materija je zapravo energija. Što je jača volja, jača je snaga energije i kao posljedica toga jači je utjecaj energije na materijalne događaje. Snažna volja, naročito ako je kombinirana sa svjesnošću kozmičke energije, može izazvati čuda. Ona može izliječiti bolesti i ozdraviti čovjeka. Ona može osigurati uspjeh u svakom pothvatu. Ljudska bića oblikuju svoju sudbinu, više no što to mogu i zamisliti, u skladu s načinom korištenja snage volje. Jer niti jedna akcija nije izolirano zbivanje, događaj. Ona uvijek poziva iz kozmosa reakciju koja odgovara točno tipu i snazi energije za počinjeno djelo. Akcija proizlazi iz volje, koja usmjerava energiju u pravcu željenog cilja. Stoga, ovo je definicija snage volje: Želja plus energija usmjerena prema ispunjenju. Energija poput elektriciteta proizvodi magnetsko polje, a magnetsko polje privlači sebi posljedice akcije. Između ljudske i kozmičke reakcije spajajuća je snaga ego. Svjesnost ega osigurava da akcije koje čovjek izvodi imaju osobne posljedice za njega. Posljedice mogu biti odgođene, ako snaga volje koja proizvodi misao ili djelo nije bila dovoljno jaka da bi imala trenutne rezultate. Prije ili kasnije svaka akcija, bilo tijela, misli ili želja mora požnjeti svoju konačnu reakciju. To je poput upotpunjavanja i zatvaranja kruga. Tako čovjek stvoren prema liku Božjem, postaje na kraju stvaralac. Rezultati dobrih i loših djela ne djeluju samo nakon smrti. Raj i pakao su u stvarnosti čak i ovdje na zemlji gdje ljudi žanju bolne posljedice ludih i harmonične rezultate ispravnih akcija. Ljudi rijetko razmišljaju o svojim akcijama kao lošim. Što god da rade izgleda im bar dobronamjerno. Ali ako stvaraju disharmoniju drugim ljudima, a time i sebi na dubljoj ravni, ti će im se valovi disharmonije neminovno vratiti. Svaka akcija, svaka misao, žanje svoju odgovarajuću nagradu. Ljudska patnja nije znak Božje ljutnje na čovječanstvo. To je radije znak ljudskog neznanja spram božanskom zakonu. Zakon je nepogrešiv u svom djelovanju.“


2.

Učenik: „Učitelju je li karma samo individualna ili zahvaća i čitave grupe ljudi?“
Yogananda: „Karma je jednostavno akcija bilo fizička ili mentalna, počinjena bilo od pojedinca, grupe, nacije ili grupe nacija.“
Učenik: „Od kakvog je utjecaja masovna karma na pojedinca?“
Yogananda: „To ovisi o snazi njegove osobne karme. Na primjer, ne mora značiti da je karma svih koji su poginuli u nesreći aviona bila takva karma većine u toj nesreći, jednostavno je bila jača od manjine koji su trebali živjeti. Međutim oni koji imaju veoma snažnu karmu da žive, bili bi spašeni. Karma nacije ovisi o stupnju do kojeg su ljudi kao cjelina djelovali u očuvanju kozmičkog zakona. Često kažem da Amerika ne može izgubiti, gledajući na duže staze, ako bude napadnuta od svojih neprijatelja. Zato što je njena karma, u osnovi dobra osim nekoliko pogrešnih stvari koje je počinila. Karma njenih sadašnjih neprijatelja, naprotiv je veoma loša i oni će platiti za to. (Ovo je rečeno u prvoj polovini XX. stoljeća, kad Amerika još nije činila  ono što danas čini, po mišljenju autora bloga.)
Čak i životinje stvaraju karmu. Njihova je svjesnost, uključujući svjesnost njihovog ega slaba. Tako su one uglavnom vođene masovnom, a ne individualnom karmom.“


3.

Učenik: Je li ubijanje uvijek loša karma?“
Učitelj: „Ne, to ovisi o namjeri iza akcije i naravno sveukupnim posljedicama. Na primjer, vojnik koji ubije sa svjesnošću da podrži ispravni razlog kao što je obrana domovine od invazije nasilnog tiranina, ne stječe lošu karmu. Njegova je akcija rađe dobra karma.
Učenik: „A što s Američkim vojnicima u Koreji. Kakvu karmu stječu pucanjem u neprijatelja?“
Učitelj: „Boriti se u ovom slučaju je dobra karma, ne loša karma. Jer to je sveti rat. Zločinci moraju biti poraženi sve dok na kraju čitav svijet ne postane slobodan.“



4.

Učenik: „Učitelju, u Autobiografiji jednog Yogina naveli ste Sri Yukteswarevu izreku: 'Čovjek stječe dug manjeg grijeha ako je prisiljen ubiti životinju ili bilo koje drugo živo biće.' Znači da mora biti pogrešno ubiti komarca, muhu i druge štetočine. Jesam li u pravu?“
Yogananda: „Uvijek je bolje ubiti štetna bića nego ugroziti ljudski život.“
Učenik: „Ali gospodine, može li netko reći da su ti insekti opasni za ljudski život? Oni uglavnom izgledaju samo kao neugodnosti.“
Yogananda: „U zemljama gdje takvi insekti bujaju zabilježen je veliki broj smrtnosti, zbog bolesti koje oni šire. U zemljama gdje se njihovo razmnožavanje drži pod kontrolom mnogo je manje bolesti i prljavštine i kao posljedica toga ljudi žive mnogo duže.
Zato je poželjno držati svijet slobodnim od takvih štetočina.
Osim toga dodao je Sri Yogananda, oni su instrumenti zla. Zlo se također mora držati pod kontrolom.“


5.

„Koliko oblika uzima karma?“ upitao je predanik misleći vjerojatno o jednostavnim kaznama odmjerenim ljudskim zakonom.
„Ti brkaš karmu s kažnjavanjem,“ odgovorio je Učitelj. „Mnogi čine istu pogrešku. Karma znači, jednostavno akciju.
Akcija može biti mnogo vrsta. Mogu biti dobre, loše ili neutralne. Neutralne akcije često služe kao prijelaz između dobre i loše. U skladu sa Svetim spisima, sam kozmos je mješavina triju kvaliteta ili guna: dobra, aktivna ili loša.
Dobra kvaliteta, zvana satva guna, podiže svjesnost prema Bogu, svom izvoru. Aktivna ili rajas guna tjera ljude prema akciji za dobrobit ega iako ne i neophodno prema lošoj akciji.
Loša se guna zove tamas. Loša je stoga što zamračuje razumijevanje.
Većina ljudskih bića je svjetovna. Oni djeluju za osobni dobitak. Nekoliko ih to čini sa željom da povrijedi druge: nekoliko ljudi je uistinu zlo.
Posljedice akcije su različite kao što su i djela različita. Biblija kaže 'Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv proliti.' (Postanak 9:6) To nije bila zapovijed. To je bilo objašnjenje božanskog zakona. Isus je rekao čovjeku koga je izliječio: 'Više ne griješi da te što gore ne snađe.' (Ivan 5:14)
Smisao je bio jasan: Čovjekova bolest je bila posljedica njegovih grijeha, na prvom mjestu.
S pozitivne točke gledišta, što misliti o ljudima koji su uspjeli bez poteškoća u bilo čemu što su poduzeli (ili bar njihov uspjeh izgleda bez poteškoća)! Odakle dolazi njihova dobra sreća? Bila je to, sasvim sigurno, dobra karma.“
Predanik: „Pa ipak je mnogo ubojica umrlo mirno u svojim krevetima. A mnoge uspješne osobe ne izgledaju, kao što ste rekli, da su učinile išta što zaslužuje njihov uspjeh.“
Učitelj: „To je istina. Zakon karme je nerazrješiv od svog pratioca – zakona reinkarnacije. Svaki od njih bi bio nekompletan bez drugog. Jedan život nije dovoljan da bi se zatvorio krug beskonačnih akcija koje su inicirane tijekom privremenog čovjekova boravka na zemlji.“


6.

„Izgleda nepravedno što moramo biti kažnjeni za čine koje smo počinili nenamjerno, ne shvaćajući njihovu pogrešnost,“ rekao je učenik.
„Neznanje,“ odgovorio je Učitelj, ne mijenja zakon. Ako osoba vozi auto odsutnog uma i udari u stablo rezultirajuća povreda neće biti manja stoga što je odsutnog uma.
Moraš naučiti prilagoditi svoje akcije zakonu. Kao što mi je Sri Yukteswar rekao: „Kozmos bi bio dobrano kaotičan kada njegovi zakoni ne bi djelovali bez potvrde ljudskog djelovanja.“


7.

Učenik: „Učitelju, sve to izgleda beznadno kompleksno. Pomisli samo koliko se mnogo zakona provede u jednoj godini od vlade samo jedne zemlje. Tada zakona svemira zacijelo mora biti bezbroj!“
Učitelj: „Zapravo, to nije tako komplicirano kako izgleda. U Bhagavad Giti snage zla opisane su kao mnoge, dok je snaga dobra svega nekoliko.
Isus Krist je također opisao put propasti kao široki put – ali je rekao: 'O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!' (Matej 7:14)
Pogrešan put beskrajno vijuga, ali je ispravan direktan. I nekoliko jednostavnih pravila bit će dovoljno. A najvažniji od svih je jednostavno ovaj: „Voli Boga.“
„…oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.“ Rekao je Isus. (Luka 7:47)


9. POGLAVLJE
Lekcija o reinkarnaciji

 1.

Paramhansa Yogananda je rekao: Zašto je dijete rođeno sakato? Samo reinkarnacija može objasniti ovu činjenicu zadovoljavajuće. Ljudi gledaju na nju kao slatku 'nevinu bebu', ali u nekom prošlom životu ta je osoba prekršila božji zakon. Taj prekršaj ju je lišio svjesnosti posjedovanja zdravih nogu. Prema tome – i stoga što um kontrolira tijelo – kada ta osoba ponovo dođe u fizičko tijelo nije sposobna stvoriti savršeni par nogu te sr rodila sakata.
Zašto je neka osoba rođena slaboumna, a neka inteligentna? Bog bi bio veoma nepravedan, zar ne, kada bi dozvolio tako nešto bez uzroka. Ali postoji uzrok. Jer ono što smo sada rezultat je naših vlastitih akcija u različitim vremenima tijekom prošlosti. U svojim smo dušama besmrtni, ali u svojim ličnostima ne možemo ponovo vratiti svjesnost o toj besmrtnosti sve dok naše ljudske nesavršenosti ne budu izbrisane..
Rad na nama izgleda poput struganja i poliranja viška kamenja sa statue dok se lik koji je skriven ne otkrije u svoj svojoj savršenosti.“

2.

Pridošlica: „Zašto se moramo reinkarnirati? Ako smo svi došli od Boga, zašto se onda nakon smrti jednostavno ne stopimo natrag u Njega?“
Yogananda: „Kada bi naša individualnost nestala smrću to bismo svakako učinili. Ali ego formira fizičko tijelo. To je uzrok, a ne posljedica fizičkog rođenja. Ego je element astralnog tijela, koji se zadržava nakon fizičke smrti. Fizičko tijelo je jednostavno projekcija ega u materijalnom svijetu.
Bog se ne može doseći samo tako, jednostavnim aktom umiranja. Umrijeti je lako, ali je veoma teško postići tako visok stupanj svijesti u kojem se duša ponovno može stopiti s beskonačnošću.
Što bi, zapravo, svjetovni ljudi činili ako bi se našli suočeni s takvom mogućnošću? Što bi učinili u takvom slučaju čak i u raju. Žalili bi se na sve, prepirali se i borili međusobno kao što su to činili i na zemlji. U tom procesu pretvorili bi raj samo u drugu vrstu pakla!
Poslije smrti temeljne sklonosti čovjekove prirode ostaju upravo onakve kakve su bile na zemlji. Gangster Al Capone nije odjednom postao anđeo napuštajući ovu razinu postojanja. Kriminalci zadržavaju svoje loše sklonosti dok ih ne odrade, možda poslije mnogih inkarnacija i nakon mnogo teških lekcija dok njihova pohlepa ne bude transformirana u želju da pomažu drugima; njihovo bezakonje u želju za pridržavanjem zakona; njihova okrutnost u ljubaznost prema svima.“
Pridošlica: „Što navodi ego da se reinkarnira?“
Yogananda: „Želje. Želje usmjeravaju energiju. Sve dok osoba želi stvari sa zemlje, mora se vratiti ovdje gdje se jedino njegove želje mogu ispuniti. Ako čezne za cigaretama ili autima ili novcem; astralni svijet mu ne može priuštiti te stvari. Morat će se vraćati na zemlju gdje se takve stvari mogu postići.“
Učenik: „Mora li također svaka želja začeta na zemlji biti ispunjena ovdje?“
Yogananda: „Ne čiste želje – ne, na primjer, čežnja za lijepom glazbom, prekrasnim pejzažima ili skladnim odnosima. Takve se želje mogu bolje ispuniti u astralnom svijetu nego na ovoj nesavršenoj razini.
U svakom slučaju, želja da se stvori ljepota ovdje na zemlji dužnost je dublja od svjesne uspomene na ljepotu i harmoniju koju je čovjek iskusio u astralnom svijetu.“


3.

Posjetilac: „Koliko toga duša proživljava od svog fizičkog života u astralnom svijetu? Ostaje li tamo mnogo godina nakon što napusti fizičku ravan?“
Učitelj: „Ovisi o njenom stupnju duhovnog razvoja. Svjetovne duše (pod pojmom svjetovna duša koristim izraz duša u smislu u kojem ga ti koristiš, iako je zapravo duša uvijek savršena), a ego-svjesnost je ta koju čovjek nosi sa sobom u astralni svijet. Svjetovne 'duše' hipnotizirane su onime što misle da je materijalna stvarnost, pa stoga nisu osjetljive na suptilnije stvarnosti postojanja. Takve osobe poslije smrti padnu u duboki san. Ako se uopće kasnije probude, mogu se naći okružene tamom ili nekom vrstom sive magle. One ne znaju gdje su. Ako su na zemlji živjele lošim životom mogu patiti od mora i mogu biti mučene od demona. Poslije nekog vremena, ponovno su rođene u novim tijelima kako bi nastavile dugačko uspinjanje prema duhovnom prosvjetljenju.
One s jačim duhovnim sklonostima, s druge strane, kroz svoja dobra djela i sklonosti razvijaju intuiciju. Zato su one mnogo osjetljivije prema tom drugom svijetu poslije smrti, te su sposobne svjesnije uživati njegove ljepote. Takve duše su privučene višim vibracijama astralnog svijeta jer su uzdigle svoje vibracije čineći dobra djela. One duše koje su bar malo meditirale idu poslije smrti u predjele prekrasne ljepote. U te više predjele odlaze i one duše koje su poštovale dužnosti i istinu više od svog fizičkog postojanja.“
Posjetilac: „Da li onda i vojnici koji umru u bitci odlaze u raj?“
Učitelj: „Ako su umrli za dužnost i istinu.“
Posjetilac: „Kako izgleda raj?“
Učitelj: „Postoje dvije vrste raja. Onaj za koji većina ljudi misli da jest, a koji uključuje više predjele astralnog  svijeta. Stvarni raj, a ujedno i onaj o kojem je Isus često govorio jest stanje jedinstva s Bogom.
Astralni raj ima mnogo 'palača' kako je to Isus opisao ili razina vibracija. Sličan je ovom materijalnom svijetu jer je materijalni svijet projekcija te suptilne stvarnosti. U astralnom raju nema bezbrojnih nesavršenosti kao na ovoj grubljoj razini postojanja.
Raj nije 'gore' kako to ljudi uobičajeno zamišljaju. On je svuda oko nas. On je upravo iza naših fizičkih vizija. Ja ga vidim čitavo vrijeme i provodim mnogo svoga vremena tamo. To je ogromni svemir sastavljen od prekrasnog svjetla, zvukova i boja. Boje materijalne ravni veoma su beživotne u usporedbi s bojama astralne ravni. Rajska ljepota je poput najblistavijeg zalaza sunaca kojeg ste ikad vidjeli čak i ljepša. Postoje beskrajne raznovrsnosti u astralnom svijetu. Tamo se godišnja doba mogu izmjenjivati po volji naprednih duša. Uobičajeno vlada proljeće s vječnim sunčevim svjetlom. Kada pada snijeg on je prekrasan i tih, te nimalo hladan. Kada pada kiša, spušta se nježno u bezbroj obojenih svjetala.
Osjećaji su također visoko pročišćeni na astralnoj ravni i mnogo intenzivniji nego što ih ljudi uobičajeno proživljavaju na zemlji.
Raj nije dokono mjesto. Njegovi su stanovnici veoma aktivni.
Sve vibracije ovog materijalnog svemira kontroliraju anđeli. Astralna su bića, iako zaposlena, istovremeno veoma sretna.
Ponekad u svojoj samilosti prema čovječanstvu posjećuju ljude u snovima ili u vizijama ili inspiriraju u njima prekrasne misli.
Koliko će dugo osoba ostati u astralnom svijetu ovisi o tome koliko je dobro živjela na zemlji. Oni sa dobrom karmom mogu ostati tamo mnogo stoljeća. Predanici pak, s druge strane, potaknuti željom za prosvjetljenjem mogu izabrati povratak na zemlju kako bi nastavili svoje duhovne napore. Jer oni shvaćaju da je astralni svijet također veo iza kojega Bog skriva Svoje lice vječne savršenosti.“


4.

„Učitelju kako se duše ponovo rađaju na zemlji“ upitao je učenik.
Učitelj je odgovorio: „Nakon izvjesnog vremena provedenog u astralnom svijetu, čija dužina ovisi o njihovoj uskladištenoj dobroj karmi, materijalne želje u podsvijesti duša postaju ponovno probuđene. Tada su duše ponovno povučene natrag na zemlju ili na neku drugu planetu u materijalnom svemiru magnetskom privlačnošću želja.
U trenutku fizičkog začeća nastaje bljesak svjetla u eteru. Duše na drugom svijetu koje čekaju ponovno fizičko rođenje jure prema tom bljesku kada su vibracije tog svjetla u skladu s njihovim vlastitim. Ponekad se dogodi da više od jedne duše uđe u maternicu istovremeno. Tako se rađaju blizanci.“
Učenik: „Rađaju li se duhovne duše uvijek u duhovnim obiteljima?“
Učitelj: „Slično privlači slično – to je opće pravilo. Mnogo faktora je u pitanju kao vremensko usklađivanje i raspoloživost. Za svete duše nema mnogo prilika za reinkarnaciju u visoko duhovno razvijenim obiteljima jer se duhovni ljudi rijetko žene i imaju djecu. Što više u pitanju je i individualna karma sa svom svojom kompleksnošću. Pored toga ljudi su mješavina mnogih kvaliteta. Ponekad se dogodi da svetac bude rođen kod roditelja kriminalaca, ako s njima dijeli snažnu privlačnost, na primjer, mir.
Parovi koji žele duhovnu djecu moraju držati svoju svjesnost uzdignutu kada su u  fizičkom sjedinjenju. Jer njihove vibracije će u tom trenutku odrediti kvalitetu svjetlosnog bljeska u astralnom svijetu.
Jednom me je jedan par zamolio da im pomognem privući duhovnu dušu jer su je veoma željeli. Pokazao sam im fotografiju djeteta koje je umrlo i koje je kako sam intuitivno osjetio bilo karmički spremno za ponovno rođenje. Par je osjetio privlačnost lika s fotografije , zato sam im rekao: 'Apstinirajte seksualno šest mjeseci i svakodnevno meditirajte. Za vrijeme meditacije, koncentrirajte se na fotografiju i pozovite ovu dušu u svoj dom. Učinili su to. Nakon šest mjeseci žena je ostala trudna. Bila je to naročita duša koja im se rodila.'“


5.

Učenik: „Gospodine, ako bijelac ima predrasuda prema crncima ne slijedi li da bi u sljedećem životu i sam trebao biti crnac?“
Yogananda: „ To je savršeno točno! Upravo je averzija snažna magnetska privlačnost.
Bog se ne divi ljudskim predrasudama.
Ponekad vidite čitave obitelji koje ne rade ništa nego se bore između sebe. One su bile neprijatelji prije – privučene zajedno u istu kuću gdje sada moraju odrađivati svoju mržnju na malo prostora.
Postoji priča o crkvi u jednoj od južnih država Amerike. To je bilo mjesto gdje su samo bijelci mogli posjećivati mise.
Mladi crnac Jim, inače vratar, želio je više od ičega prisustvovati misama naročito u nedjeljna jutra. Ministar mu je objasnio: 'Jim volio bih da nam se pridružiš, ali kada bih to učinio za tebe, izgubio bih posao.' Jedne je večeri Jim molio slomljena srca Isusa: 'Gospode, zašto te ne mogu obožavati unutra zajedno s bijelom družinom.' Poslije nekog vremena pao je u san i doživio prekrasnu viziju: Isus Krist mu se pojavio u velikom svjetlu smiješeći se samilosno: 'Moj sine' rekao je Isus ' Ne osjećaj se loše. Već dvadeset godina i sam pokušavam ući u tu crkvu i još nisam uspio!'


6.

