Paramhansa Yogananda
RADOST I SREĆA
"Yoganandina je prisutnost na ovom svijetu bila poput
blještave zrake u tami. Toliko uzvišena duša na zemlju
dolazi rijetko, kad je ljudima doista potrebna."
Shankaracharya iz Kanchipurama
SADRŽAJ
RADOST I SREĆA
1. Poglavlje: Traženje sreće na pogrešnom mjestu
2. Poglavlje: Sreća je izbor
3. Poglavlje: Izbjegavanje kradljivaca sreće
4. Poglavlje: Naučite ponašati se ispravno
5. Poglavlje: Jednostavnost je presudno važna
6. Poglavlje: Dijeljenje vlastite sreće s drugima
7. Poglavlje: Istinski uspjeh i blagostanje
8. Poglavlje: Unutarnja sloboda i radost
9. Poglavlje: Nalaženje Boga najveća je sreća
1.
poglavlje
TRAŽENJE SREĆE NA POGREŠNOM MJESTU
TRAŽENJE SREĆE NA POGREŠNOM MJESTU
Traženje sreće izvan sebe samoga nalik je
pokušaju hvatanja
oblaka lasom. Sreća nije stvar već stanje uma. Potrebno
ju je živjeti. Sreću nije moguće postići svjetovnom moći ni
zarađivanjem. Mentalni nemir proizlazi iz usredotočenosti
svijesti na vanjski svijet. Nemir sam po sebi jamči neuhvatljivost
sreće. Svjetovna moć i novac nisu stanja uma. Stečena
svjetovna moć i novac samo oslabljuju čovjekovu sreću.
Nipošto ju ne mogu povećati.
Sto više raspršujemo svoje energije, to nam manje moći
ostaje za bilo koji specifičan pothvat. Navike zabrinutosti i
napetosti, nalik hobotnicama, proizlaze iz oceanskih dubina
podsvijesti, krakovima vitlaju po našim umovima i potpuno
uništavaju sve što smo nekoć poznavali kao unutarnji
mir.
Istinska se sreća nikada ne nalazi izvan Jastva. Oni koji ju
traže u vanjskom svijetu, pokušavaju uloviti dugu među
oblacima!
Poput kratkovječnih ruža, u zemaljskom se vrtu svakodnevno
pojavljuje nebrojeno mnogo ljudskih bića. U mladosti
otvaraju nove pupoljke pune nade, radosno primaju životna
obećanja i gorljivo iščekuju svaki dašak osjetilnoga uži-
vanja. A tada latice počnu blijedjeti; iščekivanje se pretvara
u razočaranje. U sumrak starosti klonu, sijedi od osvješćivanja
iluzija.
Obratite pozornost na primjer ruže: takva je sudbina ljudskih
bića koja žive usredotočena na osjetila.
S razumijevanjem proizašlim iz introspekcije analizirajte
istinsku prirodu osjetilnih užitaka. Ne osjećate li u srcu
hladan dah sumnje i nesigurnosti čak i dok uživate u osjetilnim
užicima? Ustrajete u njima, ali u srcu znate da vas
jednoga dana moraju iznevjeriti.
Dublje promišljanje otkriva da se predavanje užicima zapravo
izruguje svojim poklonicima. Ono ne nudi slobodu
već ropstvo duše. Iz njega se, suprotno onome što većina
ljudi zamišlja, ne može izaći silaznim putem mahovinom
obraslih, mekih staza daljnjeg prepuštanja užicima već uzlaznim
teškim, kamenitim putovima samokontrole.
Ljudi zaboravljaju da za materijalno uživanje plaćaju sve
veću cijenu u obliku trošenja živčane i moždane energije te
posljedičnog skraćivanja prirodnog životnog vijeka.
Materijalisti postaju toliko zaokupljeni zadatkom zarađivanja
da se ne mogu opustiti i uživati u udobnostima čak i
nakon što ih steknu.
Kako li je suvremeni život nezadovoljavajući Samo pogledajte
ljude koji vas okružuju. Zapitajte se jesu li sretni.
Uočite tužan izraz na mnogim licima. Uočite ispraznost u
njihovim očima.
Materijalistički život mami čovječanstvo osmijesima i obećanjima,
ali je dosljedan samo u sljedećem: naposljetku neizostavno
prekrši sva svoja obećanja!