Radeći zajedno na jednom projektu za Učitelja oba su učenika bila iznenađena kada su otkrili odjednom bezrazložno neprijateljstvo između sebe. Uskoro su nadišli svoje osjećaje i vremenom razvili iskreno poštovanje jedan prema drugom.
Kasnije je jedan od učenika pitao Učitelja: „Zašto smo obojica osjetili takvu averziju?“
„Bili ste neprijatelji u prošlom životu“ objasnio je Učitelj. Naši osjećaji ne predstavljaju nas onakvim kakvim zapravo jesmo, u našim dušama. Duša je uvijek puna ljubavi, puna radosti. Osjećaji zaklanjaju tu vječnu stvarnost. Da bismo pronašli slobodu moramo smiriti valove osjećaja i boraviti uvijek smireno u svjesnosti ljubavi i radosti.


7.

„Lekcija reinkarnacije je neutraliziranje valova sviđanja i nesviđanja, želja i averzija, izražavanjem ljubaznosti, opraštanja i samilosti prema svima, te postojanim zadovoljstvom u Sebi. Mi moramo voljeti druge ne zbog njihove ljudske osobnosti, već stoga što su manifestacije Boga, koji boravi jednako u svima.“


8.

„Ako ismijavate ili osuđujete druge, tada ćete kroz neko vrijeme u ovom ili nekom budućem životu morati proći kroz ista iskustva koja sada nesmiljeno odobravate.“


9.

Jedan je učenik koji je živio pet mjeseci s Paramhansa Yoganandom u pustinji rekao: „Uvijek sam želio otići i živjeti ovako sam.“
Učitelj je odgovorio: „To je stoga jer si živio na ovaj način u prijašnjim životima. Većina vas koji ste sada sa mnom, živjeli ste sami mnogo puta u prošlosti.“


10.

Učenik: „Jesam li ja bio yogi u prošlim životima?“
Yogananda: „Mnogo puta. Inače ne bi ni živio ovdje.“


11.

Učenik je jadikovao: „Učitelju, ne mislim da imam dobru karmu.“
Učitelj: „Zapamti ovo. Čovjeku je potrebna veoma, veoma, VEOMA dobra karma čak i da bi želio znati Boga!“


12.

Učenik: Učitelju zašto se ne mogu sjetiti svojih prošlih inkarnacija?“
„Bolje je tako“ odgovorio je Učitelj smiješeći se.
„Ljudi bi ubrzo postali obeshrabreni kada bi znali sve stvari što su pogrešno učinili u prošlosti. Bog daje ljudima priliku da, bez obmane, ponovno pokušaju ispraviti svoje pogreške. Što si manje vezan za svoje tijelo, naročito za vrijeme duboke meditacije, mnogo ćeš se jasnije sjećati prošlih života i svega što si ikada učinio u svakom od njih.“


13.

„Većini ljudi ne bi pomoglo sjećanje na prošle živote. Čak i u ovom životu možemo vidjeti kako većina ljudi postaje zarobljena navikama. Zovem ih psihološke starine. Sve što rade je očekivano. Čak i melodije koje slušaju ili pjevaju su iste – iz godine u godinu. I što više stare to ustaljeniji postaju u načinu razmišljanja, osjećanja i ponašanja.
Takvi ljudi trebaju priliku da zaborave što su učinili, što su bili i da počnu osvježeni. Samo u novom početku postoji nada za njih da učine nešto bolje.“


14

„Sve dok budeš uživao živjeti i djelovati u ovom snu iluzije, tako ćeš dugo morati ići iz jedne inkarnacije u drugu, doživljavajući bol i zadovoljstvo ovog tijela i ovog svijeta. Bhagavad Gita to opisuje velikim kotačem koji se vječno okreće. No ako snažno želiš izaći moraš biti oslobođen.
Zapamti, sloboda je tvoja vječna sudbina.“



10. POGLAVLJE
Odrađivanje karme

1.

„Sve to izgleda jako komplicirano, Učitelju“ jadikovao je učenik. „Vidim da karma i reinkarnacija idu zajedno. I kada pomislim o svim akcijama koje je čovjek učinio u jednom životu, a zatim kad ih se pomnoži s bog zna kolikim životima, preplašen sam. Međusobno djelovanje uzroka i posljedica mora biti neopisivi bezbroj!“
„Tako je“, složio se Učitelj, „sve dotle dok čovjek pokušava odraditi karmu u vanjskom svijetu. Jedna želja vodi drugoj i ta druga sljedećoj. Svaka želja mora biti ispunjena, svaka akcija dovedena do završetka.“
„Svaka trivijalna želja?“ uzviknuo je učenik obeshrabreno. „A što je s malim željama koje sam mogao imati nekad, prije mnogo godina, na primjer sa sladoledom?“
Učitelj je odgovorio „Čak i ta želja. Svaka energija koju daješ prema van mora biti ponovo vraćena tebi na kraju, bez obzira koliko bila neznatna.“
Učenik je podigao ruke u očaju. „Tada sve to izgleda prilično uzaludno! Isto tako čovjek može pokušavati smiriti valove oceana!“
„Priznajem, to je veliki posao“ rekao je Yogananda. „Pa ipak nije toliko težak koliko izgleda. Jer upitajte se ovo: Što je to što uzrokuje podizanje i spuštanje valova na prvom mjestu? To je vjetar. Bez vjetra, površina je automatski mirna. Slično tome, kada se iluzija smiri u umu, valovi akcije i reakcije jenjavaju automatski.
Zato  moraš smiriti valove svoga uma dubokom meditacijom, a zatim se u meditaciji osloboditi svjesnosti ego upletenosti. Jednom kada prestaneš gledati na sebe kao na uzročni faktor, valovi akcija i reakcija mogu i dalje nastaviti svoje uzdizanje i spuštanje, ali ti više njima nećeš biti vezan.“
„Bi li pomoglo kad bi se potpuno prestalo djelovati?“  upitao je učenik. „Samo pokušaj!“ nasmijao se Učitelj. „Vidjet ćeš da jednostavno nije moguće prestati djelovati. Čak i odluka o nedjelovanju bila bi jednostavno projekcija tvoga ega; i zato stvorila određeno djelovanje. Jednom sam sreo čovjeka u Phoenixu u Arizoni raščupanog u neurednim prljavim dronjcima. Rekao sam mu 'Zašto se tako oblačiš? Nisi toliko siromašan da bi morao.' 'Ja sam renunciat (čovjek koji se odrekao svjetovnoga) ponosno je izjavio čovjek. 'Naprotiv ti to nisi jer si vezan ponovo, ali ovaj put za nered,' rekao sam mu. Bhagavad Gita uči da nitko ne može izbjeći djelovanje – karmu, drugim riječima – uzdržavanje od akcije. Ali Gita uči vrijednu metodu izbjegavanja karme. Ona preporuča nishkam karmu: akcije bez želja, akcije bez želja za plodovima tih akcija. Ako djeluješ tako, zadobit ćeš postupno slobodu od ropstva karme. Dok djeluješ nikada ne osjećaj da si to ti koji djeluješ. Djeluj s mišlju da je Bog Činilac. Moli ga: Bože, Ti djeluješ kroz mene.
Čak kada griješiš, učini ga odgovornim za to. On to voli!
Naravno da ne smiješ promišljeno griješiti i tada polagati krivicu na Njega! Ali ako činiš najbolje što možeš, ali svejedno griješiš, predaj tu grešku Njemu. Drži se misli kako si uvijek slobodan u Sebi. To je put konačne slobode u Bogu. Naravno da su i druge stvari uključene također, kao predanost, meditacija, božanska milost itd. Sve dok je akcija uključena, akcija bez želja je put prema slobodi.“

2.

„Neću li izgubiti svu motivaciju ako nemam želja?“ upitao je učenik. „Neću li postati vrsta ljudskog automata?“
Yogananda je odgovorio: „Mnogi ljudi tako zamišljaju. Oni misle kako nemaju više interesa za budući život. Ali se to uopće ne događa, već se radije može reći kako sve u životu za njih postaje puno, puno interesantnije. Razmotri negativne aspekte želja. To te drži uvijek nesretnim. „Što ako se ovo dogodi? Ti živiš u strahu od budućnosti ili žalosti za prošlošću. Nevezanost s druge strane, pomaže ti da neprekidno živiš u stanju unutarnje slobode i sreće. Kada možeš biti sretan u sadašnjosti tada imaš Boga.     Bez-željenošću ne gubiš motivaciju. Daleko od toga! Što više živiš u Bogu, dublja je radost koju doživljavaš u služenju Njemu!“


3.

“Čak i kada udovoljavaš lošoj navici, zato jer si ne možeš pomoći, neka se tvoj um konstantno opire tome. Nikada ne prihvati tu lošu naviku kao definiciju o tome tko si uistinu iznutra.“


4.

„Jedan je monah imao mnogo poteškoća boreći se protiv iskušenja. Rekao sam mu jednom prilikom: 'Ne tražim od tebe da prevladaš iluziju. Sve što tražim jest da se opireš.'“


5.

„Loše karmičke sklonosti mogu biti prevladane razvijanjem njihovih suprotnih dobrih sklonosti, a ne koncentriranjem na loše sklonosti. Odatle važnost služenja Bogu. Služenjem Njemu kroz druge, automatski skrećete prema razvijanju dobrih sklonosti onu energiju koja vas inače želi odvesti u pogrešnom smjeru samo-služenja. Budite uvijek zaposleni Bogom. Kada ne meditirate, budite aktivni za Njega. A kada meditirate, ponudite Mu svoj um s istim duhom služenja, sa snažnom i budnom pažnjom. Držite um uvijek zaposlen Bogom i činjenjem dobra drugima. Nezaposlen, dokon um je radionica zloduha.“


6.

„Moraš biti intenzivno aktivan za Boga ako želiš postići stanje bezaktivnosti, konačnog ujedinjenja s Njim.“


7.

„Nikada ne dozvoli da ti um bude zaveden nemirom zbog pretjerane zabave, pretjerane rastresenosti i slično tome. Budi dubok. Uskoro pošto podlegneš nemiru, sve stare nevolje ponovo počinju pritiskati na um: seks, vino i novac. Malo zabave i smijeha je dobro ponekad, naravno. Ali ne dozvoli da te lakoumnost posjeduje. I ja se volim ponekad smijati, kao što znate. Ali kada odlučim da budem ozbiljan nitko me i ništa ne može povući izvan mog unutarnjeg Sebstva. Budi dubok u svemu što činiš. Čak i dok se smiješ nemoj gubiti svoj unutarnji mir. Budi radostan iznutra, ali uvijek malo povučen unutar sebe. Budi centriran u radosti iznutra. Boravi uvijek u Sebi. Izađi na trenutak kada to moraš, kada jedeš, ili pričaš, ili radiš svoj posao, a tada se ponovo povuci unutar Sebe. Budi smireno aktivan i aktivno smiren. To je način yogina.“
„Stvarne okolnosti uvijek su neutralne. Način na koji reagiraš prema njima čine ih sretnim ili nesretnim. Radi na sebi; na svojim reakcijama prema vanjskim okolnostima. To je bit yoge: neutralizirati valove reakcija u srcu. Budi uvijek sretan iznutra. Nikada nećeš moći promijeniti stvari izvana na način da bi te one uvijek zadovoljavale. Promijeni sebe.“


8.

„Dobro pravilo u životu jest jednostavno reći: 'Ono što dolazi samo od sebe, neka dođe.'“


9.

„U Indiji je postojao preveliki naglasak na karmu. 'Karma! Karma!' vikali su. To je moja karma. Tu se ne da ništa učiniti!
Apsurdno! Karma je jednostavno akcija. Što god je bilo učinjeno moglo je biti neučinjeno. Amerikanci imaju mnogo širu svjesnost nego u Indiji o tome da je sve moguće učiniti, 'Ako je moguće to učiniti, učinit ćemo to' čujem kako mnogi ljudi ovdje kažu. 'A ako je nemoguće, učinit ćemo to ipak, iako će to možda duže trajati.'
'Na kraju?' Amerikanci kažu 'Na kraju? Zašto ne sada? To je duh kojeg toliko volim u ovoj zemlji!“


10.

Borbenom učeniku: „Tvoj zadatak je doći do Boga. Ne brini o karmi koju još moraš ispuniti. Neka Bog brine o tome! Najprije uništi u sebi izvor kozmičkog uplitanja. Taj izvor je tvoja vezanost za ego. Jednom kada je ego stopljen s Njim tada se svaka akcija koju poduzmeš više neće vratiti tebi. Tvoje će akcije biti poput pisanja po vodi. One neće ostavljati tragove u umu. U odvajanju sebe od egoističnog uplitanja u akcije koje poduzimaš morat ćeš rezati Gordijski čvor iluzije. To je stanje jivan mukta, onaj koji je slobodan čak iako živi u ovome svijetu. Bez obzira što čini ništa ne može utjecati na njega, jer je iznutra slobodan.“


11.

„Najprije, dubokom meditacijom i življenjem samo za Boga smiri valove misli i želja koje tvore tvoju sadašnju stvarnost. Jednom kada podigneš duboku smirenost iznutra, bit ćeš sposoban raditi na smirivanju valova koji leže na većoj udaljenosti od ove stvarnosti. U supersvjesnosti vidjet ćeš sve jasno kako uistinu jest. Jivan mukta može putem vizija odraditi karmu čitavog života u jednoj meditaciji. Ako se reinkarnira on to može učiniti istovremeno čak i u nekoliko tijela kako bi što brže odradio prošlu karmu. Kada odradi tu prošlu karmu postaje siddha ili param mukta tj. savršeno biće. Ako se takva oslobođena duša reinkarnira, ona to čini čisto za dobrobit čovječanstva, a ne iz nekih karmičkih potreba za sebe. Takav je onda avatar ili Božja inkarnacija.“
„Prva važna stvar je približiti se Bogu. Jednom kada si uspio unijeti Njegovo svjetlo u zadimljenu sobu svoje male svijesti, mrak lažne duhovnosti će nestati zauvijek.“


12.

„Uvijek u svim stvarima, promatraj Boga kao Činioca. To je stvar unutarnjeg stava. To nije izvanjsko pokazivanje poniznosti koju mnogi predanici poprimaju kako bi impresionirali druge.
Jedna mala priča ilustrirati će ono što mislim. Gopi (djevojke čuvarice goveda i predanice Krishne za vrijeme njegova legendarnog dječaštva u Gokulu) su običavale svaki dan donositi svježi sir Krishni. Jednoga dana rijeka Jamuna bila je poplavljena i gopi je nisu mogle prijeći da bi došle do Krishne. 'Što da radimo?' očajavale su. A tada su se sjetile Byase velikog predanika Krishne, koji je živio na njihovoj strani rijeke. 'Byasa je svetac' govorile su. 'Pođimo k njemu. Možda će on učiniti čudo za nas i pomoći nam da nekako prijeđemo rijeku.'
Pošle su k njemu i zatražile pomoć. 'Krishna! Krishna!' povikao je Byasa pretvarajući se da je nezadovoljan. 'Sve što stalno slušam je Krishna. A što je sa mnom?'
Gopi su bile zbunjene. Sve je bilo za Krishnu, no svejedno se nisu usudile odbiti Byasu da ga malo proba, tim više što su ga zamolile za pomoć. Tako su mu ponudile malo.
A Byasa je jeo i pio i jeo očigledno s velikim užitkom. Kako je pojeo onoliko koliko je njegov želudac mogao primiti, nekako je došao do obale i zavapio: 'O rijeko Jamuno, razdijeli se ako nisam ništa pojeo.'
'Kakav lažljivac!' šaputale su gopi međusobno. 'Kako li se samo pohlepno najeo. A sada se usuđuje narediti rijeci poslušnost i to zbog toga što nije ništa pojeo.' U tom se trenutku rijeka razdijelila. Ne zastajkujući da bi odmjerile ovu misteriju gopi su se sjurile na drugu stranu rijeke. Tamo su približivši se Krishninoj kolibi pronašle Krishnu kako spava. 'Što je to?' pitale su se. Krishna bi obično stajao izvan kolibe žudno očekujući njihovu posjetu i sir.
'Gospodine' zazvale su ga 'zar nisi danas gladan?' 'Hm?' odgovorio je Krishna otvarajući pospano oči. 'Donijele smo ti sir Gospodine.' 'Oh, hvala, ali nisam više gladan' odgovorio je Krishna. 'Ali kako? Je li te već netko nahranio?' 'Oh da. Byasa sa druge strane rijeke već me je previše nahranio,' odgovorio je Krishna.
Tako je dakle Byasa ponudio hranu najprije Krishni i neprestano mislio o njemu dok je jeo. On nije jeo iz ego-svjesnosti, već samo u mislima da Krishna jede kroz njega. Na taj način svaki predanik treba osjetiti Božje djelovanje kroz sebe. Prestani njegovati u mislima 'Ja,ja.' Pjevaj uvijek u svom srcu umjesto toga: 'Ti, Ti, Gospode, samo Ti.'“


13.

„Idi Bogu i svi problemi koji leže zakopani u tlu tvoje svjesnosti bit će odneseni samo jednim udarcem. Kaverne mnogih života leže zakopane u tvom mentalnom tlu. Sve želje koje si ikada imao u prošlosti uskladištene su u njemu čekajući da te privuku materijalnim stvarima. Ali ako se vratiš Bogu moći ćeš zadovoljiti sve te želje zauvijek.“


14.

„Gospodine“ upitao je učenik „ako su stvari koje nas drže vezane za ovaj svijet naše želje za njim, zašto nisu oslobođeni oni ljudi koji izvrše samoubojstvo? Oni nemaju nikakve želje da ostanu ovdje. Učitelj je odgovorio: „Ali mora biti pozitivna želja za Bogom također!“
Drugom prilikom je rekao o samoubojstvu: „Život je škola iz koje moraš diplomirati u Beskonačnu svjesnost. Ako markiraš morat ćeš se vratiti ponovno, onoliko puta koliko je potrebno da naučiš lekciju života.“


15.

„Sve dok se budeš bojao karme za vrijeme dok je odrađuješ nećeš biti kompletno slobodan. Karma se najbolje odrađuje prijaznim susretanjem svakog testa koji dođe, te hrabrim prihvaćanjem svake tegobe koju test nameće.“


16.

„Važan faktor u prevladavanju karme je meditacija. Svaki put kada meditiraš, tvoja se karma smanjuje jer je za to vrijeme tvoja energija fokusirana u umu gdje spaljuje stare stanice mozga. Nakon svake duboke meditacije, osjetit ćeš da postaješ sve više slobodan iznutra.“


17.

„Karma je uvelike ublažena s pomoću gurua. Guru vidi tvoju karmu i zna što moraš uraditi da bi je se oslobodio. On također preuzima mnogo tvoga karmičkog tereta kao što snažan čovjek može pomoći slabijem nositi dio tereta. Ako slabijem čovjeku prijeti ozbiljni udarac, jači čovjek može istupiti i preuzeti teret na sebe. Takva je vrijednost guruove pomoći. Bez gurua spiritualna staza je pokušaj hodanja po živom pijesku dok se istovremeno asfaltirana auto-cesta nalazi u blizini protežući se u istom smjeru.“


18.

„Spiritualna staza je dvadeset pet posto učenikovih napora, dvadeset pet posto guruovih napora i pedeset posto milosti Božje. 'Ne zaboravite' upozorio je Učitelj 'da onih vaših dvadeset pet posto predstavlja sto posto vaših vlastitih napora i ozbiljnosti.'“


19.

„Želje mnogih inkarnacija drže čovjeka da beskrajno luta. No kada se jednom ozbiljna čežnja za Bogom probudi u srcu, oslobođenje je već osigurano, iako proces zahtijeva mnogo inkarnacija. To je zbog toga što je čežnja za Bogom također želja i mora na kraju biti ispunjena.“


20.

Sedmogodišnji dječak sin Učiteljevog predanika izgubio je prst u nesreći. Slijedećeg je dana dječak izjavio s mnogo vjere: „Bilo bi mnogo gore bez Učiteljevog blagoslova.“
Ove su riječi prenesene Yoganandi koji ih je ponovio nekolicini monaha potvrdivši ih. Učitelj je nastavio: „Dan prije nesreće vidio sam tamni oblak iznad njega. Znao sam da će ga karmička nevolja pogoditi.“
Interesantna je činjenica kako su Yoganandini učenici uvijek primali zaštitu, često na čudotvoran način.
Način na koji karma radi može se vidjeti u činjenici tamnog oblaka. Od drugih stvari koje je Učitelj rekao i napisao jasno je da ukoliko je aura (astralno svjetlo koje okružuje tijelo) snažna, negativne posljedice njegove loše karme imat će manje utjecaja na njega, iako mu se karma mora vratiti. Jer kao što u Bibliji piše: „Neizbježivo dolaze sablazni…“ (Matej 18:7)
Snažna aura se može usporediti sa zaštitom koju kišobran daje dok pada kiša. Zato je Učitelj često savjetovao nošenje astroloških narukvica kao znak umjetnog osnaživanja aure. Kao što je objasnio u Autobiografiji u poglavlju „Nadmudrivanje zvijezda“ izjavu svog gurua Sri Yukteswara da određeni čisti metali i specijalni pravi dragulji ne manji od dva karata zrače astralno svjetlo koje je moćno protu-aktivno sredstvo negativnim utjecajima.


21.

„Dok putuje oceanom čovjek dolazi do područja gdje je ocean miran. Isto tako na velikom oceanu iluzije čovjek nalazi povremeno, područja izuzetnog mira. To se događa kada avatar ili božanska inkarnacija biva poslana na zemlju s posebnim zadatkom. Svi koji dođu k Njemu i usklade se s Njegovim duhom, imaju iskustvo da je relativno lako izbjeći snagu iluzije.“

22.

Na Kriya inicijaciji u prosincu 1948. Paramhansa Yogananda: „Od ovdje prisutnih bit će nekoliko siddhasa i svega nekoliko jivan mukta.“


23.

„S onima koji su samnom nikada nemam problema. Samo pogled očima je dovoljan. Mnogo je bolje kada mogu govoriti očima. Većina njih su sveci iz prošlih života.“


24.

„Gospodine, je li moguće da duša bude zauvijek izgubljena? pitao je učenik.
„Nemoguće!“ odgovorio je Učitelj. „Duša je dio Boga. Kako bi bilo moguće uništiti Boga?“


25.

„Sveti Anton je proveo godine meditirajući u grobnici u pustinji. Svako toliko ga je Sotona mučio. Na kraju mu je Sotona zaprijetio da će ga uništiti ukoliko ne obustavi svoju potragu za Bogom. Zidovi grobnice počeli su pucati. Prijetili su da će se obrušiti na njega i zgnječiti ga. Freske životinja po zidovima grobnice oživjele su i približavale su mu se da ga prožderu. Anton je pogledao prema gore još jednom u molitvi i pozvao Krista.
Odjednom se pojavilo veliko svjetlo. Isus Krist je stajao iznad njega gledajući mirno dolje. Tama Sotone nestala je u trenutku. U ekstazi božanskog buđenja Sveti Anton se sjetio svih onih inkarnacija u kojima je tražio Boga.
„Oh!“ povikao je Učitelj, „znam to iskustvo. Kakva radost dolazi s time!“
I Anton je povikao iz dubine svoje duše: „Gospode, gdje si bio sve te godine dok sam te zvao da dođeš?“
Bog je s dražesnim osmijehom odgovorio: „Antone, uvijek sam bio s tobom.“




11. POGLAVLJE
Milost nasuprot samonaporu

1.

„Svaka religijska grupa koju sam sreo u ovoj zemlji govori svojim članovima da ne moraju raditi na svom spasenju – 'da se ne bi čovjek hvalio' objašnjavaju oni navodeći citat Svetog Pavla („Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.“ Efežanima 2:8,9). Doktrina spasenja je bazirana isključivo na vjerovanju. Vjeruj kao i oni i bit ćeš spašen Božjom milošću. Mnogi se učlanjuju u crkve kao daljnji uvjet spasenju jer će crkva učiniti za njih sve što treba. No, nije li Isus rekao svojim učenicima: „Što me zovete Gospodine, Gospodine!, a ne činite što zapovijedam? (Luka 6:46).
Pretpostavimo da želiš bogatstvo. Da li ćeš sjediti u sobi i čekati na Boga da ti ga da samo zato što vjeruješ u Njega? Teško! Radit ćeš veoma teško da bi ga zaradio. Zašto onda očekivati da ti spasenje dođe bez napora, samo zato što vjeruješ? A što je s onim daljnjim uvjetom za spasenjem: pridruživanje ispravnoj crkvi? Spasenje je osobna stvar između svake duše i Boga. Ti moraš individualno razviti ljubav za Boga. Članstvo crkve može pomoći da potiče unutarnji odnos sa Bogom, ali vanjsko članstvo nije garancija tog unutarnjeg odnosa i u svakom slučaju ne može ga zamijeniti. Ako ti netko kaže da ti crkveno članstvo može dati Boga upitaj ga da li njegova crkva može isto tako jesti za tebe posrednički.
Ako ne možeš napuniti tvoje tijelo bez napora s tvoje strane da sam jedeš hranu, zašto onda očekivati da će oni ispuniti tvoju dušu bez duhovnih napora s tvoje strane.?
Spasenje znači slobodu od ego-ograničenja koje je nametnuto na dušu putem vezanosti za svjesnost tijela. Spasenje može doći samo kroz velike osobne napore. Istina je da ti drugi mogu pomoći u naporima. Također je istina da te samo Božja milost može spasiti. Sveti Pavao je bio savršeno ispravan u onome što je rekao. Ipak i tvoji ozbiljni napori moraju postojati. Bez velikih napora s tvoje strane, nikada nećeš postići spasenje.“


2.

„Učitelju“, rekao je učenik, „J. je pomalo obeshrabren. Netko mu je rekao da je u skladu s Ramakrishnom milost samo Božja zabava. On je to shvatio kao da netko može meditirati godinama i nigdje ne stići, a da se Bog opet može razotkriti nekom pijancu ako On to želi!“
Učitelj je odgovorio: „Ramakrishna to nikada ne bi rekao! Eto što se događa kada ljudi bez spiritualnog ostvarenja nastoje interpretirati riječi učitelja. Bog nije mušičava osoba!
Naravno da tako može ponekad izgledati ljudima koji ne vide uzročne utjecaje prošle karme. Ali zašto bi Bog išao protiv svojih vlastitih zakona. On sam je kreirao zakon.“


3.

„Ima toliko nesporazuma u religiji oko teme milosti. Ljudi misle kako Bog želi da mu se osobno udovolji kao uvjet da bi On odgovorio na njihove molitve. Oni stvaraju Boga od svog vlastitog lika, umjesto da uđu duboko unutar sebe meditacijom i otkriju kako to izgleda biti stvoren na sliku Božju. Bogu ne treba udobrovoljavanje! Njegova milost nije bazirana na osobnim voljenjima i ne voljenjima. Istina je da On odgovara na predanikovu ljubav, ali i ta ljubav mora također biti impersonalna. Mora biti oslobođena ego-motiviranosti.“


4.

„Što je milost? Ljudi to brkaju s božanskom naklonošću, kao da se Bog može kupiti.
Znao sam čovjeka koji je za vrijeme nedjeljne mise donirao sto dolara. Kasnije je izrazio žaljenje što Bog nije odgovorio molitvi koja je bila popraćena njegovom devocijom. Pa, Bog je već bio ta donacija! Bog gleda naša srca, a ne donacije. Gotovo da je loše kada ljudi kažu: ukoliko želiš biti spašen moraš; Vjerovati! Vjerovati! Vjerovati! Misle li oni da je Bogu potrebno ponovno osiguranje kroz njihovu vjeru u Njega? Bog gleda što su oni iznutra, a ne njihova mišljenja o stvarima.
Osoba koja se smatra ateistom može ponekad biti bliža Bogu zbog svoje ljubavi za druge ljude, nego mnogi koji vjeruju u Boga svojim umovima, ali čija su djela prema njihovim bližnjima neljubazna. Bog gleda djela, a ne njihove riječi. Čovjek stvara dobru karmu radeći tako. Naravno, da je uvijek dobro dati novac u duhovne svrhe. Također, je bolje vjerovati u Boga nego Ga poricati, jer se bez vjerovanja nećete napregnuti da Ga pronađete. Ali nemojte zamišljati kako se Boga može potkupiti ili Mu laskati da bi On tada dao svoju milost. Jedina stvar kojom ga možete zadobiti je vaša ljubav.
Gdje je dakle milost? To je Božja snaga, različita od bilo koje manje snage. Jer Bog je jedina Stvarnost. Njegova je također jedinstvena snaga u postojanju. Gledajući u tom svjetlu, naši ljudski napori su jednostavno iluzorni. Njegova je snaga, čak i kada je privučemo nesvjesno, sve ono što postignemo u životu. A razlog našim poteškoćama je nedostatak naše usklađenosti s tom snagom. Božja milost struji u nas što se više otvorimo Njemu. Ona nam ne dolazi izvana. To je djelovanje naše više stvarnosti iznutra. Milost dolazi kada sve više živimo u svjesnosti duše, a sve smo manje centrirani u egu.“


5.

„U povijesti religije neprestana je debata o tome što je važnije: božanska milost (kripa u Indiji) ili ljudski napori: Odgovor je veoma jednostavan i učitelji su ga nastojali prenijeti ljudima svojim učenjem. Čovjek mora činiti najbolje što može. To njegovo najbolje bit će okrunjeno uspjehom do mjere do koje čovjek shvaća da to nije on kao ljudsko biće koje djeluje, već Bog koji djeluje kroz njega inspirirajući ga i vodeći ga.  Misliti o Bogu kao tvorcu ne čini osobu pasivnom. Potreban je veliki napor i volja da se bude prijemljiv za Boga. Predanik se mora predati pozitivno i radosno u struju unutarnje milosti. Snaga koja je u tebi je tvoja vlastita, ali Bogom dana. Upotrijebi je; Bog je neće upotrijebiti umjesto tebe. Što više uskladiš svoju volju za vrijeme aktivnosti s Njegovom beskonačnom voljom to ćeš više pronaći Njegovu snagu i blagoslov koja te snaži i vodi u svemu što činiš.“


6.

Moli na ovaj način Boga: „Bože, ja ću misliti, ja ću htjeti, ja ću djelovati, ali Ti vodi moj razum, moju volju i moju aktivnost prema svemu što moram učiniti.“


7.

„Bog ne odgovara uvijek na tvoje molitve na način na koji ti očekuješ, ali ako je tvoja vjera u Njega nepokolebljiva, On će ti dodijeliti mnogo više no što očekuješ.“


8.

Učenik: Učitelju koja je razlika između uvjerenja i vjere?“
Yogananda: „Uvjerenje je mentalno. Ono je poput znanstvenih pretpostavki koje zahtijevaju eksperimentalno testiranje. Drugim riječima, uvjerenje je provizorno. Njegove premise moraju biti testirane u 'laboratoriju' meditacije i potvrđene u izravnom iskustvu Boga.
Testiraj svoja uvjerenja - ne u duhu sumnji. Testiraj ih zato što želiš znati istinu, a ne zato što želiš razmišljati o njima.“
„Vjera je iskustvo neviđenih stvari“ kaže sveti Pavao. Stvarno iskustvo viših stvarnosti daje vjeru u te više stvarnosti. Na to je mislio sveti Pavao. Samo sa unutarnjom  potvrdom dolazi vjera.
Ima mnogo toga u vašem životu već sada što vam može dati vjeru čak sada. Ne morate čekati na vizije kao potvrdu vjere. Pođite od onoga što već sada osjećate. Ne držite religiju samo na mentalnoj razini. Jeste li ikada osjetili Božji mir u meditaciji, osjetili kako Njegova ljubav dodiruje vaše srce? Zar vam nisu takva iskustva nešto već sasvim stvarno i smisleno? Držite se takva iskustva. Učinite iskustvo temeljem svoje vjere.
Kao što je Isus rekao: „Govorimo što znamo.“ (Ivan 3:11)
Gradite na onome što već znate. Kao što je Isus također rekao: „Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će.“ (Matej 13:12)
Swami Shankaracharya, veliki učitelj stare Indije, stajao je na suprotnoj strani rijeke od svog bliskog učenika. Tihim osmjehom pozvao je svog učenika „Dođi ovamo!“
Mladi je učenik bez oklijevanja ušao u vodu. U tom je trenutku ugledao cvijet lotosa kako izranja iz vode i podržava njegovo stopalo. Sa svakim se njegovim slijedećim korakom lotosov cvijet podizao ispod njegovih stopala sve dok nije prešao rijeku gdje se predao Učiteljevim stopalima.
Od toga dana postao je poznat kao Padmapada ili „Lotos Stopalo“. Padmapada nije znao za iskustvo snage i moći svog gurua da stvara lotosove cvjetove na koji se mogu osloniti stopala. On je iskusio guruovu snagu na druge načine, zato je njegova vjera proizlazila iz takvog iskustva te nije blokirao svoju vjeru dolaska do Učitelja racionalnim sumnjama i mentalnom rezerviranošću.


9.

„Vjera znači proširenje tvoje intuitivne svjesnosti o Božjoj prisutnosti iznutra, a ne oslanjanje na razum kao glavnu metodu razumijevanja.“


10.

„Poznavao sam dvije gospođe koje su imale naviku ostavljati nezaključani auto. Jednom sam im rekao: „Trebale bi poduzeti predostrožnost zaključavanjem auta.“
„Ali što vam je?“ povikale su. „Gdje je vaša vjera u Boga?“
„Ja imam vjeru“ odgovorio sam, „ali ovo nije vjera koju prakticirate. To je neopreznost. Zašto bi vas Bog zaštitio kada vi same nećete sebe zaštititi?“
„Oh Bog pazi na nas, ništa neće biti ukradeno,“ uvjeravale su me. I nastavile su ostavljati svoj auto na milost svakog prolaznika.
Jednoga dana imale su nekoliko tisuća dolara vrijednosti obveznica i druge rijetke imovine u autu. Otišle su ostavljajući sve na teret svoje hvalisave „vjere“. Za vrijeme njihove odsutnosti došao je lopov i sve ukrao izuzev nekih manje vrijednih sitnica koje nikako nije primijetio. Jedna od gospođa izgubila je sav novac koji je godinama štedjela.
Kasnije sam im rekao „Zašto očekujete da vas Bog zaštiti kada ignorirate Njegov zakon zdravog razuma? Imajte vjeru, ali istovremeno budite praktični. Ne tražite nepotrebne zahtjeve od Boga niti ne očekujte da On sve učini za vas samo zato što mu vjerujete. On će se brinuti, ali i vi morate poduzeti svoj dio.“


11.

Jedna žena učenik često je riskirala suprotstavljajući se kriticizmu drugih argumentom: „Ako bilo što pođe po zlu, Učitelj će me zaštititi.“ Jednom su njenu izjavu prenijeli Yoganandi.
Učitelj je uskliknuo: „Pustite je neka vozi svoj auto niz liticu i vidi hoću li je ja ili Bog osobno zaštititi od posljedica njene ludosti! Mi moramo koristiti zdrav razum, a ne pretjerivati svojim zahtjevima Bogu.
U Božjem kraljevstvu nema mjesta za ludosti.“


12.

„Vjera se mora kultivirati. Ne može se postići samo željenim mišljenjem. Ako se baciš s vrha planine sa afirmacijom „Bog će me zaštititi“ vidjet ćeš hoće li on to učiniti!
On očekuje da koristiš zdrav razum kojeg ti je dao. Svakako da će On voditi brigu o tebi ako i ti činiš uvijek sve najbolje, djelujući razborito i rezultate predaješ u Njegove ruke. Vjera mora biti zalijevana unutarnjim iskustvom, poput biljke. Što više budeš stvarno iskusio Njegovu brigu za tebe, to ćeš se sve više oslanjati na Njega - ne fanatično, već prirodno na božanski način.



13.

Stupanj vjere i tok božanske milosti u tvom životu određen je dubinom tvoje Samo-spoznaje.
Ono što pokušavaš postići milošću treba izmiješati s onim što si primio od Božje snage u svom životu.
Velika čuda vjere poput ustajanja iz mrtvih, moguća su za one koji su realizirali Boga kao jedinu Stvarnost. Jer za takva čuda nije dovoljna mentalna afirmacija, bez obzira koliko bila jaka.
Bio jedan čovjek koji je pročitao u Bibliji kako vjera može pomaknuti planine. To ga je impresioniralo, pogotovo zato što je jedna planina sakrivala prekrasno jezero dok bi gledao s prozora svoje sobe.
Jedne je večeri odlučio testirati sveti spis. Ispunjen nezačinjenom 'vjerom' molio je dugo i iskreno Boga da pomakne tu planinu u more. Dok je išao u krevet plašljivo je pogledao rezultate svoje molitve kroz prozor. Budeći se ujutro dojurio je do prozora i pogledao van. Planina se nije pomaknula ni centimetar. 'Znao sam da ćeš i dalje biti tu!' uzviknuo je. Takva je vjera kada je naprosto samo afirmacija.“


14.

„Ima mnogo kamenja na zemlji, ali svega su nekoliko od njih dijamanti. Spiritualnu istinu isto tako nije lako naći među zbrkom ljudskih opcija.
Božanska milost je poput najveće dragocjenosti među rijetkim dijamantima. Tu je za sve koji je traže marljivo, ali da bi se našla potrebno je mnogo više nego pogled kroz nekoliko knjiga ili prisustvovanje nekolicini predavanja. Milost se ne može naći tamo gdje ljudi vjeruju da ona jest.
Mora se tražiti na pravi način, na pravom mjestu i pravom duhu.
Pravi duh je stav bezuvjetne ljubavi za Boga.
Pravo mjesto je unutar tebe.
Pravi način je u tišini meditacije.
Da bi pronašao Boga moraš se uskladiti s Njegovim metodama.“


12.POGLAVLJE
Potreba za yogom


1.

Posjetillac: „Što je yoga?“
Paramhansa Yogananda: „Yoga znači jedinstvo. Etimološki je povezana s engleskom riječi yoke. Yoga znači jedinstvo s Bogom ili jedinstvo malenog  ja-ega s božanskim Ja-beskonačnim duhom.
Većina ljudi na zapadu, a također u Indiji, brkaju yogu s Hatha yogom načinom položaja tijela.
Jer yoga je prvenstveno spiritualna disciplina.
Ne mislim podcijeniti yoga položaje. Hatha yoga je izvanredni način. Što više, tijelo je dio naše ljudske prirode i mora se održavati zdravim da ne bi ometalo naše spiritualne napore. Predanici koji su skloni traženju Boga daju manje važnosti yoga položajima. Nije neophodno potrebno da ih prakticiraju.
Hatha yoga je fizička grana Raja yoge – istinske znanosti yoge. Raja yoga je način meditativnih tehnika koje pomažu da se harmonizira ljudska svjesnost s božanskom svjesnošću.
Yoga je i umjetnost i znanost. Znanost je zbog toga što nudi praktične metode kontrole tijela i uma koje omogućavaju duboku meditaciju. Umjetnost je zbog toga što dok se ne počne prakticirati intuitivno i osjećajno postizat će se samo površni rezultati.
Yoga nije način vjerovanja. Ona uzima u obzir utjecaj koji imaju tijelo i um jedan na drugog i dovodi ih u međusobnu harmoniju. Veoma se često događa da se, na primjer, um ne može koncentrirati jednostavno zbog bolesti ili napetosti tijela koja sprječava energiju da struji u mozak.
Veoma je često i energija u tijelu oslabljena, također, zbog toga što je paralizirana negativnim emocijama ili malodušnošću.
Yoga prvenstveno radi s energijom u tijelu kroz znanost pranayame ili kontrole energije. Prana također znači 'dah'. Yoga uči kako kroz kontrolu disanja smiriti um i postići više stanje svjesnosti.
Više metode Yoge vode čovjeka iza tehnika i pokazuju yoginu ili praktikantu yoge kako usmjeriti svoju koncentraciju, ne samo na način da harmonizira svoju ljudsku svijest s božanskom svjesnošću, već da stopi svoju svijest u Beskonačnost.
Yoga je veoma stara znanost. Ona je tisućama godina stara Istina izražena u yoga učenjima. U svakom slučaju nije ograničena samo na Indiju, niti one koji svjesno prakticiraju yoga tehnike. Mnogi su sveci drugih religija uključujući i mnoge kršćanske svece, otkrili također aspekte spiritualne staze koji su identični yoga učenjima. Neki od njih su bili pravi yogini, kako bi ih Indijci nazvali. Oni su podigli svoju energiju od svjesnosti tijela do identifikacije s dušom.
Oni su otkrili tajnu usmjeravanja predanih osjećaja srca prema gore u mozak, ne dozvoljavajući tim osjećajima da se prospu van putem nemirnih emocija. Oni su otkrili vrata božanske vizije u točki između obrva kroz koja duša prolazi da se stopi s Kristovom Svijesti. Oni su otkrili tajnu prestanka disanja i kako se u tom stanju duša može uzdignuti do spiritualnih visina.
Oni su otkrili stanje koje netko naziva mistično vjenčanje gdje se duša stapa s Bogom i postaje jedno s Njim.
Yoga je potvrda biblijskog učenja o tome na koji način treba voljeti Boga: srcem, umom, dušom i snagom. Snaga znači energija.
Energija svjetovnog čovjeka zatvorena je u njegovom tijelu. Nemogućnost podčinjavanja te energije njegovoj volji sprječava čovjeka da voli Boga jednousmjereno s bilo kojim od ova tri aspekta njegove prirode: srca, uma i duše. Jedino onda kada se energija povuče iz tijela i usmjeri prema gore u dubokoj meditaciji dolazi do pravog unutarnjeg zajedništva.“


2.

„Sunčeve zrake fokusirane kroz jake leće mogu zapaliti drvo. Slično tome praksa yoge koncentrira um kako bi zastor sumnje i nesigurnosti izgorio, a umjesto njega se manifestiralo svjetlo unutarnje istine.“


3.