Ako si čovjek dopusti tražiti tjelesnu, mentalnu i duhovnu
hranu sve više u vanjskim okolnostima, ne okrećući se vlastitomu
izvoru, postupno iscrpljuje svoje zalihe energije.
Posjedovanje materijalnog bogatstva bez unutarnjega mira
nalik je plivanju u jezeru i istodobnomu umiranju od
žedi. Ako materijalno siromaštvo nije poželjno, duhovno
je siromaštvo sablažnjivo! Sva ljudska patnja ne proizlazi iz
materijalne neimaštine već iz duhovnoga siromaštva.
Materijalni znanstvenik iskorištava prirodne sile kako bi
poboljšao čovjekovo okružje i učinio ga udobnijim. Duhovni
znanstvenik iskorištava moć uma kako bi prosvijetlio
dušu.
Moć uma čovjeku pokazuje put prema unutarnjoj sreći, što
ga čini otpornim na vanjske neugodnosti.
Koji od dvojice znanstvenika, po vašem mišljenju, čini veće
dobro? Duhovni znanstvenik, dakako.
Čista ljubav, sveta radost, pjesnička mašta, dobrota, mudrost,
mir i sreća osjećaju se unutra, najprije u umu ili srcu,
a potom se putem živčanoga sustava prenose fizičkom tijelu.
Shvatite i osjetite uzvišene radosti unutarnjega života i
bit ćete im skloniji nego prolaznim užicima vanjskoga svijeta.
Svi osjetilni užici pojavljuju se na površini tijela, a um
ih doživljava putem živčanoga sustava. Vi volite osjetilne
užitke jer su vas najprije osvojili, a potom ste postali njihov
zarobljenik. Kao što se neki ljudi naviknu na zatvor, tako
mi smrtnici volimo svjetovne užitke, koji nam priječe put
do unutarnjih radosti.
Osjetila nam najčešće obećavaju malo privremene sreće, ali
nam naposljetku donose tugu. Krijepost i unutarnja sreća
ne obećavaju mnogo, ali naposljetku uvijek pružaju trajnu
sreću. Zato trajnu, unutarnju sreću duše nazivam Radošću,
a prolazna osjetilna ushićenja Užitkom.
Vanjsko okruženje i vaš krug ljudi iznimno su važni. Specifično
vanjsko okruženje u mladosti je osobito važno jer
potiče ili guši unutarnje instinktivno okruženje djeteta. Dijete
se u pravilu rada s prenatalnim mentalnim okruženjem.
Ono je potaknuto ako je vanjsko okruženje nalik unutarnjem.
No ako je vanjsko okruženje drugačije, unutarnje
će vjerojatno biti potisnuto. Instinktivno zločesto dijete u
dobrom društvu može biti obuzdano i postati dobro, dok
će instinktivno dobro dijete u dobrom društvu nedvojbeno
postati još bolje.
Jeste li ozbiljno razmislili o tome zašto su vam prolazni, varljivi
užici draži od trajnoga mira i radosti Duše - koja se
meditacijom lako doživljava i vječno povećava? Zato jer ste
u početku razvijali naviku prepuštanja osjetilnim užicima
te niste njegovali uzvišenu radost unutarnjega života, koju
donosi meditacija. Kad shvatite i osjetite uzvišene radosti
unutarnjega života, postat će vam draže od prolaznih užitaka
vanjskoga svijeta.
Čovjek koji je živio u hladnom području Aljaske kušao je
slasno kalmerija grožđe što mu ga je poslao prijatelj iz Fresna
u Kaliforniji. Aljaščanin je bio toliko oduševljen tim
grožđem da je pronašao posao u Fresnu, gdje sve vrste grožđa
obilno rađaju, i zauvijek napustio Aljasku.
Kad je Aljaščanin stigao u Fresno, prijatelj ga je pozvao k
sebi, a mlada mu je žena donijela grožđe koje je toliko
volio. Čovjek je bio gotovo izvan sebe od radosti te je, pohlepno
žvačući i gutajući grožđe, promrmljao: "Oh, hvala
vam od srca, hvala vam. Zbog kalmerija grožđa napustio
sam Aljasku."
"Pa, gospodine, imate ćete grožđa koliko poželite. Ja sam
vlasnica vinograda i svakodnevno ću vam donositi svježe
grožđe", rekla je žena.