Sljedbenica jedne druge spiritualne staze prigovorila je praksi yoge da ona može ometati prakticiranje njene predanosti. „Želim biti luda od ljubavi za Boga“ povikala je. „Prakticiranje tehnika za pronalaženje Boga je previše ofenzivno za mene. To mi izgleda suviše mehanički.“
„Tako to i može biti“, složio se Učitelj, „ali bilo bi pogrešno prakticirati yogu mehanički.“
„Opasnost na putu yoge predanosti je emocionalnost. Ako netko stalno puše u svijeću kako će ona gorjeti postojano? Slično tome ako stalno uzburkavaš osjećaje svoga srca možeš postati intoksicirana emocionalno, ali kako ćeš iskusiti duboku 'intoksikaciju' božanskog blaženstva“?
„Bog ne dolazi s vanjskom bukom niti uzburkanim umom već u unutarnjoj tišini. Njegovo pravo biće je tišina. U tišini On govori duši.
Ne mislim da je loše plakati za Bogom, prolijevati suze ljubavi za Njim. Ali ako se intenzivni osjećaji previše izražavaju prema van mogu se vrlo brzo iscrpiti. Nakon pjevanja Voljenom i plakanja za Njim da dođe, važno je da se obuzdaš u tim probuđenim osjećajima i usmjeriš ih prema gore u smiraju dubokog unutarnjeg zajedništva.
Kada je srce nemirno, tada se osjećaji koji nastaju mogu iskusiti kao oluja u uskoj cjevčici u usporedbi s oceanskom ljubavi koja se prelijeva po duši kada je srce spokojno.
Ako uhvatiš pupoljak predanosti  prečvrsto, on neće moći otvoriti svoje latice i raširiti ih kako bi primile sunčeve zrake Božje ljubavi. Jedino onda kada opustiš osjećaje svoga srca možeš ih kanalizirati prema gore.
I oni će se jedino tada raširiti kako bi prigrlili Beskonačnost.
Kada govoriš nekome nije li normalno također čuti i njegov odgovor? Poslije molitve i pjevanja Bogu zašto ne slušati Njegov odgovor u svojoj duši?
Meditacija je taj proces slušanja. Meditacija te čini prijemljivim Njegovoj tihoj inspiraciji iznutra.
Bit yoge je ta tišina i prijemljivost koju praksa, tehnika inducira u umu.
Dakle budi luda za Bogom, da, ali sve više i više dozvoli da ta ludost dođe do Njega!
Budi intoksicirana ne svojim vlastitim osjećajima, već Njegovim ushićenjem u svojoj duši.“


4.

„Ljubav prema Bogu ne bi trebala biti predstava. Pokazivanje drugima svoje velike ljubavi prema Njemu, oskvrnuće je ovog najsvetijeg odnosa. Tvoja ljubav mora biti usmjerena iznutra.
Eto zašto je yoga toliko važna. Ona pomaže u usmjeravanju čovjekovih osjećaja duž unutarnjeg puta koji vodi k Njemu.
U Indiji je živjela poznata žena svetica Mira. Bila je bhakta (predanik) koja je sve svoje vrijeme provodila pjevajući Bogu. Mira je bila istinska svetica.
Ali njezin je suprug bio spiritualno veći od nje. Ona čak nije ni shvaćala da je bio duhovan, zato što nikada nije govorio o Bogu. I dok je on čitavo vrijeme bio u dubokom unutarnjem zajedništvu s Bogom, Mira je molila da se on promijeni. Činilo joj se da je to jedina stvar koja nedostaje u njenom životu. Jedne noći dok su spavali zajedno u krevetu, Mira je čula kako on u snu plače za Bogom: 'Oh moj Voljeni, kada ćeš mi doći i osloboditi me bolne čežnje u mom srcu? Slijedećeg jutra Mira mu se radosno obratila: 'Otkrila sam te!'
'Nemoj izgovoriti to!' molio ju je iskreno.
'Oh, ne možeš me više varati! Shvatila sam kakav si veliki predanik.'
'Jako mi je žao da si to izrekla',  odgovorio je. 'Jer sada te moram ostaviti. Davno prije dao sam obećanje Bogu ukoliko ikada netko sazna za moju ljubav prema Njemu napustit ću ovaj svijet!' Smjesta je sjeo na pod u lotos i napustio tijelo.“


5.

Učenik: „Zašto je potrebna koncentracija?“
Yogananda: „Koncentracija je ključ uspjeha u svemu. Čak i poslovan čovjek mora biti sposoban koncentrirati se ili neće postići uspjeh u svojim svjetovnom poslovima.
Dok razgovaraš s nekim, a njegove oči lutaju po sobi te on nastavi takvu nemirnu šetnju njima, nećeš li pomisliti da te on zapravo i ne sluša? Poslije nekog vremena vjerojatno ćeš izgubiti interes za daljnji razgovor s njim.
Stoga ne očekuj da zadobiješ Božji odgovor sve dok ne sjedneš mirno i držiš svoj um otvoren i pažljiv na Njegovu prisutnost iznutra.“


6.

Novopridošlica Društva za Samospoznaju u Hollywoodu upitao je Yoganandu: „Zašto su tehnike neophodne za razvijanje koncentracije? Može li čovjek jednostavno slijediti inspiraciju koju osjeća dok moli?“
„Violinist može osjećati inspiraciju“ odgovorio je Yogananda, ali ako ne nauči tehnike koje su razvili kroz iskustvo veliki glazbenici, on nikada neće postati više od jednog inspiriranog amatera. Na isti su način yoga tehnike potrebne kako bi ti pomogle dokučiti unutarnju tišinu.“


7.

„Učitelju, imam velikih poteškoća u koncentriranju!“ jadikovao je učenik. „Odan sam praksi yoga tehnika, ali mi izgleda da njima ne stižem nigdje.“
„Mehaničko prakticiranje nije dovoljno“ odgovorio je Učitelj. Također mora postojati iskreni interes u onome što radiš. Moraš produbiti svoju predanost. Pogledaj samo ljude dok promatraju filmove. Ne postaju li yogiji? Pogledaj kako uspravno sjede za vrijeme napetih dionica, kako su zaokupljeni raspletom događaja. Sva ta apsorpcija je zbog njihova probuđenog interesa. Meditiraj na taj način. Onda kada uvjeriš svoj um da zaista želiš sresti Boga u unutarnjoj tišini, tada će ti biti jednostavno sjesti mirno i meditirati duboko.“


8.

Yogananda je često znao reći učenicima: „Budite strpljivi u svojoj yoga praksi. Biljka neće izrasti onog trenutka kada posadiš sjeme. 'Žuri polako' kako poslovica kaže. Potrebno je vremena da bi se postigli rezultati za kojima žudite, ali što više prakticirate to ćete više opažati promjene u svom životu. Na kraju će doći dan kada uopće nećete prepoznati kakva ste osoba bili.“


9.

„Što se događa onome koji nastoji doseći Boga bez dobrobiti yoga tehnika?“ upitao je netko.
„Nekolicina ih je uspješnih“ odgovorio je Učitelj, „ukoliko su došli u ovaj život sa snažnom spiritualnom karmom iz prošlosti. Velika većina postupno postaje obeshrabrena čak iako su krenuli na stazu s velikim entuzijazmom.“
„Gdje je taj Bog kome se molim svih ovih godina?“ na kraju se pitaju. „Oni postižu malo unutarnjeg mira, ali tijekom godina njihove molitve postaju sve više stvar navike, a manje inspiracije. Rijetko su stoljeće na Zapadu vidjela tako velike svece kao što su bili u Indiji.“



13. POGLAVLJE

Izravni put u Beskraj


1.

„Koja je najbolja religija?“ upitao je iskreni tragalac.
„Samospoznaja“ odgovorio je Yogananda.
„Samospoznaja je jedina religija. Zato jer je ona istinski smisao religije, bez obzira kako ljudi definirali svoja uvjerenja. Čovjek može biti kršćanin ili židov, budist ili hinduist, musliman ili zaratustrian, on može tvrditi da je Isus Krist jedini put, ili Buda, ili Muhamed – kao što to milijuni vjernika čine. On može inzistirati da ovaj ritual ili ovo mjesto obožavanja daje spasenje. Međutim sve to dolazi s onim što čovjek jest u sebi samom.
Tisuću Krista neće biti dovoljno da ti dadu Boga, ukoliko ga ti sam najprije ne naučiš voljeti.
Što Boga briga kako Ga definiraš? Može li Ga ijedna dogma sadržavati. Njega koji je sve i mnogo više od svega? Ne pretpostavljaš li da su Muslimani ili Hindusi koji vole Boga dragi Isusu Kristu kao i bilo koji kršćani – i čak mnogo više prihvatljiviji Bogu nego oni Njegovi sljedbenici koji vjeruju u Njega samo svojim umovima, ali nemaju ljubavi prema Njemu u svojim srcima?
Isus Krist nije došao na zemlju, niti je ijedan veliki Učitelj došao da bi privukao ljude k sebi. On je došao da bi privukao ljude istini – onoj istini kako je to Isus rekao: 'Koja će te osloboditi.' (Ivan 8:32) Božanska poruka uvijek je neosobna u odnosu na ovu istinu. Istovremeno je osobna u odnosu prema individualnom tragaocu, što će reći da Učitelji ne govore ljudima: 'Bit ćete spašeni religijom koju slijedite izvana.' Oni im kažu: 'Bit ćete spašeni onim što činite osobno da bi utemeljili svoje srodstvo s Bogom.'
Samospoznaja je vječna poruka religije bez obzira na tvoja uvjerenja i praksu, osnovna svrha religije je ostvarenje tvoga najvišeg potencijala kao božjeg djeteta.
Val mora shvatiti da je njegova stvarnost kao vala samo privremena. Može se pojavljivati ponovno i ponovno kao drugi valovi, ali na kraju val mora ostvariti svoju stvarnost koja leži ne u njegovoj odvojenosti kao vala, već u oceanu čija je on manifestacija. Ostvarenje svog pravog identiteta zahtjeva stapanje u ocean i postajanje jedno s njim.
Recimo da se Židov preobrati u Kršćanina. On prestaje odlaziti u sinagogu i umjesto toga ide u crkvu. Osigurava li mu oslobođenje samo jednostavna činjenica njegovog preobraćenja? Ne, ukoliko on istovremeno ne osjeti veću inspiraciju da voli Boga mnogo dublje. Tvoja religija nije odijelo koje nosiš izvana, već odjeća svjetla koju tkaš oko svoga srca.
Vanjskim odijelom ne mislim samo na tvoje fizičko ruho, već radije na misli i uvjerenja u koja se ograđuješ. Ona nisu ti. Otkrij tko si iza tih vanjskih ukrasa i otkrit ćeš tko je bio Isus i Buda i Krišna. Jer Učitelji dolaze na zemlju s ciljem da probude u svakom čovjeku odraz njegovog dubljeg vječnog sebstva.“


2.

„Moj guru, Sri Yukteswar volio je pjesmu koju sam preveo, a od koje prva dva retka glase:
'Pranayama je tvoja religija
Pranayama će ti dati spasenje'

Pranayama znači kontrola energije u tijelu i njeno usmjeravanje prema gore kroz kičmu u mozak i Kristov centar između obrva. To je jedini put buđenja. To nije stvar dogme niti vjerovanja. To je jednostavno način na koji smo svi stvoreni od Boga.
Svjesnost ulazi u tijelo kroz mozak i kičmu. Kada se jajašce i sperma sjedine da stvore fizičko tijelo, to se događa u onome što postaje medula oblongata koja se nalazi u bazi mozga.“
„Iz medule se životna snaga kreće u mozak, niz kičmu i u nervni sustav, zatim mišiće itd., stvarajući tijelo.
Izlazak iz tijela u obrnutom je procesu od prethodno opisanog. Prepreku tome predstavlja činjenica da je životna snaga već uvjetovana rođenjem da nastavi svoja vanjska usmjerenja – kroz osjetila i dalje u okolinu onakvu  kakva je percipirana putem osjetila. Tako, mi mislimo da posjedujemo svijet i uživamo u njemu tjelesno.
Ne možemo ništa iskusiti izvan sebe, osim posredno kada osjetila prenose svoje utiske mozgu. Možemo nastojati proširiti naše razumijevanje svijeta učenjem, ili naše uživanje svijeta putem osjetila. Činjenica ostaje, da nikada ne možemo znati ništa, osim posredstvom osjetila, sve dok životna snaga ostaje zarobljena u tijelu.“
„No, ipak postoji izlaz. To je stapanje životne snage s kozmičkom energijom, stapanje svijesti s beskonačnom svjesnošću.
Način da bi se postigao taj cilj jest u povlačenju životne snage od osjetila i njenom centriranju u kičmi, daljnjim usmjeravanjem te životne snage kroz kičmu u mozak i odatle van kroz Kristov centar između obrva.
Ego je centriran u meduli oblongati. To je negativni pol samo-svjesnosti. Pozitivni pol je smješten u Kristovom centru. Koncentracija na taj centar – u spiritualnom oku, sjedištu spiritualnih vizija – projicira svjesnost ega u beskraj. Kičma je izravni put u Beskonačnost. Vaše tijelo je Božji hram. Unutar vas se Bog mora realizirati. Bez obzira u koje mjesto hodočastite i bez obzira koje vanjske rituale provodite, posljednje 'hodočašće' mora biti unutar vas. I posljednji vjerski obred mora biti predaja vaše životne snage na oltar unutarnjeg jedinstva s Bogom.
Zato je Isus rekao: 'Uništi ovaj hram i u tri dana ja ću ga ponovo podići.' On je govorio, Biblija dodaje, o hramu svoga tijela.'“ (Ivan 2:19, 21; 'Razvalite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići.“)

„To je put Kriya yoge.“ (Kriya yoga je najviša tehnika na putu Raya yoge. Tehnika najčešće spominjana u knjizi Autobiografija jednog yogija od Paramhansa Yoganande.)


3.

„Pomažu li vaša učenja ljudima da budu u miru sa sobom?“ pitao je posjetilac, psihijatar.
„Da“ odgovorio je Učitelj; „Ali to je posljednje što podučavamo. Naš glavni cilj je pomoći ljudima biti u miru s Kreatorom – da bi postigli savršeni mir u beskonačnoj svjesnosti.“


4.

„Sreo sam jednog čovjeka u Indiji koji je slijedio put predanosti dvadeset godina. Vidio sam da je zbog svoje predanosti i iskrenosti spreman za iskustvo Boga.
Ali mu njegov put predanosti nije davao iskustva. Bila mu je potrebna Kriya yoga. U svakom je slučaju ne bi prihvatio od mene. Inzistirao je na lojalnosti, kako je on to mislio, svom vlastitom putu prema Bogu. Objasnio sam mu: 'Ne radi se o promjeni tvoga puta prema Bogu. Kriya yoga vodit će te prema ispunjenju na tvom putu predanosti. Ti si poput čovjeka koji je živio dvadeset godina u sobi, pokušavajući izaći iz nje kroz zidove, strop, pod. Ono što ti ja nudim jest jednostavno. Pokazati gdje su vrata.' Naposljetku je popustio i prihvatio Kriya inicijaciju. Za tjedan dana imao je iskustvo Boga za kojim je tragao dvadeset godina. Kriya yoga te vodi na univerzalni izravni put, gdje se svi sporedni pravci susreću,“ zaključio je Učitelj.


5.

„Mogu uzeti nekoliko najdivljijih mladića i dati im da prakticiraju Kriya yogu dva sata svaki dan na način koji im kažem i učiniti od njih svece za četiri do pet godina.
Neću im propovijedati niti držati prodiku, jednostavno ću im reći da prakticiraju Kriyu dva sata dnevno i oni će vidjeti razliku u svojim životima. To je dobar izazov.
Naravno, oni moraju prakticirati na način koji im kažem. To neće biti lako. Ali je svakako vrijedno napora.


14. POGLAVLJE
Potreba za guruom

1.

„Izraz 'Samospoznaja' izgleda mi potpuno nekompatibilno s Hindu vjerovanjem o potrebi za guruom.
Ja nalazim koncept Samospoznaje sasvim privlačnim, ali kao zapadnjak bojim se da me taj 'guru-koncept' stavlja po strani“, deklarirala je jedna gospođa.
„Vjerujem u oslanjanje na vlastite noge, u osobnom prihvaćanju teških udaraca u životu i učenju lekcija iz njih. Koja bi osoba bilo kakvog karaktera željela zadobiti razumijevanje u životu kroz nekog drugog?“
„Što ako bi ludo željela naučiti pilotirati avionom?“ upitao ju je Yogananda. „Zar bi imala nešto protiv da ti netko pokaže?“
„Pa svakako ne.“ Odgovorila je gospođa „Ali ja govorim o životnim situacijama, ne oizvještačenim. Ono što mislim je okolnost u kojoj svatko raste da bi bio sposoban donositi zrele odluke.“
„Takve kao, kako se obući bez prethodne provjere vremena?“ testirao je Yogananda.
„Pa…“ oklijevala je gospođa.
„Svakako bi bilo glupo ići kroz život bez prihvaćanja savjeta od ikoga,“ rekao je Yogananda.
„Naravno,“ složila se gospođa. „Ipak u slučaju gurua, učenik mu je prisiljen pokoravati se bez pitanja, poput robota.“
„Niti slučajno!“ odgovorio je Yogananda.
„Svaki guru koji bi tražio bezumnu poslušnost svojih učenika privukao bi samo bezumne učenike. Potrebna je velika snaga i jakost karaktera da bi se pronašlo Boga. Može li udarac sveprisutnosti biti podržan spiritualnom slabošću, nejakošću.? Niti jedan učenik nije prisiljen pokoriti se svom guruu. Sloboda da se prihvati ili odbije jedan je od prvih zakona spiritualnog života. To je pravo koje nam je dano od vremena kada smo stvoreni od samoga Boga. Pogledaj samo kako mnogo ljudi prakticiraju to svoje pravo odbijajući ga inkarnacijama. Pa ipak, Bog je toliko milostiv, On se nikada ne nameće nikome. Možemo ga odbijati eonima, a Bog koji nas s ljubavlju čeka kroz vječnost kaže: 'Čekat ću'.
Shvaćaš li što govoriš kada kažeš da si privučen konceptom samospoznaje, ali odbijaš potrebu za guruom? Ljudi općenito krivo razumiju da je samospoznaja razvoj njihove ljudske osobnosti do najviših potencijala. Ali samospoznaja je potencijal duše, a ne ljudski potencijal.“
Osobnost je poput guste šume, iza koje leži prekrasna, prostrana zemlja koju nam je Bog obećao. Da bi ga se doseglo, mora se nekako izaći iz šume i ne gubiti vrijeme istražujući njene bezbrojne uske prolaze.
Ljudi nemaju ideju kako izaći izvan svoje mentalne šume. Svaka staza koju poduzmu završava u zbrci guštare ili ih vraća odakle su počeli. Vremenom im osvane spoznaja kako su izgubljeni. Tada, ukoliko netko dođe i kaže: 'Znam za šumu dobro, dozvolite da pokažem put kroz nju', hoće li se njegova ponuda smatrati prijetnjom njihovoj slobodnoj volji? Neće li radije vidjeti u tome priliku da uspješno postigne ono što je njihova slobodna volja pokušavala tako dugo postići, ali uvijek uzaludno.
Ti govoriš o odlukama odrasle osobe. U toj šumi, godine nemaju ništa sa sposobnošću osobe da donese odluke. Iskustvo je ono što je bitno. Čak i malo dijete, ukoliko zna put bolje će te voditi nego što ti možeš sam sebe, ako si izgubljen. U tom se kontekstu može reći da je to dijete zrelije od tebe. Ono je sposobno preuzeti odgovornost da te vodi gdje želiš otići.
Svi smo mi pred Bogom samo djeca. Sam život je velika škola i naše lekcije u njemu neće završiti dok ne shvatimo tko smo zapravo kao djeca vječnosti.
Uloga gurua nije u slabljenju tvoje volje. Ona je tu da te pouči tajnama razvijanja tvoje unutarnje snage, sve dok nisi u stanju stajati neuzdrmano usred krhotina slomljenog svijeta. Razvoj takvog božanskog Samo-povjerenja je mnogo veće postignuće nego stajanje na 'vlastitim nogama' u svakodnevnim životnim situacijama.
Ljudi koji odbijaju potrebu za guruom ne shvaćaju kolika strma planina stoji ispred njih na putu do Boga. Popeti se tom planinom bez vodiča bilo bi gore od ludosti, moglo bi se pokazati pogubnim za dušu.“


2.

„Draguljar može razlikovati pravi kamen od lažnog. Ako odeš kupiti skupi dragi kamen, ali podcjenjuješ savjet stručnjaka, može se dogoditi da potrošiš mnogo novaca za ništa. Guru je poput draguljara. On ti može pomoći da izbjegneš skupe pogreške, koje bi te inače mogle vratiti, u tvojim duhovnim naporima, mnogo inkarnacija unatrag.“


3.

„Labirint je u grčkoj mitologiji bio toliko zamršen da nitko tko je jednom ušao u njega nije bio sposoban naći ponovno put natrag. Tezej je ipak uspio. On je sa sobom ponio klupko konca i odmotavajući ga ušao je u labirint. Guru je poput dužine konca. On ne mora biti tu svakog trenutka da bi ti rekao što ćeš raditi. Bit će dovoljno i samo mentalno usklađenje s njim. Znat ćeš kroz svoju usklađenost jesu li prilike koje ispunjavaš ispravne ili pogrešne za tebe.“


4.

„Ljudi koji su zatvoreni u kavezu svoga ega često gledaju na stanovište 'imati gurua' kao napad svojoj osobnoj slobodi. Oni ne shvaćaju da je sloboda upravo ono što sada nemaju! Uloga gurua je da otvori vrata kaveza. Ako učenik nađe sebe još vezanim za ograničenja i poviče: 'Ostavi me, ja volim svoje malo gnijezdo zadovoljstva i želja!', guru neće inzistirati. On će jednostavno reći: 'Došao sam jer si me zvao, inače ne bih imao neprilika. Nije bila moja potreba ta koja me je dovela. To je bila tvoja potreba. Zato dok me ponovo ne pozoveš, čekat ću.'
Prihvaćanje gurua ne znači uzimanje tereta! To nije prijetnja čovjekovoj slobodi volji i sreći. To je najveći blagoslov, koji ti ili bilo tko, može imati na svijetu. Inkarnacije dobre karme potrebne su da bi se privukla pomoć istinskog gurua.
Bog šalje tragaocu indirektno vodstvo isprva kroz knjige i manje značajne učitelje. Jedino kad je želja za Njim veoma jaka On šalje pomoć u formi samorealiziranog gurua. Za gurua nije blagonaklonost ako ga učenik prihvati. Zapravo učenik mora moliti veoma jako u ovom i prijašnjim životima kako bi zaslužio tako veliki blagoslov. Nije potrebno da odlaziš tražiti gurua uokolo. Bog će ti ga sam poslati ili će te privući k njemu kad budeš duhovno spreman.“


5.

„Jednom uspostavljena veza s guruom ne odnosi se samo na ovaj život. Ona je vječna.  Čak i poslije kada učenik postigne spiritualnu slobodu on priznaje svog gurua kao kanal kroz koji mu je došlo oslobođenje. Jer guru je jednostavno kanal za Božju snagu i mudrost. Bog je istinski Guru. Guru je poput transformatora, koji pretvara veći električni napon struje u uobičajeni niži dostupan za kućanstvo.
Ponekad učenik postane veći od gurua. Takav je slučaj bio sa Isusom koji je bio više duhovno razvijen nego Ivan Krstitelj, iako je Ivan Krstitelj – kako sam to objasnio u mojoj autobiografiji („Autobiografija jednog yogija“ poglavlje 35 „Kristoliki život Lahiri Mahasaye.“) – bio njegov guru u prošlim inkarnacijama.
Zato je Ivan ponizno rekao da Isus treba krstiti njega. I zbog toga je isus odgovorio: 'Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ (Matej 3:14,15)
I zato je Isus također rekao: 'Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana.' (Luka 7:28)
Nije li i Isus sam rođen od žene?Na taj je način priznao da je njegov dug kao učenika vječan.
Tako, dakle, veza između gurua i učenika nije veza između učitelja i sluge. To je vječna veza božanske ljubavi i prijateljstva.
Ako, u početku, guru disciplinira svog učenika, to radi kao njegov najbolji  i istinski prijatelj, kao onaj koji će mu pomoći da postigne što najviše želi u svojoj duši. Samo će lažni guru kljukati ego svog učenika laskanjem. Istinski guru nikada ne disciplinira sebičnim motivima. Bez obzira koje učenje ili trening guru daje svom učeniku, to ne dolazi od njega već od Boga.“


6.

Paramhansa Yogananda rekao je jednom učeniku: „Izgubio sam kontakt s tobom tijekom nekoliko inkarnacija. Ali više nikada neću izgubiti kontakt s tobom.“


7.

Za drugog, koji je odbio Yoganandu kao gurua rekao je: „On nikada neće postići slobodu osim kroz ovaj kanal, poslan mu od Boga.“


8.


„Učitelju“, rekao je učenik. „Nalazim veliko zadovoljstvo služeći Boga, ali mi je teško sjediti mirno u meditaciji!“
„U redu“, odgovorio je Učitelj, „od sada služi Boga iskreno sa predanošću, a ja ću meditirati za tebe.“

9.

„Sve vodstvo koje trebamo  sadržano je u Bibliji“ rekao je svećenik druge crkve. „Kakvu svrhu ima slijeđenje gurua?“
„Ono što Biblija kaže“ odgovorio je Yogananda „i što ljudi razumiju od onoga što kaže često su suprotni polovi. Možete pogrešno shvatiti svete spise i oni vas neće ispraviti. Ali guru može objasniti tvoje pogrešno shvaćanje. Guru je živući sveti spis. On govori iz iste percepcije Istine kao i bilo koji učitelj koji je živio prije njega. Izvor njihove mudrosti je isti. Štoviše, čitava Biblija nije do istog stupnja inspirirana najvišom mudrošću. Neki od onih koji su je napisali bili su više prosvijetljeni nego drugi. Neki nisu bili prosvijetljeni uopće. Prevodioci su svojim ljudskim razumijevanjem izmijenili značenje određenih ulomaka – osobito onih koji su bili napisani iz dubokog te stoga rijetkog uvida. Čak su i učenici  Isusa Krista prepričavali Njegove riječi u skladu sa svojom, ponekad ograničenom, sposobnošću da ih razumiju. Čitamo odlomke u kojima ih Isus grdi za površnost njihova shvaćanja. Tako nam dakle, istina iz Biblije dolazi filtrirana, čak kroz tako veliki Sveti spis.
Učenja u Svetim spisima su štoviše, za svakoga. Nisu određena potrebama individualnog tragaoca. Zbog svih ovih razloga, guru je neophodan. Najvažniji je razlog za posjedovanje gurua naveden u samoj Bibliji. Ona kaže: 'A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.'
Guru daje svojim učenicima ne samo učenja i vodstvo. On im također prenosi duhovnu snagu. Kao što je Isus podigao Lazara iz smrti, tako guru podiže učenika iznutra za život u Duhu. Sam gospod kroz gurua budi predanika iz njegova dugogodišnjeg sna iluzije.“


10.

„Oni koji se pridruže ovoj stazi samospoznaje nisu povezani samo s nekom organizacijom, već linijom Božansko-realiziranih učitelja. Sam Bog kroz njih zaštićuje ovaj rad. Svi koji ovu stazu slijede iskreno, s predanošću, bit će dovedeni Bogu.“



15. POGLAVLJE
Učenikov dio

1.

Paramhansa Yogananda je rekao: „Kada sam sreo svog gurua, Swami Sri Yukteswara, tada mi je on kazao: 'Dozvoli mi da te discipliniram.'“
„Zašto gospodine?“ upitao sam.
„Kada sam sreo svog gurua Lahiri Mahasayu“, odgovorio je, „moja je volja bila vođena hirovitošću. Ali kada sam uskladio svoju volju s Lahiri Mahasayevom mudrošću vođenom voljom, moja je vlastita volja oslobođena, jer je postala vođena mudrošću.“
„Na isti sam način sam otkrio da usklađivanjem svoje volje sa Sri Yukteswarovom mudrošću vođenom voljom moja volja također postaje slobodna.
To je smisao učeništva i poslušnosti koje sa sobom donosi. Cilj poslušnosti guruu nije u ropstvu učenika već u oslobađanju njegove volje od onog što je zapravo zarobljava istinski; hirovitosti i mnogo više od toga – ropstvo voljenjima i nevoljenjima te željama i vezanošću. Većina ljudi smatra afirmacijom slobode prepuštanje svojim željama slobodno. Oni ne uviđaju da je želja sama po sebi prisila. Ona zasljepljuje njihovo razlikovanje. Gdje je sloboda, u bilo kojoj akciji, koja vodi čovjeka mnogo dublje u iluziju?
Duhovno izlječenje zahtijeva voljnu kooperaciju učenikovog dijela. Izlječenje ne može biti postignuto pasivnošću.
Predaja božanskoj volji izraženoj kroz gurua mora biti ponuđena slobodno, voljno i inteligentno. Neprosvijetljeni učitelji često nastoje nametnuti svoju volju učenicima. Na taj se način sloboda nikada ne može postići, čak iako je dani savjet u biti vrijedan. Nametanje volje nekom drugom spiritualno je pogrešno, poput prakse hipnoze koja slabi volju hipnotizirane osobe. Poslušnost mora biti na najvišem stupnju tvog vlastitog sebstva. Spiritualna poduka također mora proizlaziti iz najvišeg stupnja svjesnosti. Ona mora biti usklađena s vodstvom za kojim tvoja duša čezne.
Razlika između takvog mudrošću inspiriranog vodstva i ljudskog razlikovanja, utemeljenog na introspekciji u tome je što je neprosvijetljeni um zasjenjen sviđanjima i nesviđanjima te uvjetovan prošlim navikama i starim načinima gledanja stvari. Guruova svjesnost je, s druge strane, kao besprijekorno ogledalo. Ona odražava učenikovo spiritualno stanje natrag k njemu samom. Daje učeniku ono što mu treba kako bi izbjegao ropstvo iluzije. Suradnja s guruom neizmjerno jača snagu volje jer usklađuje učenikovu volju s beskonačnom Božjom voljom.“


2.

„Zašto se od novo-iniciranog u Kriyu zahtijeva da kaže 'hoću' kada za vrijeme ceremonije pristupi naprijed kako bi primio blagoslov? To nije samo obećanje da će prakticirati tehnike i u skladu sa starom tradicijom čuvati njenu tajnost, već i 'hoću' učeništva. Ono odražava učenikovu čvrstu odluku da će ubuduće odstranjivati egom motivirane želje i posvetiti sebe samo ispunjenju Božje volje izražene kroz povijesni slijed gurua. Ako prihvatiš inicijaciju u tom duhu ubrzo ćeš doseći Boga.


3.

„Kada kupuješ auto razumno je u početku usporediti modele. 'Ovaj auto ima takve i takve prednosti' reći ćeš. 'Ovaj drugi ima neke druge prednosti.' No jednom kada si odlučio tada ti zdrav razum govori da prihvatiš iskreno. Kakva bi korist bila, u tom slučaju, daljnje oklijevanje.
Pretpostavimo da si kupio plymouth i voziš iz Los Angelesa s namjerom da odeš u Boston. Po dolasku u Arizonu pomisliš: Možda bih bio bolje učinio da sam kupio buick. Tako se vratiš i promijeniš plymouth za buick te počneš put ponovno. Teško si stigao do New Mexica kada si pomislio: Možda je trebao biti oldsmobile. Ponovno se vraćaš u Los Angeles da ponoviš postupak po treći put.
Osim troškova svih ovih promjena, novca i vremena, može se dogoditi da nikada ne dovršiš svoje putovanje.
Tako se ponašaju neki ljudi. I nakon što su prihvatili gurua oni se nastavljaju pitati: 'Hoću li prihvatiti ono što je guru rekao o ovom određenom pitanju? To nije kao što ja mislim o tome.' Ili se ponekad ti ljudi pitaju: 'Je li on uistinu zna što radi?'
Ne radi se o tome da bi poslušnost trebala biti zatupljivanje. Potrebno je intuitivno i duboko razumijevanjeda bi se znalo kako slušati. Sve dok se učenik ne oslobodi sklonosti ugađanja zanovijetačkim sumnjama, nikada neće uspostaviti svoj odnos s guruom koji će ga odvesti Bogu.“


4.

„Intuicija je neophodna za učeništvo. Inače nije moguće razumjeti guruovo vodstvo. Ne ovisi previše o svojoj umnoj sposobnosti. Mudrost se ne može postići intelektualiziranjem istine. Niti se intuitivno razumijevanje može postići argumentiranjem. Spiritualni uvid zahtijeva usklađivanje svojih radio valova s vjerom u ono što guru kaže i s onime što on traži od tebe. Intuitivna vjera, ne logika, temelj je božanskog razumijevanja.“


5.

„Treniraj svoj um da odmah kaže 'Hoću!' A tada razmisli kako postići ono što se tražilo od tebe. Jer s previše umovanja dolazi neodlučnost, oklijevanje, sumnja i konfuzija. Na kraju možeš pronaći da je snaga tvoje volje paralizirana i da si postao nesposoban uopće djelovati.“


6.

„Neke je ljude dok spavaju gotovo nemoguće probuditi. Zovete ih no oni ne odgovaraju. Tresete ih, a oni zapomažu 'Ostavi me na miru!' Tresete ih dalje, a oni tek možda uspiju otvoriti malo oči, mogu možda čak i sjesti. Ali u trenutku kada ih ostavite ponovno padaju na krevet i zaspu. S druge strane ima ljudi koji odmah odgovaraju budnom pažnjom u trenutku kada ih zovete. To je način pravog predanika. U trenutku kada ga Bog pozove, on odgovara voljno i hitro. Stoga on nikada ne razmišlja nostalgično o prošlom snu iluzije, već nastoji biti sve više budan u Bogu. Budi i ti poput ovakvog istinskog predanika.“


7.

„Ako vam liječnik propiše recept, a vi ga poderete i bacite, možete li očekivati izlječenje?
Guru je vaš duhovni 'liječnik'. Činite onako kako vam on savjetuje. Ako slijedite njegov recept bar malo vaš će se život preobraziti.“


8.

„Imamo ovdje dječaka koji je došao sa svojom majkom. Svaki put kada sam mu pokušao pomoći savjetom za njegovo dobro on bi se nadurio i povikao: 'Mama, on me grdi!' Na kraju, sam ga jednostavno ostavio samog. Zašto pomoći osobi koja ne želi da joj se pomogne? Ali zapamtite, ako sam rekao nešto što vam ne odgovara znači da, u dubljoj stvarnosti, niste vi koji ste povrijeđeni. To je samo onaj dio Vas zbog kojeg ste došli ovamo da ga promijenite ili da ga oslobodite.“


9.

„Sjetite se Isusovih riječi: 'Posljednji će biti prvi.' (Matej 19:30)
Nastavite do kraja života voljeti Boga i bit ćete prvi u kraljevstvu božjem.“


10.

„Usklađenost s guruom znači potpuno predano prihvaćanje njegova vodstva i njegovih aktivnosti. Vaše prihvaćanje mora biti bezuvjetno. Na primjer ne možete reći: 'Prihvaćam ovo što mi je guru rekao za ovu situaciju, ali ne i za onu drugu.' Niti smijete reći: 'Prihvaćam ono što mi je guru rekao, ali ne ono što mi je rekao onaj koji ga predstavlja.'
Usklađenost također znači i slušanje guruovog unutarnjeg vodstva u svom srcu. Pitajte ga mentalno o svemu što biste trebali učiniti: kako da se ponašate, kako da volite Boga još dublje. I još više od traženja vodstva, pitajte ga da vam da snagu za duhovni razvoj i napredak. Budite također vođeni i zdravim razumom. Nikada se nemojte, u ime usklađenosti, ponašati protiv razuma ili protiv pravila ispravnog  vladanja. Sri Yukteswar je znao reći: 'Nauči se ponašati.' Drugim riječima to znači ne dozvoliti da usklađenost s guruom bude isprika nediscipliniranoj uobrazilji.“


11.

„Riječi nisu kadre izraziti potpunost ideja i percepciju. Slušajte moje riječi, ali se isto tako nastojte uskladiti s njihovim dubljim značenjem. Radije vas magnetiziram svojim mislima no što vas učim izvana riječima. Jer jedino onda kada dotaknem vašu svijest iznutra znam da ste uhvatili istinsko značenje.“


12.

„Da bi se uskladili s guruovom svijesti, vizualizirajte ga u spiritualnom oku. Mentalno ga pozovite na to mjesto. Zamislite njegove oči, naročito kako vas gledaju. Pozovite njegovu svjesnost da inspirira vašu. Zatim, pošto ste ga neko vrijeme zvali, nastojite osjetiti njegov odgovor u svom srcu. Srce je centar intuicije u tijelu. To je prijemna stanica. Vaš 'odašiljač' je smješten u Kristovom centru između obrva. Iz tog centra vaša volja odašilje u kozmos vaše misli i ideje. Jednom kada dobijete odgovor u srcu zovite gurua duboko: 'Upoznaj me s Bogom.'“


13.

„Postoji izreka u indijskim svetim spisima: 'Sri Krišnini vojnici bili su poput Krišne.' Na osnovi svjesnosti koju neki predanik odražava u životu može se reći s kojom je zrakom božanskog svjetla usklađen. On predaje svoj mali ego i prima novi sjaj obojen vibracijama svjetla kojega je prihvatio kao svoj određeni osobni put do Boga.
To ne znači da on sada gubi dodir u sebi s onim što jest. To nikada ne može izgubiti. Ali on preuzima odgovornost manifestiranja Boga u svoj život, umjesto življenja u ropstvu ega ograničenog sviđanjima i nesviđanjima.
S obzirom da je vaša staza ona kojom vas je Bog privukao, prirodno je da izražavate Boga na taj način. Prihvaćanjem guruova ostvarenja Boga, vi postižete njegovo stanje samoostvarenja. Čini li vas to fotokopijom gurua? Pogledajte samo razlike na razini ljudske prirode između Sri Yukteswara i mene. Sri Yukteswar je bio gyani (Mudrac; onaj koji manifestira Boga u njegovom aspektu mudrosti). Moja ljudska priroda, naprotiv, izražava božansku ljubav i radost. Pa ipak iznutra, u našem duhu, mi smo jedno.“


14.

„Moraš biti lojalan guruu. Lojalnost je prvi Božji zakon, a izdaja je najveći grijeh pred Bogom. Štoviše, ako si lojalan pokaži svoju lojalnost riječima i akcijama. D. jedna od ovdašnjih učenica bila je po prirodi veoma uslužna, no ponekad previše. Bilo je trenutaka kada bi se složila sa svakim o svakakvoj temi jednostavno da im učini po volji.
Jednom sam joj rekao: 'Kada bi ti netko došao s pričom; vidio sam  Yoganandu jučer mrtvog pijanog kako tetura niz Main Street', ti bi odgovorila razrogačenih očiju 'Zar uistinu?' Dodao sam  'Znam da ne bi povjerovala, ali zar ne vidiš kako moraš imati hrabrosti u izražavanju svojih uvjerenja.'
Stati iza svojih uvjerenja znak je lojalnosti. Ne kažem da treba biti fanatik, ali ne treba biti ni mlakonja.. Ako sjedinjujete svoju dušu s Njime, koji je osnova svemira, budite čvrsti u onome što zastupate.“


15.

Učenica se žalila da ne osjeća guruovu  pomoć kao ostali. Yogananda je odgovorio: „Ako me isključiš kako ću ući?“


16.

Yogananda je poučavao: „Društvo koje podržavate do velikog će stupnja određivati hoće li se vaša energija usmjeravati iznutra prema Bogu ili izvana prema svijetu. Dobro društvo je bitno na duhovnoj stazi.“
„Gospodine“, upitao je učenik, „što ako sam sam?“ Učitelj se zagledao duboko u njegove oči i odgovorio: „Zar nisam ja uvijek s tobom?“


17.

Nekoliko mjeseci prije no što je Paramhansa Yogananda napustio svoje tijelo ovaj učenik ga je pitao: „Gospodine kada vas više ne budemo mogli vidjeti, hoćete li tada i dalje biti blizu, isto kao što ste to i sada?“
Dubokom ozbiljnošću Učitelj je odgovorio: „Za one koji misle da sam blizu, biti ću blizu.“




16. POGLAVLJE

Načini na koje se Bog može štovati

1.

„Zaintrigiran sam za koncept samorealizacije“ rekao je student filozofije. „U svakom slučaju ne vidim kako taj koncept povezujete sa štovanjem. Siguran sam da ne podučavate kako bismo trebali štovati sebe.“
„Ali zar nije to upravo ono što ljudi čine?“ Upitao je Yogananda s osmijehom. „Upravo je to bit iluzije: idealizirati ego; nalijevati mu zdravice, obilato ga hraniti, pjevati mu u slavu!“
Štovanje znači traženje identiteta s objektom čovjekove koncentracije. Na putu samorealizacije predanik nastoji prenijeti svoj identitet od malenog ega do beskonačnog Sebstva. Filozofski je to onda jednako štovanju svoga višeg  Ja.
Ovaj koncept je teško shvatljiv ljudskom umu. Čovjek može afirmirati 'Ja sam beskrajan', ali bez predanosti i poniznosti čovjek može također skliznuti u pogrešno razmišljanje 'Ja sam u svojoj izuzetnoj veličini jedno s beskrajem!'
Zbog tog je razloga bolje ne razmišljati o Bogu kao 'Ja' već ga oslovljavati 'Ti' dok se čovjek ne razvije visoko u duhovnom smislu. Također je i prirodnije razmišljati o Bogu na način 'Ti'. Uostalom, kao ljudska bića vidimo sebe odvojene od drugih iako smo svi, duhovno govoreći, manifestacija jednog božanskog Sebstva. Mi ne postavljamo pitanje prijatelju kako je, riječima: 'Kako sam ja danas?', jer bi to bilo zbunjujuće čak i za filozofa. Umjesto toga, mi pitamo: 'Kako si danas?'
'Ja' i 'Ti' odnos s Bogom je jednostavniji i manje zbunjujući. Također je mnogo bliži i draži ljudskom umu. I to je odnos koji Bog prepoznaje. Bog odgovara iskrenoj devociji Svoje djece, a nikada ponositoj samo-afirmaciji.“


2.