Sutradan je vrlo rano stigla pred kuću Aljaščanina, grožđem
zasićenog, i donijela mu mnogo grožđa. Aljaščanin,
koji još nije probavio sve grožđe što ga je prošlu večer pojeo,
zijevajući je izašao iz kuće. Poskočio je od radosti kad je
zamislio kako će se pogostiti gomilom grožđa koju mu je
žena donijela.
"Oh, kako je divno imati toliko mnogo grožđa! Baš imam
sreću! Hvala vam, hvala vam!", vikao je Aljaščanin. Iz pristojnosti
je kušao nekoliko boba pred ženom, premda je u
ustima još osjećao okus sinoćnjeg neprobavljenog grožđa.
Kad je žena otišla, naslađivao se promatrajući grožđe s divljenjem
i pohlepom. Za sat vremena počeo je ponovno jesti
grožđe. Cijeloga je dana gutao, gutao i gutao.
Sutradan ujutro, u cik zore, mlada je žena stigla s velikom
količinom ponajboljega grožđa iz svojega vinograda i pozvala
Aljaščanina. Aljaščanin ju je, u polusnu, s pomalo klonulim
entuzijazmom i s mrvom uzrujanosti zbog buđenja
iz dubokog sna, pozdravio: "Zdravo, dobra ženo, hvala vam
za vrlo ukusno grožđe."
Trećega mu je jutra žena opet donijela veliku količinu grožđa.
Aljaščanin ju je, u polusnu i sa slabašnim osmijehom na
licu, pozdravio te rekao: "Gospodo, lijepo je od vas što mi
dajete ovo grozde, ali još mi je preostalo od jučer."
Četvrtoga je dana žena opet posjetila Aljaščanina i donijela
mu poveliku količinu grožđa. On se nevoljko probudio te
ju bez osmijeha pozdravio i rekao: "Oh, opet grožđe. Vrlo je
lijepo od vas što mi ga donosite, ali imam dovoljno."
Ali žena nije povjerovala Aljaščaninu smatrajući da ne želi
iskorištavati njezinu velikodušnost pa je petoga jutra donijela
gomilu grožđa i pokucala na njegova vrata. On je skočio
iz kreveta kao da je ugledao duha i viknuo: "Užasno, gospođo,
grožđe, grožđe, grožđe! Za ime Božje, opet grožđe!"
Žena se nasmiješila i rekla: "Drago mi je da sam doznala
da ne volite grožđe. Nadam se da mi više nećete oduzimati
grožđe koje bih mogla prodati."
Priča govori kako je loše pretjerivati u bilo čemu. Koliko je
god nešto ugodno, ako pretjerujete, to vam više ne donosi
užitak već izaziva patnju.
Stoga upamtite, nikada nemojte pretjerivati u jelu, spavanju,
radu, društvenim aktivnostima ili u bilo kojoj aktivnosti,
koliko god ugodna bila, jer pretjerivanje ne donosi ništa
osim nezadovoljstva.
Važno je razlučivati potrebe i želje. Potreba imate malo, a
želja možete imati neograničeno mnogo. Da biste postigli
slobodu i blaženstvo, zadovoljavajte samo svoje potrebe.
Prestanite stvarati beskrajno mnoštvo želja i iluziju lažne
sreće. Posvetite se potrazi za trajnom srećom ili blaženstvom.
Nepromjenjiva, besmrtna duša skrivena je iza zaslona
vaše svijesti, na kojoj su naslikane mračne slike bolesti,
neuspjeha, smrti i tako dalje. Podignite veo prividne promjene
i usidrite se u svojoj besmrtnoj prirodi. Ustoličite
svoju hirovitu svijest na unutarnjoj nepromjenjivosti i smirenosti,
na Božjem prijestolju. Neka vaša duša danonoćno
zrači blaženstvom.
Sreću je moguće postići putem samokontrole, razvijanja
navika jednostavnoga življenja i uzvišenoga razmišljanja te
skromnijega trošenja unatoč tome što zarađujete više. Potrudite
se zarađivati više kako biste mogli pomagati drugima
da pomognu sami sebi. Prema jednome od nepisanih
životnih zakona, onaj tko drugome pomogne postići obilje
i sreću, uvijek će i sam primati pomoć te uživati sve veće
obilje i sreću. To je nepromjenjivi zakon sreće. Nije li bolje
živjeti skromno i štedljivo, a zapravo se bogatiti?