Yogananda je rekao: „Para je nevidljiva, ali kada se ohladi postaje vidljiva kao voda. Kada se voda dovoljno ohladi postane led. Para i voda su bez oblika, ali led se može oblikovati u bezbrojne različite oblike.
Beskrajni je Bog, također, nevidljiv iza svoje kreacije, iako je poput pare u plinovitom stanju. Njegova je snaga ta koja omogućuje da sve funkcionira. Svojom devocijom možemo ga 'kondenzirati'u vidljivo kao unutarnje svjetlo koje vidimo u meditaciji. Još dubljom meditacijom naša ga devocija može 'stvrdnuti' i privući da se pojavi u svojoj stvarnoj formi.
Tako se je Beskrajni Bog pojavio mnogim predanicima kao Božanski Otac ili Božanska Majka ili u drugim aspektima koji su bili dragi i bliski njihovim srcima.“


3.

Jedan je znanstvenik izazvao Yoganandu: „Razmatrajući širinu kozmosa s njegovim bezbrojnim milijardama galaksija svakako je praznovjerje misliti da Kreator tog bespuća sluša naše molitve.“
„Vaša koncepcija Beskraja je previše konačna“, spremno je odgovorio Učitelj. „Iako je Bog beskrajno prostran, On je u svom beskraju također i beskrajno malen. Beskrajnost znači 'bez kraja.' Beskrajnost Božanske Svjesnosti ne proteže se samo izvana, već i iznutra u bit, srce atoma. On je jednako svjestan svake ljudske misli i svakog osjećaja kao i kretanja dalekih galaksija u kozmosu.“


4.

Student komparativnih religija obrazložio je Učitelju dilemu s kojom se susreo na svom studiju. „Pronašao sam da svaka religija drugačije definira Boga. Zanima me da li osnivači tih velikih svjetskih religija uistinu znaju o čemu govore?“
Yogananda je odgovorio s osmijehom: „Tvoj je um naučio misliti kako je definiranje stvari isto što i njihovo razumijevanje. Niti jedna definicija ne može nikada sadržavati Boga.
Pri povratku iz Londona arhitekt može opisati taj grad u terminima zgrada koje je vidio. Vidjevši sve krajolike vrtlar može opisivati gradske parkove. Političar može govoriti o potrebama ljudi toga grada. Uzmimo drugi primjer: Kako bi objasnio okus naranče nekome tko je nikada nije okusio? Nikada to ne bi mogao učiniti adekvatno.
Cilj religije nije točna definicija Boga. Cilj je inspirirati u ljudima želju da komuniciraju s Njime, da ga iskuse u unutarnjoj tišini u svojim dušama.
Osnivači velikih religija govore sa stanovišta tog unutarnjeg iskustva. Kada nastoje objasniti Boga, oni to čine u terminima za koje se nadaju da će dotaknuti njihove slušaoce. Tako će Ga ponekad opisati kao svog Voljenog ili kao moćnog Kralja ili kao veliko Svjetlo. Isus je govorio o Njemu kao Božanskom ocu. Buda nije uopće govorio o Njemu jer su ljudi njegovog vremena obavljali praksu pasivne ovisnosti o Božjoj pomoći.
Niti jedan se Učitelj ne zadržava na formulaciji apsolutne definicije. Ono što on nastoji jest jednostavno prenošenje božanskog iskustva.
Tako, ako učitelj ponekad uspoređuje to iskustvo s pijenjem vina ili sa zadovoljstvima ljudske ljubavi to je samo zato da inspirira ljude na potragu za savršenstvom iza zemaljskih stvari i iskustava. S obzirom da su sada privučeni tim stvarima on im kaže: „U ekstazi ćeš pronaći radost koja je beskonačno viša od svega što sada uživaš.“

5.


Jedan je Hinduski student u Americi rekao Učitelju smijući se: „Moja je baka u Indiji slušala bhajane (predane pjesme) na radiju. Na kraju pjevanja stavila je cvijet u znak devocijske ponude na radio kao da je on sveti lik!“
Učitelj se nasmijao ovom susretu znanstvenog materijalizma i tradicionalnog štovanja. Komentirao je: „Tvoja baka nije toliko praznovjerna kao što izgleda, jer ona ponuđenim cvijetom izražava svoju zahvalnost Bogu. Ne radi se o tome da je ona u radiju vidjela božanstvo, već je jednostavno tražila vanjski fokus za svoju predanost.
Nije li dobro vidjeti Boga uhramljenog svagdje? Mislimo o radiju kao o ljudskom proizvodu, ali od koga je došla inteligencija koja je napravila radio? Od koga je došao čak i materijal od kojega je radio napravljen? Kada mičemo Boga iz našeg okruženja, postaje nam sve lakše maknuti ga iz svog života uopće.“


6.

„Preobilje bogova je nešto što ne mogu odobriti u hindu religiji“, ozbiljno je rekao jedan kršćanin.
„Ima ih mnogo“, složio se Učitelj, „a svaki predstavlja podsjetnik da je Bog jedan od tih nebrojenih aspekata.
Sve su to apstrakcije – način da se kaže: 'Nijedno ljudsko biće ne može uistinu shvatiti što Bog jest, ali ovdje je prikazano bar nešto što On čini.' Uzmimo primjer božice Kali, koju je dobro istaknuti od svih hindu likova, zbog toga što je potpuno neshvatljiva zapadnim umovima.
Kali stoji gola. Njezino desno stopalo smješteno je na grudima Njenog polegnutog supruga. Njezina raščupana kosa vijori iza Nje. Ogrlica napravljena od ljudskih glava krasi Njezin vrat. U jednoj od četiri ruke drži mač, a u drugoj odrubljenu glavu. Njezin jezik, obično obojen u crveno, isplažen je kao u krvnoj pomami.“
U tom se trenutku kršćanin naježio. Yogananda se vragolasto nacerio: Kada bismo mislili da taj lik prikazuje Kali onakvu kakva jest, garantiram ti , da bi njen lik mogao probuditi devocije u svega nekolicine predanika! Smisao takvog lika je opisivanje određenih univerzalnih funkcija božanskog u Prirodi.
Kali predstavlja Majku Prirodu. Ona je Aum kozmička vibracija. U Aum-u sve postoji, sva materija, sva energija i misli svih svjesnih bića. Stoga, Njena ogrlica ljudskih glava pokazuje Njenu nevidljivu prisutnost u svim umovima. Igra života i smrti odražava Njene aktivnosti u Prirodi: stvaranje, održavanje i uništavanje. Stoga mač, glava i ispružena treća ruka iskazuje život. Njezina energija je sveprisutna, što odražava Njezina vijoreća kosa.
Šiva, Njezin suprug, predstavlja Boga u Njegovom nevibratornom stanju iza kreacije. Zato je prikazan kao nepokretan. Kalin jezik nije isplažen u krvnoj pomami kao što većina ljudi misli, već stoga što u Indiji ljudi izbace jezik van kada pogriješe. Zar vi na Zapadu ne izražavate zbunjenost i nepriliku na sličan način? Vi stavljate ruku na usta.
Kali je prikazana kako pleše nad svojom kreacijom. Ovaj ples predstavlja kretanje kozmičke vibracije u kojoj sve stvari postoje. Kada Kalino stopalo dotakne dušu Beskraja, Ona isplazi jezik kao da kaže: 'Oh, oh, otišla sam predaleko!'Jer na dodir Beskrajnog Duha sva vibracija prestaje. Četvrta ruka božice Kali podignuta je u blagoslivljanju onih koji traže ne Njene darove, već oslobođenje od beskrajne igre maye ili iluzije.
Oni koji su privučeni vanjskom manifestacijom Prirode morat će nastaviti beskrajne cikluse života i smrti iz inkarnacije u inkarnaciju. Oni predanici koji duboko čeznu za slobodom od kozmičke igre sjedinjuju se meditacijom s beskonačnim  Aum. I od tog jedinstva s Aum oni idu iza kreacije da bi ujedinili svoju svjesnost s Bogom, Vječnim Blaženstvom.
Kip Kali nema namjeru prikazati Božansku Majku onako kako Ona izgleda, već da razotkrije Njeno djelovanje u aspektu Majke prirode.
Božanska Majka je bez oblika, iako možemo reći da je Njeno tijelo čitav kozmos. Ona se može pojaviti predaniku u ljudskom obliku, također. Kada se to dogodi Ona je uhramljena najvišom ljepotom. Svi likovi Boga u Indiji su simbolički. Moramo gledati iza njihovih oblika skriveno značenje koje predstavljaju.


7.

„Teško mi je vizualizirati Boga“ požalio se student religije Nova Misao. „Zamišljam Ga kao Beskonačnu Inteligenciju, kao princip Ja Sam, kao svoje Božansko Sebstvo iznutra. No, sve mi to izgleda suviše apstraktno! Ali vaš je odnos s Bogom toliko ispunjen ljubavlju. Kako da i ja postignem takav odnos?“
Učitelj je odgovorio: „Prvi korak je ne zamišljati da On želi tvoju definiciju. On želi samo tvoju ljubav.“ Zatim je savjetovao: „Obožavaj Beskonačnost kao svoju Božansku Majku.“
„Kakva prekrasna ideja!“ povikao je posjetilac. Ali je li ispravna, je li istinita?“
„Naravno da jest,“ odgovorio je Yogananda. „Božanska je ljubav već odražena u ljudskim odnosima. Poput sunčevog sjaja na bezbrojnim komadićima stakla. Njegova se ljubav odražava svagdje. Beskonačnost ja Majka iza svih ljudskih majki, pravi Otac iza svih ljudskih otaca. On je uvijek jedan Prijatelj iza svih svjetovnih prijatelja. On je vječni Dragi iza svih ljudskih ljubavi. On je sve stvari svim ljudima, jer je On svagdje. Kroz tvoje roditelje On brine o tebi, podržava te i štiti te. Kroz tvoje prijatelje, On ti pokazuje kako je ljubav slobodno dijeljenje bez prisile. Kroz voljenu osobu pomaže ti da pronađeš nesebični intenzitet božanske ljubavi.
Bezbrojni su načini na koji Bog može doći čovjeku. On nastoji naučiti čovjeka nečemu od Svoje beskonačne prirode.
Lekcije su tu, za sve čije je srce otvoreno da ih primi. Bog ne želi da se odrekne svoje ljudske prirode. Ono što želi jest da ju pročistite, da proširite ljubav koju osjećate u svom srcu, a ne da ju držite zaključanu ego vezanostima. Zato je prirodno da predanik obožava Boga u nekom od ljudskih aspekata; kao svoju Božansku Majku ili Božanskog Oca.
Ja osobno naročito obožavam aspekt Majke. Jer je Majka bliža od Oca. Aspekt Oca predstavlja onaj dio koji je izdvojen od Njegove kreacije. Sama kreacija je upravo Majka. Čak i kod čovječanstva, otac sudi posrnulu djecu mnogo više nego majka. Majka uvijek oprašta. Zato moli se Božanskoj Majci. Govori Joj poput djeteta: 'Božanska Majko, dobar ili loš, ja sam Tvoj. Možeš me osloboditi ove iluzije.' Majka uvijek odgovara samilosno kada predanik moli iskreno na ovaj način. Naravno, u najvišem smislu Bog nije niti jedan oblik u kojem ga ljudi obožavaju.
Ipak, koristiti ljudski koncept s ciljem produbljivanja predanosti prema Njemu od velike je pomoći. Iza predanosti dolazi božanska ljubav. U savršenstvu ljubavi nalazi se potpuno jedinstvo. U tom stanju yogi ostvaruje najvišu istinu: 'Ja sam To.'“


8.

„Ne bi trebao biti previše osoban u svojoj ljubavi prema Bogu. Biti osoban znači ostati ograničen ego-svjesnošću. Ljubav prema Bogu mora odvesti predanika iza ega. Ako vizualiziraš Boga u nekom obliku, nastoj vidjeti beskonačnu svjesnost izraženu u tim očima.
Božanska Majka je toliko lijepa! Ali zapamti da je u Njenoj najvišoj manifestaciji ta ljepota bez oblika. Ona je u svemu. Njena božanska samilosna ljubav odražava se u kišnim kapima. Njezina se ljepota odražava u duginim bojama. Ona pruža nadu čovječanstvu ružičasto obojenim oblacima u sumrak. Iznad svega budi svjestan Njene prisutnosti u svom srcu.“


9.

„Postoje dva načina pristupa Bogu u Prirodi. Jedan je odvajanje Boga od čitave Njegove manifestacije. 'Neti, neti' izreka je u Indiji: 'Niti ovo, niti ono.' Nešto od ove svjesnosti uvijek mora biti prisutno, inače čovjek upada u vezanost za oblik.
Drugi je način promatrati Boga manifestiranog svugdje. Prvi način je prekrut za većinu predanika. Drugi je način mnogo slađi. Najbolje od svega je kombinacija oba načina.
Božanska Majka je zaokupljena svojim kućanskim poslovima kreacije. Dijete predanik plače i Ona mu daje igračke za igru; možda bogatstvo, ili slavu, ili ime. Ako dijete nastavi plakati ponovo mu daje drugu igračku. Ali ako ono odbaci sve i plače samo za Njenom ljubavi, Ona ga konačno uzima i šapće mu nježno s ljubavlju: 'Ako uistinu želiš samo Mene, a ne Moje darove tada dođi. Budi sa mnom zauvijek u Mom krilu vječnosti.“


10.

Posjetilac profesor požalio se učitelju: „Teško mi je moliti Boga manifestiranog u nekom obliku. Radije me inspirira misao beskonačnosti. Kada gledam zvijezde noću razmišljam 'Kako prekrasno!' Istina je tako velika. Kako u tom trenutku nevažno izgleda moj mali život prepun briga. Moj duh se uzdiže pri pomisli na beskrajnost kozmosa!“
„Takve bi misli trebali gajiti svi koji traže Boga“, odgovorio je Yogananda. „U bilo kom aspektu da obožavate Boga vaš bi pogled trebao biti uvijek fokusiran na neizmjernost. Nije neophodno misliti na Boga kao manifestaciju nekog određenog oblika. To ovisi o prirodi pojedinca. Neki predanici nalaze mnogo više inspiracije, kao i vi, u bezobličnoj stvarnosti. Predanost se ne smije zamijeniti sentimentalnošću. Predanost je iskrena težnja ljudskog srca prema centru beskonačne istine.“


11.

Posjetilac je upitao Učitelja: „Zašto pri oslovljavanju Boga koristiti zamjenicu 'On'? Zar je Bog uistinu muškog roda?“
Yogananda je odgovorio: „Bog je i muškog i ženskog roda. Također nije ni muškog ni ženskog roda. Zamjenicu 'On' ne koristim da bih ograničio Boga. Ali da li bi ljudi bili inspirirani vidjeti Boga kada bi mislili o Njemu kao 'Ono'?
Osobna zamjenica sugerira svjesno Biće kome se je moguće obratiti osobno. Štoviše, zamjenica je muškog roda također bezlična, pored toga zapadnjaci su priviknuti misliti o Bogu kao Ocu, jer je Isus tako govorio o Njemu.“


12.

„Postoji osam aspekata u kojima se može iskusiti Boga. Svjetlo, zvuk, mir, smirenost, ljubav, radost, mudrost i snaga. Iskusiti Ga kao svjetlo za vrijeme meditacije donosi mir umu, pročišćuje ga dajući mu jasnost. Što se predanik dublje koncentrira s unutarnjim svjetlom to više percipira kako se sve stvari sastavljene od svjetla.
Iskusiti Boga kao zvuk znači sjediniti se sa Svetim Duhom ili Aum,kozmičkom vibracijom. Kada je netko stopljen s Aum, ništa ga ne može dodirnuti. Aum podiže um iznad iluzije ljudskog postojanja u čisto nebo božanske svjesnosti.
Mir je rano iskustvo koje se javlja u meditaciji. Mir poput bestežinskog vodopada čisti um od svih briga i nemira, darujući božansko oslobođenje.
Smirenost je sljedeće božansko iskustvo. Ovo je iskustvo mnogo dinamičnije i mnogo snažnije no što je to mir. Smirenost daje predaniku snagu da prevlada sve prepreke u životu. Čak i u poslovnom svijetu osoba koja pod bilo kojim okolnostima može ostati smirena, nepobjediva je.
Ljubav je sljedeći aspekt Boga. Ne osobna ljubav, već beskonačna ljubav. Oni koji žive u ego-svjesnosti misle da je neosobna ljubav hladna i apstraktna. Ali božanska je ljubav sveapsorbirajuća i beskonačno utješna. Neosobna je jedino u smislu što je posve neokaljana sebičnim željama. Jedinstvo koje čovjek pronalazi u božanskoj ljubavi moguće je jedino u duši. Ono se ne može iskusiti egom.
Radost je sljedeći aspekt Boga. Božanska radost izgleda poput sudara svjetovnih radosti. Potraga za ljudskom srećom izgleda poput paljenja svijeće na danjem svjetlu. Božanska nas radost okružuje vječno pa ipak ljudi traže sreću u trivijalnim stvarima. Olakšanje od fizičkog i emocionalnog bola najčešće je ono što nalaze. Ali božanska radost je sjajeća Stvarnost. U usporedbi s njom zemaljska je radost sjena.
Mudrost je intuitivni uvid, spoznaja, a ne intelektualno razumijevanje. Razlika između ljudske i božanske mudrosti je u tome što ljudski um dolazi do stvari indirektno, izvana. Na primjer, znanstveni objektivno istražuje atom. Božanska percepcija dolazi uvijek iznutra. Sve stvari mogu se razumjeti u svojoj biti jedino iznutra.
Snaga je aspekt Boga koji stvara i održava kozmos. Zamislite koliko je trebalo snage da se stvore galaksije! Učitelji manifestiraju nešto od te snage u svojim životima. Izraz 'Nježan, blag i krotak Isus', opisuje samo jednu stranu Njegove prirode. Druga strana bila je otkrivena u snazi kojom je izbacio mjenjače novca iz hrama. Pomislite koliki je magnetizam zahtijevala borba sa svim onim ljudima koji su postupali po ustaljenim navikama i željama, a koje su čak bile odobrene starim običajima. Ljudi su često uplašeni snagom koju vide u životima svetaca. No zapamtite da nikada nećete naći Boga dok niste veoma snažni u sebi. Božanska snaga je dio vaše božanske prirode. Bez obzira koji aspekt Boga iskusite u meditaciji, nikada ga nemojte čuvati zatvorenog u malenom kaležu svoje svjesnosti, već uvijek nastojte proširiti to iskustvo u beskonačnost.“


13.

„Ne budi formalan s Bogom. Igraj se s Njim. Zadirkuj Ga ako želiš. Grdi Ga ako tako osjećaš, mada uvijek s ljubavlju. Sjeti se, On je veoma tvoj. Od svih bližnjih, On je najbliži, od svih dragih On je najdraži. On vam je bliži od najbližih misli kojima Mu se molite.“



17. POGLAVLJE

Kako djelotvorno moliti

1.

„Kada molite Boga, molite svim srcem. Recite što uistinu osjećate, a ne ono što vi mislite da bi Bog želio čuti od vas. Budite potpuno iskreni prema Njemu, jer On ionako zna što vi mislite! Molitva iz srca daje snagu vašim mislima. Ona fokusira i centrira vaše misli u Bogu. Bez iskrenosti taj bi fokus nedostajao. Ako ne osjećate predanost tada Ga molite: 'Bože, pomozi mi da Te volim.'
Ako je vaše srce nemirno i obuzeto željama tada Ga molite: 'Bože, imam ove želje, ali Tebe želim više od svega. Pomozi mi da rastopim svako ograničenje u Tvom velikom oceanu mira.'
U redu je ako molimo Boga za stvari. No Bolje je tražiti od Boga da se Njegova volja izvršava kroz vaš život. On zna vaše potrebe i učinit će za vas mnogo više no što vi to možete. Tražite Ga iznad svega zbog Njegove ljubavi. Molite Ga: 'Otkrij se!' Ako Ga zovete na taj način, s dubokom iskrenošću, On će biti s vama svugdje.“


2.

„Nikada ne molite kao prosjak. Vi ste Božja djeca. A kao Njegova djeca imate pravo na blago iz Njegovog beskonačnog skladišta. Molite s potpunom vjerom kao da On sluša. On će i slušati ako Ga molite s ljubavlju; nikada ne prosite. 'Tražiti', ne znači pokušati nasilno sprovesti svoju volju nad Njim, već moliti s čvrstim uvjerenjem o tome kako nam On želi dati sve što trebamo i tada će nam On to i dati. Isus je to rekao na ovaj način: 'Moli vjerujući.' (Matej21:22) Dva najvažnija elementa molitve su potpuna vjera i ljubav.“


3.

„Moli Boga: 'Moj Beskrajni Voljeni, znam da Si bliži od ovih riječi s kojima molim i bliži od mojih najbližih misli. Iza svakog mog nemirnog osjećanja, neka osjetim tvoju brigu za mene i Tvoju ljubav. Iza moje svjesnosti, neka se osjetim vođen Tvojom svjesnošću. Iza moje ljubavi prema Tebi, neka postanem sve više svjestan Tvoje ljubavi.“
„Ako Ga svjesno moliš na ovaj način i ako Ga moliš posve iskreno, osjetit ćeš Njegovu nazočnost kao veliku radost u svom srcu. U toj plamtećoj radosti znat ćeš da je On s tobom i da je Tvoj.“


4.