Izgubljenu sreću duša ne uspijeva pronaći u materijalnim
stvarima zbog jednostavnoga razloga: te stvari nude lažnu
ugodu. Izgubivši vezu s božanskim blaženstvom u sebi,
čovjek svoju potrebu za njim pokušava zadovoljiti lažnim
užicima osjetila. Međutim, na dubljoj razini svojega bića
ostaje svjestan svojega prijašnjega, uzvišenog stanja u Bogu.
Istinsko mu zadovoljenje izmiče jer neumorno jureći od
jednoga do drugoga osjetilnog užitka, zapravo traži svoju
izgubljenu sreću u Bogu.
Ah, sljepilo! Koliko dugo morate ići tim putem prije no
što, izmučeni zasićenošću, dosadom i gađenjem, radost potražite
u unutarnjem svijetu, u kojemu ju jedino možete
pronaći?
Razmislite na trenutak što je Isus mislio kad je rekao: "Pusti
mrtve nek' ukopavaju svoje mrtvace." (Evanđelje po Mateju
8:22) Želio je reći da je većina ljudi mrtva, ali toga nisu
svjesni! Nemaju ambicija, poticaja, duhovnoga entuzijazma
ni životne radosti.
Kakve koristi od takvoga života? Život bi trebao biti neprestano
nadahnuće. Živjeti nagonski znači biti mrtav iznutra
iako tijelo i dalje diše!
Ljudski su životi toliko sumorni i nezanimljivi zato jer ljudi
traže sreću u plitkim koritima umjesto da podu na nepresušan
izvor sve radosti, koji nose u sebi.
Kakva korist od ulaganja sveg svojeg vremena u ono što
je prolazno? Pouka drame života jest činjenica da je život
upravo to: drama, iluzija.
Lude vjeruju da je ta drama stvarna i trajna pa plaču na
tužnim dijelovima, žaluju zbog prolaznosti veselih dijelova i
tuguju jer drama naposljetku mora završiti. Patnja je kazna
za njihovo duhovno sljepilo.
Mudri, međutim, opažaju pravu obmanu drame pa vječnu
sreću traže u svojemu unutarnjem Jastvu.
oblaka lasom. Sreća nije stvar već stanje uma. Potrebno
ju je živjeti. Sreću nije moguće postići svjetovnom moći ni
zarađivanjem. Mentalni nemir proizlazi iz usredotočenosti
svijesti na vanjski svijet. Nemir sam po sebi jamči neuhvatljivost
sreće. Svjetovna moć i novac nisu stanja uma. Stečena
svjetovna moć i novac samo oslabljuju čovjekovu sreću.
Nipošto ju ne mogu povećati.
Sto više raspršujemo svoje energije, to nam manje moći
ostaje za bilo koji specifičan pothvat. Navike zabrinutosti i
napetosti, nalik hobotnicama, proizlaze iz oceanskih dubina
podsvijesti, krakovima vitlaju po našim umovima i potpuno
uništavaju sve što smo nekoć poznavali kao unutarnji
mir.
Istinska se sreća nikada ne nalazi izvan Jastva. Oni koji ju
traže u vanjskom svijetu, pokušavaju uloviti dugu među
oblacima!
Poput kratkovječnih ruža, u zemaljskom se vrtu svakodnevno
pojavljuje nebrojeno mnogo ljudskih bića. U mladosti
otvaraju nove pupoljke pune nade, radosno primaju životna
obećanja i gorljivo iščekuju svaki dašak osjetilnoga uži-
vanja. A tada latice počnu blijedjeti; iščekivanje se pretvara
u razočaranje. U sumrak starosti klonu, sijedi od osvješćivanja
iluzija.
Obratite pozornost na primjer ruže: takva je sudbina ljudskih
bića koja žive usredotočena na osjetila.
S razumijevanjem proizašlim iz introspekcije analizirajte
istinsku prirodu osjetilnih užitaka. Ne osjećate li u srcu
hladan dah sumnje i nesigurnosti čak i dok uživate u osjetilnim
užicima? Ustrajete u njima, ali u srcu znate da vas
jednoga dana moraju iznevjeriti.
Dublje promišljanje otkriva da se predavanje užicima zapravo
izruguje svojim poklonicima. Ono ne nudi slobodu
već ropstvo duše. Iz njega se, suprotno onome što većina
ljudi zamišlja, ne može izaći silaznim putem mahovinom
obraslih, mekih staza daljnjeg prepuštanja užicima već uzlaznim
teškim, kamenitim putovima samokontrole.
Ljudi zaboravljaju da za materijalno uživanje plaćaju sve
veću cijenu u obliku trošenja živčane i moždane energije te
posljedičnog skraćivanja prirodnog životnog vijeka.
Materijalisti postaju toliko zaokupljeni zadatkom zarađivanja
da se ne mogu opustiti i uživati u udobnostima čak i
nakon što ih steknu.
Kako li je suvremeni život nezadovoljavajući Samo pogledajte
ljude koji vas okružuju. Zapitajte se jesu li sretni.
Uočite tužan izraz na mnogim licima. Uočite ispraznost u
njihovim očima.
Materijalistički život mami čovječanstvo osmijesima i obećanjima,
ali je dosljedan samo u sljedećem: naposljetku neizostavno
prekrši sva svoja obećanja!
Ako si čovjek dopusti tražiti tjelesnu, mentalnu i duhovnu
hranu sve više u vanjskim okolnostima, ne okrećući se vlastitomu
izvoru, postupno iscrpljuje svoje zalihe energije.
Posjedovanje materijalnog bogatstva bez unutarnjega mira
nalik je plivanju u jezeru i istodobnomu umiranju od
žedi. Ako materijalno siromaštvo nije poželjno, duhovno
je siromaštvo sablažnjivo! Sva ljudska patnja ne proizlazi iz
materijalne neimaštine već iz duhovnoga siromaštva.
Materijalni znanstvenik iskorištava prirodne sile kako bi
poboljšao čovjekovo okružje i učinio ga udobnijim. Duhovni
znanstvenik iskorištava moć uma kako bi prosvijetlio
dušu.
Moć uma čovjeku pokazuje put prema unutarnjoj sreći, što
ga čini otpornim na vanjske neugodnosti.
Koji od dvojice znanstvenika, po vašem mišljenju, čini veće
dobro? Duhovni znanstvenik, dakako.
Čista ljubav, sveta radost, pjesnička mašta, dobrota, mudrost,
mir i sreća osjećaju se unutra, najprije u umu ili srcu,
a potom se putem živčanoga sustava prenose fizičkom tijelu.
Shvatite i osjetite uzvišene radosti unutarnjega života i
bit ćete im skloniji nego prolaznim užicima vanjskoga svijeta.
Svi osjetilni užici pojavljuju se na površini tijela, a um
ih doživljava putem živčanoga sustava. Vi volite osjetilne
užitke jer su vas najprije osvojili, a potom ste postali njihov
zarobljenik. Kao što se neki ljudi naviknu na zatvor, tako
mi smrtnici volimo svjetovne užitke, koji nam priječe put
do unutarnjih radosti.
Osjetila nam najčešće obećavaju malo privremene sreće, ali
nam naposljetku donose tugu. Krijepost i unutarnja sreća
ne obećavaju mnogo, ali naposljetku uvijek pružaju trajnu
sreću. Zato trajnu, unutarnju sreću duše nazivam Radošću,
a prolazna osjetilna ushićenja Užitkom.
Vanjsko okruženje i vaš krug ljudi iznimno su važni. Specifično
vanjsko okruženje u mladosti je osobito važno jer
potiče ili guši unutarnje instinktivno okruženje djeteta. Dijete
se u pravilu rada s prenatalnim mentalnim okruženjem.
Ono je potaknuto ako je vanjsko okruženje nalik unutarnjem.
No ako je vanjsko okruženje drugačije, unutarnje
će vjerojatno biti potisnuto. Instinktivno zločesto dijete u
dobrom društvu može biti obuzdano i postati dobro, dok
će instinktivno dobro dijete u dobrom društvu nedvojbeno
postati još bolje.
Jeste li ozbiljno razmislili o tome zašto su vam prolazni, varljivi
užici draži od trajnoga mira i radosti Duše - koja se
meditacijom lako doživljava i vječno povećava? Zato jer ste
u početku razvijali naviku prepuštanja osjetilnim užicima
te niste njegovali uzvišenu radost unutarnjega života, koju
donosi meditacija. Kad shvatite i osjetite uzvišene radosti
unutarnjega života, postat će vam draže od prolaznih užitaka
vanjskoga svijeta.