„Molite s ekstazom. Meditirajte s ekstazom. I kada god imate slobodan trenutak mislite o Bogu. Budite poput igle kompasa koja, bez obzira gdje je okrenuta, uvijek pokazuje sjever. To je način yogina. Bez obzira kuda ide, ili što radi, njegov je um uvijek okrenut prema zvijezdi vodilji Božje prisutnosti.“


5.

„Kako biste trebali voljeti Boga?“ Volite Ga kao što siromasi vole novac; Kao što utopljenik čezne za dahom; kao što zalutali u pustinji treba vodu. Kada Ga naučite voljeti svim srcem imat ćete Ga. Tada ćete biti yogi – onaj koji je sjedinjen s Bogom. Jedinstvo s Kozmičkim Voljenim predstavlja najljepše i najradosnije moguće iskustvo. To je san iznad sna, radost iznad radosti, tisuća milijuna božanskih romansi u jednoj koje obuzimaju vaše srce. U svakoj točki kozmosa gledati reflektor Njegove ljubavi koja sjaji kao milijun sunaca. Svaki put kada pomislite da ste iscrpili Njegovu ljubav, ona izrasta nova, kotrljajući se poput vala; ponovno i ponovno; razbijajući se o obale vašeg uma. To je ekstaza!“


6.

„Bog odgovara svim molitvama, ali onim nemirnim odgovara samo malo. Ako date nekomu nešto što nije vaše, vaš dar mu neće značiti baš mnogo. Isto je tako s vašim umom, kada nije vaš. Možda ga želite dati Bogu, ali ne možete. Uzmite kontrolu nad svojim umom. Kada molite s koncentracijom Bog će znati da mislite ono što govorite. On će vam tada odgovoriti na predivne načine.“


7.

Novopridošli redovnik dozvolio je svojoj duhovnoj govorljivosti da ga ponese u emocionalni izljev tijekom meditacije. Nekolicina drugih redovnika osudila je taj ispad njegove devocije. Kasnije je taj redovnik u nazočnosti ostalih redovnika pitao Učitelja je li bilo ispravno moliti tako gorljivo.
„Sasvim ispravno!“ odgovorio je Yogananda. „Kotrljaj se po podu noću i plači za Bogom da dođe. Predanik mora čeznuti za Njim ili mu se Bog neće manifestirati.“


8.

Učitelj je u nastavku rekao: „Nikada ne moli zbog vanjskih efekata. Ako to činiš gubiš istinski smisao molitve. Zajednička pogreška predanika je nastojanje da se impresionira druge pokazivanjem svoje predanosti Bogu izvana. Oni bi radije trebali impresionirati Boga!
U tome je opasnost glasne molitve, osim ako se primjenjuje da bi se povećala žar predanosti tj. devocije. Kada se duhovna manifestacija realizira izvana, ma koliko lijepa bila, gubi intezitet. Naša glad za Bogom treba biti izražena, iznad svega u unutarnjoj tišini.“


9.

„Hvalite Boga! Kad god čujem takav izraz mislim o Bogu kao o bogatoj dami! On ne želi našu hvalu. On želi našu ljubav.“


10.

„Bi li trebalo zahvaliti Bogu na Njegovim darovima?“ pitao je učenik.
„Zahvali mu radije na Njegovoj ljubavi“, odgovorio je Učitelj.





18. POGLAVLJE

O meditaciji

1.

„Duša voli meditirati, jer u kontaktu s Duhom leži njena najveća radost. Sjetite se toga kada god osjetite mentalni napor za vrijeme meditacije. Odbojnost prema meditaciji dolazi iz ega i ne pripada duši.“


2.

„Onaj predanik koji se najviše trudi pronaći će Boga. Onaj koji tražeći nalazi izgovore govoreći: 'Dozvoli da pronađem mirno mjesto i tada ću meditirati', neće pronaći Boga. Zatezalo neće doseći Boga. Ali ako kažeš sebi: 'Upravo ću sada ući duboko u meditaciju', biti ćeš tamo u trenu.
Kada je netko uistinu pospan, tada može zaspati bilo gdje. Tako je i s predanikom koji voli Boga. On može meditirati čak i na željezničkoj stanici ili na tržnici.“


3.

„Onaj tko želi biti koncertni pijanist mora vježbati za klavirom dvanaest sati dnevno. Ako se njegova dnevna praksa svede na nekoliko minuta prebiranja prstima po tipkama, nikada neće biti dobar pijanist. Isto je tako s potragom za Bogom. Kako možeš očekivati da Ga upoznaš ako se samo napola trudiš? Teško je doseći Boga. Ako čak koncertni pijanist mora teško raditi da bi postao uspješan u svojoj profesiji, kako li tek marljivo mora predanik 'raditi' u meditaciji da bi realizirao Beskonačnost!“
No postoji ohrabrujuća misao koja kaže: 'Svatko tko se iskreno trudi na duhovnoj stazi zasigurno će postići cilj.' To isto se ne može reći i za svjetovne ambicije. Ne može svatko postati poznati pijanist, bez obzira koliko se trudio. Jer u svakom polju postoji mjesta za svega nekolicinu na vrhu. Za razliku od toga, svaki čovjek može jednako potvrditi svoje sinovstvo s Božanskim Ocem.“


4.

„Bolje je meditirati kratko vrijeme duboko, nego meditirati dugo uznemirena uma. Stoga se u početku ne forsiraj sjediti dugo vremena u meditaciji. Teži kraćoj, ali dubljoj meditaciji. Zatim postupno, kako se sve više prilagođavaš dužem sjedenju produžuj period meditacije.“


5.

„Ne osjećaj se loše ako si nemiran i zbog toga ne možeš ući dublje u meditaciju. Smirenost će doći vremenom, ukoliko budeš prakticirao redovno. Nikada nemoj prihvatiti misao o tome kako meditacija nije za tebe. Zapamti, smirenost je tvoja vječna, istinska priroda.“


6.

„Nastoj proći iza misli u meditaciji. Sve dok misli budu ulazile u um, djelovat ćeš na svjesnoj razini. Kada sanjaš nalaziš se u podsvijesti i tada si svjestan svog astralnog tijela. Kada se tvoja svjesnost povuče još dublje u super- svijest, tada si centriran u blaženstvu, u kičmi. U tom stanju blaženstva u svom kauzalnom tijelu, tada si svjestan duše.“


7.

Jedan je predanik imao poteškoća ostati budan za vrijeme meditacije. Yogananda mu je savjetovao: „Stisni oči, a zatim ih otvori i gledaj naprijed. Ponovi ovaj postupak nekoliko puta i pospanost će proći.“


8.

„Dok meditiraš ne koncentriraj se na rezultate meditacije. Meditiraj radije da bi ugodio Bogu. Ako očekuješ rezultate, a oni izostanu, bit ćeš razočaran. U Bhagavad Giti, Krishna savjetuje djelovanje bez želje za plodovima tog djelovanja. Meditaciji bi također trebalo pristupiti u tom duhu. Meditiraj bez vezanosti za plodove meditacije.“


9.

„Pedanik je kopao bazen u Učiteljevom ashramu, u pustinji. Nastavio je kopati čitav dan ne zaustavljajući se da bi pogledao koliko je daleko dospio. Na svoje je iznenađenje navečer otkrio veoma duboku rupu.
Kada je Yogananda vidio što je predanik postigao rekao  je: 'Ovo je način na koji predanik mora tražiti Boga – neprestano kopajući, kopajući bez gledanja koliko je daleko dospio. Tada će se samo jednog dana naći tamo.!'
Lahiri Mahasaya je često govorio svojim učenicima: Banat, banat, banjai! – raditi, raditi i posao će na kraju biti završen!'“


10.

„Ne očekuj svakog dana duhovno cvjetanje u vrtu svog života. Imaj vjere da će ti Gospod donijeti božansko ispunjenje u vrijeme za koje On zna da je pravo vrijeme, ako mu se potpuno predaš.
Nakon što si posadio sjeme Božanske težnje zalijevaj ga svakodnevno molitvom i ispravnim djelovanjem. Odstrani iz tvog uma korov latergije, sumnje i kolebljivosti. Kada se pojave klice božanske percepcije, njeguj ih s predanošću. Jednog ćeš jutra ugledati potpuno procvali i najljepši cvijet Samospoznaje.“


11.

 „Učitelju, zašto ne mogu vidjeti vizije koje vi vidite?“ upitala je učenica razočarana sobom.
„To je zbog smetnji koje uzrokuje prošla karma, kreirajući skrivene valove nemira duboko u tvojoj podsvijesti. Jednom kada se karma odradi, tvoje će unutarnje vizije biti čiste.“


12.

„Gdje kretanje prestaje, Bog počinje“, rekao je Učitelj.


13.

Učenik je imao poteškoća s meditacijom. Upitao je Sri Yoganandu: „Zar se ne trudim dovoljno?“
Učitelj je odgovorio: „Pokušavaš previše. Koristiš previše snagu volje. To te čini nervoznim. Samo budi opušten i prirodan. Sve dok 'pokušavaš' meditirati, nećeš to biti u stanju. Upravo kao što ne možeš zaspati sve dok se forsiraš uspavati! Snaga volje se treba koristiti postupno. U protivnom, može postati štetna. Zato je bolje u početku naglašavati opuštenost.“


14.

„Nemoj biti uzbuđen ili nestrpljiv u svojim naporima da pronađeš Boga. Budi srčan, ali ne i gorljiv u vezi postizanja rezultata. Budi strpljiv. Primiči se svom božanskom cilju sve smirenije sa spokojstvom.“


15.

„Meditiraj sve dublje i dublje, sve dok mir i radost ne postane tvoja prava priroda. Nije teško biti zanesen. Razmišljanje da je to teško biti jest ono što te odvaja od takva stanja. Nikada ne razmišljaj o božanskoj radosti kao nečem dalekom od tebe i ona će biti uvijek s tobom.“


16.

Yogananda je rekao monasima: „Memorirajte moju poeziju 'Samadhi' i ponavljajte je svakodnevno. To će pomoći probuditi u vama izgubljeno sjećanje o tome da ste uistinu sinovi Beskraja.“


17.

„Vizualiziraj svoju svjesnost kako se širi poput plavog svjetla, obuhvaćajući sav prostor. Zamisli zvijezde i galaksije kako sjaje poput svjetla udaljenih gradova unutar beskrajnosti tvoga bića. Meditiraj na svoju beskonačnost iznutra. U ovoj ćeš vizualizaciji pronaći značajnu pomoć meditativnoj tehnici. Ona će te podsjetiti na tvoju unutarnju božansku prirodu.“


18.

„Pokušaj osjetiti sve oko sebe kao dio svoje proširene svjesnosti, naročito dok hodaš u prirodi. Promatraj lišće koje treperi na drveću i pokušaj osjetiti njegovo kretanje. Zamisli kako u tom kretanju Bog izražava Svoje misli i inspiracije.
Promatraj travu kako talasa pod vjetrom na livadi. Zamisli povjetarac kao Božji dah koji puše svijetom inspirirajući sva živa bića i dajući im život.
Slušaj ptičji pjev. Osjećaj kako te Bog kroz njihov pjev nastoji dotaći s osjećajima božanskog veselja.
Budi svjestan sunčevih zraka na svojoj koži. Misli o toplini koju osjećaš kao Božjoj energiji. Neka ispuni tvoje tijelo vitalnošću i snagom. Zamisli božansku energiju kako sunčevom svjetlošću osnažuje živa bića na zemlji.“


19.

„Učitelju, bojim se ostati bez daha u meditaciji. Kako da prevladam ovo ograničenje?“ rekao je učenik.
„To ograničenje s kojim se suočavaš uobičajena je prepreka na putu“, odgovorio je Yogananda. „To se zove lažna predodžba. Bojati se nečega što je duši savršeno prirodno: duboki mir iznutra. Tvoj je um poput ptice koja je bila zaključana u kavezu mnogo godina. Ona se boji slobode. A sloboda je njeno prirođeno pravo. Netko otvori vrata kaveza da bi pustio pticu van. Ona može poskočiti van na kratku udaljenost, ali tada odjednom pomisli: 'Oh, ovaj prostran svijet!' Prestrašena, ona brzo poskoči natrag u kavez. No ipak, na kraju, jednog dana raširi krila i uzdigne se u nebo slobodna! A zašto je slobodna? Veoma jednostavno, zato što je konačno prihvatila slobodu kao prirodno stanje.
Isto je tako sa predanikom, kada osjeti slobodu duše. Zapamti, kao što je prirodno ptici letjeti nebom, isto je tako prirodno duši uzdići se u sveprisutnost.


20.

„Iza tame zatvorenih očiju sja Božje svjetlo. Kad ugledaš to svjetlo u meditaciji, drži ga predanim žarom. Osjeti se unutar tog svjetla, jer to je mjesto gdje Bog obitava.
Ukoliko ne ugledaš to svjetlo u meditaciji, tada se koncentriraj na točku između obrva i upilji pogled u tamu koja je iza zatvorenih očiju. Pokušaj predanošću prodrijeti tamu tog gustog vela.
Vremenom ćeš zasigurno ugledati unutarnje svjetlo, jer ono je uvijek tamo, sjajući u tvom čelu. Kao što sva ljudska bića imaju oči, tako svatko ima spiritualno oko u čelu. Ono čeka da bude otkriveno u dubokoj koncentraciji iznutra.“


21.

„Povijena kralježnica neprijatelj je realizaciji. Držite kralježnicu uvijek uspravnu u meditaciji kako bi životna sila mogla nesmetano protjecati kroz nju. Zatim je potrebno fiksirati pažnju u Kristov centar, između obrva. Što se dublje koncentrirate u tu točku, to ćete više osjetiti kako se vaš ego rastapa u supersvjesnost.“


22.

„Ukoliko želiš biti Učitelj za vrijeme ovog života tada  je potrebno prakticirati uz uobičajenu meditativnu praksu još i tehniku Hong-So (Yoga tehnika koju je naučavao Yogananda.) najmanje dva sata dnevno,“ rekao je Yogananda učeniku.
„Dok sam bio dječak prakticirao sam tehniku Hong-So ponekad i sedam sati dnevno, dok ne bi ušao u stanje ekstaze bez daha.“


23.

„Prakticiraj Kriya Yogu tako duboko dok dah ne postane um, jer dah je samo grubi san iz kojeg ćeš se jednog dana probuditi u supersvijest.“


24.

„Ukoliko pojedeš večeru, a zatim trčiš, nećeš moći uživati u onome što si pojeo i imat ćeš samo probavne smetnje. Ali ako se odmoriš poslije jela osjetit ćeš da je to najbolje vrijeme za uživanje u efektima večere. Slijedi isti princip po završetku Kriya Yoge. Ne skači odmah, već sjedi mirno dugo vremena – koliko god možeš udobno. Moli Boga duboko. Prakticiraj Bhakti yogu ili predanost. Ili promatraj strujanje daha u kičmi dok prakticiraš Hong-So. Ili slušaj unutarnje zvukove otvorenih ušiju.“


25.

Učenik je pitao: „Kako se može razviti intuicija?“
Yogananda je odgovorio: „Najbolji je način ostati sjediti mirno dugo vremena u meditaciji, nakon što ste vježbali tehnike. Upravo ćete u tom periodu biti sposobni produbiti svijest Božje prisutnosti unutar sebe. Ulazite sve dublje u radost osjećaja te prisutnosti.
Što dublje i što duže budete uživali mir iznutra, to ćete brže razviti svoju intuiciju.“


26.

Jednom prilikom, poslije meditacije u svom ritritu u pustinji, Yogananda je rekao učenicima: „Ovo je kraljevstvo OM-a. Slušajte! Nije dovoljno samo čuti OM. Morate se stopiti s tim unutarnjim zvukom. „OM je Božanska Majka. OM Kali! OM Kali!“
Slušajte: „Oh, kako je prekrasno! OM Kali! OM Kali! OM Kali!“






19. POGLAVLJE

Općeniti savjeti

1.

„Živi u ovom svijetu kao gost. Tvoj pravi dom nije ovdje. Isprava kuće u kojoj živiš može glasiti na tvoje ime, ali čija je bila prije no što si je ti dobio? I čija će biti poslije tvoje smrti? To je samo svratište pored puta, kratko odmaralište na dugom putovanju pravoj kući u Bogu.“
„Misli o sebi kao gostu na zemlji. Ponašaj se kako najbolje možeš. Djeluj odgovorno. Brini o stvarima koje ti je Bog dao na upotrebu. Nikada, ni za tren, ne zaboravi da su one Njegove, a ne tvoje.“
„Kako su ljudi glupi što posvećuju cijelo svoje vrijeme ugađajući svojim tijelima, akumulirajući bogatstva, zgrćući što više posjeda. Kada ih smrt pljusne morat će ostaviti sve iza sebe.“
„Ljudi rade beskrajne izgovore: 'Nemam vremena za meditaciju', tada plaču 'imam toliko mnogo sastanaka'. No kada ih Bog pozove, tada će morati prekinuti svaki drugi sastanak! Smrt je jedini 'sastanak' koji ne mogu otkazati.“
„Zašto trošiti toliko vremena na stvari koje ne traju?
O slijepci, probudite se!
Bog vas poziva s druge strane bola, pratioca radosti.
'Traži mene' On poziva. 'Pronađi u Meni nepromjenljivu radost za kojom toliko dugo tragaš na valovima promjena. Sve što si inkarnacijama želio, pronaći ćeš zauvijek samo u Meni.'“


2.

„Uvijek se sjetite da ne pripadate nikome i da vam isto tako nitko ne pripada. Na ovoj ste zemlji tek na kratko i pravi razlog vašeg boravka ovdje uvelike se razlikuje od onoga što ste zamislili.“
„Vaša obitelj polaže pravo na vas kao da ste njihovi, ali ako umrete i iznova se u susjedstvu rodite, hoće li vas prepoznati?
Vaši prijatelji tvrde da ste njihovi, ali ako im na bilo koji način prestanete udovoljavati, možda čak i kroz neko trivijalno nerazumijevanje, koliki od njih će vam ostati lojalni'“
„Ljudi govore kako vole druge, ali u biti vole sebe. Jer oni vole druge utoliko koliko ih drugi zadovoljavaju.“
„Prava ljubav je ona koja pronalazi sreću, čak i pod cijenu velikog osobnog žrtvovanja u sreći voljene osobe. Koliko ljudi voli na taj način? Tek nekolicina. I od te nekolicine koliko ih doživi uzvraćenu ljubav? Još manje.“
„Jedino je naša ljubav za Boga uvijek posve nagrađena – zapravo mnogo više no nagrađena. Jer Bog nas razumije kada nas nitko drugi ne razumije. Bog nas voli kada su drugi protiv nas. Bog nas se sjeća kada nas svi drugi zaborave. Mi smo od Boga i samo od Boga za čitavu vječnost.“


3.

Slijedite dobar životni savjet: „Nastojite uvijek imati drugačije usmjerenje.“
Evo što hoću time reći. Bez obzira koju stvar vidjeli nastojite spoznati one veće, druge stvarnosti skrivene iza onoga što zapravo vidite.
Nije važno s kime razgovarate, zamišljajte, u onoj osobi koja razgovara s vama, uz pomoć pokreta i riječi te osobe, onu 'drugu' Osobu.
Bez obzira koji posao radite, osjetite blizu vas onu 'drugu' Prisutnost koja vas promatra, koja vas vodi, koja vam daje snagu.
Kada gledate u oči druge osobe, nastojite u njima vidjeti Boga koji vas dodiruje kroz njihovu svijest. Promatrajte svaki događaj u vašem životu dok se odvija i upitajte se: „Što me Bog nastoji naučiti ovim iskustvom?“


4.

Bez obzira što se dogodilo, promatrajte život ne vezujući se. Pogledajte na primjer ljude koji odlaze u kino. Što je film bogatiji događanjima, vjerojatnije je, da će izlazeći iz kina govoriti: „Kakav dobar film.“
Ako je film bio tragičan, možda će razmišljati: „To je bilo potrebno, toliko sam naučio iz ove priče.“
Ukoliko se junak ili glavni glumac nalazi u zbunjujućoj situaciji, nasmijat će se prateći njegovu nevolju i tešku situaciju. Jesu li ti isti ljudi u stanju nasmijati se nekom vlastitom događaju? A kad ih pogodi tragedija jesu li zahvalni za pouke koje iz nje mogu naučiti?
Ne mnogi, naravno. Njihova životna filozofija može se svesti na narodnu uzrečicu: „Bolje drugima nego meni.“
Budite u sebi izdvojeni od bilo koje stvari koja vam se u životu događa.
Tako ćete se postepeno osloboditi identifikacije s ovim svijetom snova i postati svjesni jedinstva u Višom svijesti.


5.

Ako želite pobjeći od robovanja vlastitom egu, naučite se postati što manje personalni tamo gdje su upleteni vaši osjećaji.
Ljubav prema Bogu vrlo lako postaje osobna (u ljudskome smislu). Kada se to dogodi prevelik je naglasak koji dajete egu, kojega zapravo trebate transcendirati kako biste Ga pronašli. Slijedom toga bolje je isprva potražiti Boga zbog Njegovoga blaženstva kao prve stvari. A zatim, zbog ljubavi i to zbog bojazni da vaša ljubav prema Njemu neće imati onu impersonalnost koja je zapravo bit Božje ljubavi.
Rada je bila velika posvećenica Krišne, ali je jednog dana pala, nakratko, u iluziju osobne ljubavi. U njezin je um ušla misao da posjeduje cijeloga Krišnu.
Malo zatim hodali su Krišna i Rada livadom. Rada mu reče: „Jako sam umorna.“ „Zaista?“ upita Krišna. „Hoćeš li da te ja povezem?“ Ona je pristala i bila je zadovoljna. Krišna ju je podigao na svoja ramena i upravo u trenutku kada je razmišljala koliko je divno da je upravo on nosi, našla se na podu, a Krišna je nestao. Dok je pokazivala svoje posesivno ponašanje on nije mogao za nju postojati.
Uvidjevši svoju grešku, Rada se bacila na zemlju i molila: „Gospodine molim tvoj oproštaj.“ Krišna se iznova pojavio kao da se ništa nije dogodilo i zajedno su nastavili svoju šetnju.


6.

Posjetilac u ašramu jednom je upitao Yoganandu: „Je li celibat neophodan za duhovni razvoj?“ „Da!“ odgovorio je Yogananda naglašavajući: „Oženjen ili ne, svatko bi trebao uvijek u svom srcu osjećati da je Bog njegov jedini ljubavnik koji uvijek sjedi u hramu svakog ljudskog srca.“ Dakle celibat treba iznad svega značiti nevezivanje. Nije bitan izvanjski život, već kako živite u sebi samome.
Pretvorite srce svoje u sklonište, a Božju ljubav u svojstvo vaše.


7.

„Ne dopustite  da vaš um bude zarobljen mišlju da nekoga ili nešto posjedujete. Kada vidim da netko ima potrebu za nečim više nego što ja imam, ne gledam to sa zavišću.“


8.

„Ako želite u svom životu osjetiti vođenje Boga nemojte tratiti svoje vrijeme razlažući bez veze s drugima. Tišina je oltar duha.“


9.

Kada ste s drugima budite s njima svim srcem. Kada ste sami, budite sami s Bogom. Provodite sve više vremena s Njim.“


10.

Povlačenje je cijena veličine.


11.

Vrlo je važno s kim se družite. Ako ostavite vašu jaknu u sobi u kojoj se puši, ona će uskoro poprimiti miris dima. Ako je, naprotiv, ostavite u parku i kasnije, kada budete došli kući, ona će u sebi nositi svježinu i miris cvijeća. Upravo se to događa s našim umom. Vaš mentalni pokrivač u sebe apsorbira vibracije onih s kojima se nalazite. Ako se družite s osobama koje su pesimisti uskoro ćete i vi postati pesimistima. Ako se, naprotiv, družite s veselim i nasmijanim osobama razvit ćete u sebi veselu i nasmijanu narav. Okruženje je mnogo jače od volje. Druženje sa svjetovnim osobama traži veliki duhovni napor, a da ne upijete barem malo njihove materijalnosti.
Početnici na duhovnom putu moraju posebno paziti s kime će se družiti tj. koje će društvo odabrati. Trebali bi se pronaći s ostalim devotama i nastojati družiti se s njima, ne miješajući se s ostalim svjetovnim i (mondenim osobama) ispunjeni egoizmom. Osobito bi trebali izbjegavati negativne osobe, čak i kada su te osobe predane.
Da li će neko postati grješnikom ili svecem, uvelike ovisi o društvu u kojem se kreće.


12.

Bolje je živjeti u paklu s jednim mudracem nego u raju s deset budala.


13.

Obrađeno mlijeko postaje maslacem. Takav maslac pliva na vodi. Mlijeko se obrađuje i voda biva izdvojena.
Na isti način um koji je toliko obrađen da može proizvesti maslac samoostvarivanja nije više podložan promjenljivim utjecajima.
Obični pak predanik, treba pomno paziti na društvo koje bira. Ako je moguće treba odlučno izbjegavati okruženja suprotna njegovom traženju Boga.


14.

„Život će ti donijeti mnogo uspona i padova. Ako dozvoliš osjećajima da rastu i padaju ovisno o okruženju, nikada nećeš postići onaj unutarnji mir koji je osnova duhovnog napretka. Stoga  budi pažljiv i ne reagiraj emocionalno. Uzdigni se iznad onoga što ti se sviđa i ne sviđa.
Dobro pravilo s kojim treba živjeti i koje će te u svim okolnostima voditi kroz mnoga životna iskušenja jest biti nepristran i radostan.“


15.

„Kadgod kod drugih uvidiš nesavršenost i uznemiren si time, znaj da i ti griješiš. Jer kada si ti ispravan iznutra sve su stvari ispravne, s obzirom da sve vidiš kao dio Boga. Tada možeš prihvatiti sve stvari kako jesu, bez osuđivanja i s ljubaznošću i simpatijom gledati svakog bez obzira na njegovu ludost.


16.

Jedna je učenica često zapadala u tužna raspoloženja. Učitelj joj je rekao: „Ako želiš biti tužna nitko te na svijetu neće usrećiti. Ali ako odlučiš biti sretna nitko i ništa na ovome svijetu ne može ti oduzeti tu sreću.“


17.

„Ne možeš voljeti a istovremeno biti neljubazan spram ljudi. Ne možeš voljeti a istodobno biti ljut. Tvoje ponašanje prema drugima odražava se na tvoju unutarnju svijest.“


18.

„Ne zamišljaj da možeš zadobiti Božju ljubav ukoliko ne možeš zadobiti ljubav svojih bližnjih. Ako ga voliš tada ga voli u svima.“


19.

„Ne sudi o svom unutarnjem napretku na osnovu onoga što o tebi misle, jer ljudi uglavnom pohvaljuju ili kritiziraju druge iz posve pogrešnih razloga. Oni vole stvari koje odgovaraju njihovu mišljenju, bez obzira jesu li ispravne ili pogrešne, a ne vole one koje se ne poklapaju s njihovim mišljenjem.
Prihvati i pohvalu i kritiku ravnodušno i smireno. Ako moraš odabrati jednu od njih, odluči se radije za kritiku. Bio je jedan svetac u Indiji čija je druženja s učenicima često prekidao skeptičan susjed koji je nastojao pronaći greške u svemu što bi svetac rekao ili učinio. Učenici bi ga najradije izbacili, ali svetac to nije dozvolio. Jedne je večeri jedan od učenika došao sa širokim osmijehom  i uzbuđeno povikao: „Učitelju, naš neprijatelj kritičar je mrtav!“
Svetac je sa suzama u očima odgovorio: „Oh, moje je srce slomljeno. Moj je najbolji prijatelj napustio ovaj svijet! On je jedini bio voljan da mi pomogne ukazati na greške. Hoću li ikada pronaći nekoga drugoga, iskrenoga poput njega.“


20.

Učeniku koji je bio savijen pod teretom duhovnih dvojbi Yogananda je rekao: „Ne budi ovisan o razumu. Sotona te u tomu zavodi i vara. Razum je poput mača s mekom drškom. Ukoliko nisi ovladao njime možeš se povrijediti. Jedan nespretan pokret i umjesto ranjavanja protivnika, možeš povrijediti sebe.“


21.

„Postoje dvije vrste sumnji: destruktivna i konstruktivna. Destruktivna je sumnja skepticizam. Ljudi koji kultiviraju ovakav stav slijepi su u svojoj sumnji kao licemjer na osobnom licemjerstvu. Jer njihovo djelomično istraživanje nije primjereno. Oni žele samo informacije koje negiraju nove ideje, ali koje se slažu s njihovim ili s prevladavajućim mišljenjem.
Skepticizam je poput statike u radiju uma. Osobu zapriječi od primanja prijenosa intuicije iz unutarnje tišine.
S druge pak strane, konstruktivna je sumnja, razložno i iskreno ispitivanje. Oni koji kultiviraju ovakav stav nikada unaprijed ne odbacuju zamisao. Niti ne prihvaćaju kao vjerodostojno neosnovano mišljenje drugih. Oni su otvorena uma i svoje zaključke temelje na objektivnim testovima. Takvi ljude nastoje verificirati one zaključke koji proizlaze iz njihova vlastita iskustva.“


22

Učenicu su mučile vlastite sumnje. Yogananda ju je nastojao ohrabriti, ali s ograničenim uspjehom. Jednog joj je dana rekao: „Misli imaju moć da se materijaliziraju. Pazi da kroz svoj strah ne privučeš okolnosti kojih se bojiš. Bog te stalno blagosilja, ali zbog svoji sumnji zatvaraš se Njegovoj milosti, koja bi mogla raspršiti tvoje iluzije. Swami Shankara je imao učenicu koja mu je stalno dolazila s dvojbama, strahovima: 'Što ako se desi ovo?' ili 'Što ako moram učiniti ovo?'
Jednog mu je dana učenica rekla: 'Ali pretpostavimo da moram umrijeti?' Shankara ju je smireno pogledao i rekao: 'U redu onda umri!' Učenica je beživotno pala na pod. Swami Shankara nije bio odgovoran za njenu smrt. On je jednostavno dozvolio da se snaga njenih misli materijalizira, kao što bi se inače mnogo ranije materijalizirala bez njegova blagoslova. Tako je njena duša zadobila strožu lekciju od onoga na što ju je njen guru bezuspješno pokušavao naučiti na mnogo blaži način.“


23.

„Tvoji su mentalni stavovi važni. Duhovni se napredak ne ogleda samo u prakticiranju yoga tehnika! Svaki put kada imaš pozitivne misli, kundalini[1] se počinje kretati prema gore. Svaki put kada ljude mrziš ili gajiš grube misli o njima kundalini se automatski spušta nadolje. Kada druge voliš nesebično ili pozitivno misliš kundalini se u kičmi pokreće prema gore. Stioga se kundalini ne budi samo yoga tehnikama.“


24.

„Uvijek potvrđuj iznutra: „Ja sam vječan. Ja sam beskrajan. Živim u vječnosti. Stvoren sam prije galaksija.“




25..

„Bez obzira koliko ti Bog izgledao dalek, živi uvijek s mislima kako Mu pripadaš. Bez obzira koliko stvaran bio tvoj materijalni život, tvoje vezanosti, drži to na distanci podsjećajući se na njihovu nepostojanost i nestalnost.
Vlat trave izgleda sićušno dok je držiš na udaljenosti ruke, ali kada je prineseš bliže očima doima se velikom. Na isti način iskustva ovoga života izgledaju ti važna samo stoga što ih držiš preblizu. Dopuštaš im da posve prevladaju tvojim mislima i osjećajima.
Udalji se, bar na kratko, mentalno od njih i ubrzo ćeš shvatiti njihovu beznačajnost naspram istine koja te dozivlje iz Vječnosti.“


________________________________________
[1] Životna se snaga, krećući s mozga u kičmu tijekom stvaranja fizičkog tijela, polarizira. Pozitivan je pol smješten u čeonom dijelu lubanje, u točki između obrva. Negativan pol je smješten u bazi kičme u koksagelnom centru. Energija u tom negativnom polu predstavlja takozvani „kraj crte“ jer odatle impulsi životne snage kreću prema vani u materijalni svijet. Negativna se energija tako locira u bazi kičme. Ona se mora povući iz vanjskih aktivnosti i usmjeriti prema mozgu, na mjesto gdje je prosvjetljenje. Ta se žarišna točka negativne energije zove kundalini. Odatle, mnogo je pažnje dano na buđenju kundalinija u yoga učenjima.




20. POGLAVLJE

Samospoznaja

1.

Paramhansa Yogananda je rekao: Jednom kada je um interioriziran i povučen od identificiranja sa svijetom i tijelom, unutarnje svjetlo postaje jasno i čvrsto fokusirano. Unutarnji se zvukovi potpuno apsorbiraju. Om ispunjava mozak, njegov se titraj pokreće niz kralježnicu otvarajući vrata osjećajima srca, zatim prostruji tijelom. Čitavo tijelo vibrira zvukom Om.
Postupno, sve dubljom meditacijom svjesnost se širi sa zvukom. Krećući se izvan granica tijela on obgrljuje širinu beskrajne vibracije. Tada ostvaruješ svoje jedinstvo s čitavim postojanjem kao OM – Kozmičkom vibracijom. Ovo je stanje poznato kao        OM samadhi ili jedinstvo s Bogom kao Kozmičkim zvukom. Om je onaj vid kršćanskog Trojstva poznat kao Sveti Duh ili Riječ ili Bog. Sve dubljom meditacijom  predanik u fizičkom tijelu percipira mir Kristove Svijesti, odraz u stvaranju nepokretnoga Duha izvan stvaranja.
U starim se duhovnim tradicijama Kristova svijest naziva Sinom. Kao što je kod ljudskih bića sin odraz oca, tako u kozmičkoj svijesti Krist – na sanskrtu se zove Krišna ili Kathasta Chaitanya – u svim stvarima odražava svjesnost Boga, Oca izvan stvaranja. Sve daljnjom i dubljom meditacijom, predanik širi svoju spoznanost Kristove svijesti izvan granica tijela kako bi konačno percipirao svoje jedinstvo s Kristovom Svijesti koja prožima očitovani kozmos. Još dubljom meditacijom predanik ide izvan stvaranja i svoju svijest ujedinjuje sa sviješću Oca, Satchidananda, beskrajna oceana Duha.
Na tom se progresivnom stupnju ostvarenja u obrnutom redoslijedu pronalaze ona tri vida Trojstva: Otac Sin i Duh Sveti. Isusa su zvali Kristom. Mnogi ne znaju da to nije njegovo rođeno ime. To je bilo imenovanje koje je značilo 'Božji pomazanik' ili 'izabranik'.
Na isti je način u Indiji Krišna nazvan Jadava Krišna ili Christna, a značenje je isto kao za Krista.
Isus je bio Učitelj. On je dosegnuo Kristovu Svijest. Svatko tko dosegne taj stupanj svijesti može se s pravom nazvati Krist, jer je svoj ego pretopio u beskonačnu svjesnost. Om ili Sveti Duh se prema starim tradicijama naziva Majkom, jer predstavlja ženski aspekt Boga.
Rimokatolička crkva podučava da predanik mora proći najprije kroz Majku da bi dosegnuo Krista. Za njih je Majka, dakako, Marija – Isusova majka.
Da bi se dostigla Kristova Svjesnost, najprije treba vlastitu svijest sjediniti s Kozmičkom Vibracijom – OM.
Samospoznaja znači ostvarenje da tvoje istinsko Sebstvo nije ego,već Bog, beskrajni Ocean Duha koji na neko vrijeme očituje male valove svijesti koje sada vidiš kao sama sebe.“


2.

„Čitao sam da je Kršćansko Trojstvo identično Hinduskome Trojstvu Brahme, Vishnua i Shive. Je li to istina? Upitao je student komparativnih religija.
„Ne“, odgovorio je Yogananda. „Brahma, Vishnu i Shiva personificiraju tri aspekta Om-a; vibraciju stvaranja, održavanja i uništenja kozmosa. Otud je
 Brahma - Stvaratelj, Vishnu - Održavatelj i Shiva - Uništavatelj.
OM je ispravnije pisati s tri slova AUM. Prvo slovo A - predstavlja stvaralačku, slovo U - predstavlja održavalačku, a slovo M  - rušilačku vibraciju koja stvoreni kozmos rastapa natrag u Beskrajnu Tišinu.
Aum se tradicionalno pjeva tri puta kao podsjetnik na ova tri aspekta. Prvi se put pjeva visoko, drugi put niže, a treći put još niže. Razlike u zvukovima predstavljaju različitost tih triju vibracija kozmičkih zvukova. Brahma stvaralačka vibracija visoko je podignuta. Vishnu ili održavalačka vibracija nešto je niža, a Shiva ili sverastapajuća vibracija niski je – duboki zvuk.
Hindusko Trojstvo koje je identično Kršćanskome Trojstvu zove se Om-Tat-Sat. Om je Duh Sveti; Tat je Kutastha Chaitanya ili Kristova Svijest; Sat je Otac ili Bog, Duh izvan svih vibracija. Sat znači 'postojanje'. Swami Shankaracharia ga je definirao kao satchidananda što sam ja preveo kao 'uvijek postojeće, uvijek svjesno, uvijek novo blaženstvo.'“


3.

Učenik je pitao: „Kada nekoga možemo zvati Učiteljem?“
Yogananda je odgovorio: „Netko je Učitelj kad je postigao Kristovu Svijest.“


4.

„Vaša učenja  izvanredno pojašnjavaju pisanja velikih kršćanskih mistika.“ Tvrdio je student.
„Istina je uvijek jednostavna,“ odgovorio je Učitelj. „No i u toj jednostavnosti čovjeku često nije lako asimilirati je. Ptica rođena u kavezu ne može povjerovati da je njena prava priroda slobodno letjeti preko livada i potoka. Na isti način ljudskom je umu teško zamisliti rođenu slobodu u sveprisutnosti.
No, pogrešno je te velike duše nazvati misticima. Božanska stvarnost nije mistična! Ljudi misle da je materijalni svijet stvarnost, a da je unutarnja stvarnost nejasna i nestvarna. Oni griješe. Pravi misterij je zašto su toliki ljudi zadovoljni i toliko malo energije posvećuju potrazi za Istinom koja stoji iza toga.
Nejasnost leži u ljudskoj percepciji istine. Zato su zapravo svjetovni ljudi pravi mistici, a ne sveci.
Misticizam je pogrešno ime i stoga što ohrabruje nejasnost u čovjekovim duhovnim nastojanjima. Umu je prihvatljivija nejasnost kao pristup istini, kako bi tragao u mističnom svijetu podsvjesnih imaginacija umjesto upotrebe snage volje i koncentracije neophodne u prodiranju do nadsvjesti.


5.

„Što je samadhi'“ upitao je posjetitelj. „U knjigama sam o tome čitao, ali bojim se da za mene to nema jasnoga značenja.“
Yogananda je odgovorio: „Samadhi je spoznaja da si ti mnogo više od ovog fizičkog tijela. Pod spoznajom ne mislim na intelektualno shvaćanje. Spoznaja takve vrste je imaginarna. Mislim na stanje u kojem je čovjek uistinu svjestan sebe svugdje u čitavom kozmosu.
Jednoga san dana nekome rekao: 'Imaš kiseo okus u ustima, zar ne?'
'Kako znaš?' zapanjeno je uzvratio.
Odgovorio sam: 'Znam, jer sam u tvom tijelu isto tako kao i u svome.'
U samadhiu znaš što se zbiva na udaljenost. Zapravo, za tebe to nije više daljina. Tvoja svijest obuhvaća sveprisutnost. Tada vidiš ljudsko tijelo kao beskonačno maleni dio beskrajne stvarnosti.
Postoje dva stupnja samadhia. U prvome se svijest stapa s beskonačnim tijekom meditacije. Yogi ne može to stanje zadržati kada se vrati iz meditacije. Taj stupanj je poznat kao sabikalpa samadhi. Sljedeći stupanj zove se nirbikalpa samadhi. U tom stanju svijesti možeš održati svoj božanski ostvaraj čak i dok radiš, govoriš, djeluješ. Nirbikalpa samadhi je najviši ostvaraj. Kada se jednom dosegne taj stupanj više nije moguće upasti nanovo u iluziju.Razliku između ova dva samadhia opjevao sam u pjesmi:
'U sabikalpa samadhi yoga  povući ću sebe u svoje Sebstvo. U nirbikalpa samadhi yoga  pronaći ću sebe  u svom Substvu.'

Isus je Krist također govorio o povlačenju maloga ja u beskonačno Sebstvo. Rekao je: 'Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga!'“ (Matej 16:25)


6.

„Jedan je predanik  sjedio pred slikom svoga gurua, pjevajući i posipajući cvijećem sliku kao izraz svoje predanosti. Njegova je koncentracija postala tako duboka da je odjednom u svojoj svijesti obuhvatio čitav kozmos.
Povikao je 'Oh, cvijećem sam obasipao drugi lik, ali sada vidim da sam ja, nevezan ovim tijelom, nosilac kozmosa. Klanjam se svome Sebstvu!' I počeo se sam posipati cvijećem po glavi.“


7.

„Samospoznaja je saznanje , u svim dijelovima tijela, uma i duše, da sada pripadaš Kraljevstvu Božjem, da ne moraš moliti da ti ono dođe, da je Božja Sveprisutnost tvoja sveprisutnost i da je sve što trebaš učiniti poboljšati svoje znanje.“


8.

„Kada ćeš naći Boga? Kada su sve tvoje želje za drugim stvarima iščezle. Kada shvatiš da jedina stvar koju je vrijedno imati je On. Kada je svaka misao, svaki osjećaj uronjen u ljubav spram Boga.“



----------------------------------------



„Nisam poslan na zapad od Krista i velikih majstora Indije da širim dogmu nove teologije nego da poučavam znanost Kriya yoge tako da ljudi mogu naučiti kako komunicirati s Bogom direktno. Želim vam pomoći dosegnuti stvarno iskustvo Boga kroz direktnu vježbu Kriya yoge. Vrijeme za spoznaju Boga je došlo.“
Paramhansa Yogananda