Čovjek koji je živio u hladnom području Aljaske kušao je
slasno kalmerija grožđe što mu ga je poslao prijatelj iz Fresna
u Kaliforniji. Aljaščanin je bio toliko oduševljen tim
grožđem da je pronašao posao u Fresnu, gdje sve vrste grožđa
obilno rađaju, i zauvijek napustio Aljasku.
Kad je Aljaščanin stigao u Fresno, prijatelj ga je pozvao k
sebi, a mlada mu je žena donijela grožđe koje je toliko
volio. Čovjek je bio gotovo izvan sebe od radosti te je, pohlepno
žvačući i gutajući grožđe, promrmljao: "Oh, hvala
vam od srca, hvala vam. Zbog kalmerija grožđa napustio
sam Aljasku."
"Pa, gospodine, imate ćete grožđa koliko poželite. Ja sam
vlasnica vinograda i svakodnevno ću vam donositi svježe
grožđe", rekla je žena.
Sutradan je vrlo rano stigla pred kuću Aljaščanina, grožđem
zasićenog, i donijela mu mnogo grožđa. Aljaščanin,
koji još nije probavio sve grožđe što ga je prošlu večer pojeo,
zijevajući je izašao iz kuće. Poskočio je od radosti kad je
zamislio kako će se pogostiti gomilom grožđa koju mu je
žena donijela.
"Oh, kako je divno imati toliko mnogo grožđa! Baš imam
sreću! Hvala vam, hvala vam!", vikao je Aljaščanin. Iz pristojnosti
je kušao nekoliko boba pred ženom, premda je u
ustima još osjećao okus sinoćnjeg neprobavljenog grožđa.
Kad je žena otišla, naslađivao se promatrajući grožđe s divljenjem
i pohlepom. Za sat vremena počeo je ponovno jesti
grožđe. Cijeloga je dana gutao, gutao i gutao.
Sutradan ujutro, u cik zore, mlada je žena stigla s velikom
količinom ponajboljega grožđa iz svojega vinograda i pozvala
Aljaščanina. Aljaščanin ju je, u polusnu, s pomalo klonulim
entuzijazmom i s mrvom uzrujanosti zbog buđenja
iz dubokog sna, pozdravio: "Zdravo, dobra ženo, hvala vam
za vrlo ukusno grožđe."
Trećega mu je jutra žena opet donijela veliku količinu grožđa.
Aljaščanin ju je, u polusnu i sa slabašnim osmijehom na
licu, pozdravio te rekao: "Gospodo, lijepo je od vas što mi
dajete ovo grozde, ali još mi je preostalo od jučer."
Četvrtoga je dana žena opet posjetila Aljaščanina i donijela
mu poveliku količinu grožđa. On se nevoljko probudio te
ju bez osmijeha pozdravio i rekao: "Oh, opet grožđe. Vrlo je
lijepo od vas što mi ga donosite, ali imam dovoljno."
Ali žena nije povjerovala Aljaščaninu smatrajući da ne želi
iskorištavati njezinu velikodušnost pa je petoga jutra donijela
gomilu grožđa i pokucala na njegova vrata. On je skočio
iz kreveta kao da je ugledao duha i viknuo: "Užasno, gospođo,
grožđe, grožđe, grožđe! Za ime Božje, opet grožđe!"
Žena se nasmiješila i rekla: "Drago mi je da sam doznala
da ne volite grožđe. Nadam se da mi više nećete oduzimati
grožđe koje bih mogla prodati."
Priča govori kako je loše pretjerivati u bilo čemu. Koliko je
god nešto ugodno, ako pretjerujete, to vam više ne donosi
užitak već izaziva patnju.
Stoga upamtite, nikada nemojte pretjerivati u jelu, spavanju,
radu, društvenim aktivnostima ili u bilo kojoj aktivnosti,
koliko god ugodna bila, jer pretjerivanje ne donosi ništa
osim nezadovoljstva.
Važno je razlučivati potrebe i želje. Potreba imate malo, a
želja možete imati neograničeno mnogo. Da biste postigli
slobodu i blaženstvo, zadovoljavajte samo svoje potrebe.
Prestanite stvarati beskrajno mnoštvo želja i iluziju lažne
sreće. Posvetite se potrazi za trajnom srećom ili blaženstvom.
Nepromjenjiva, besmrtna duša skrivena je iza zaslona
vaše svijesti, na kojoj su naslikane mračne slike bolesti,
neuspjeha, smrti i tako dalje. Podignite veo prividne promjene
i usidrite se u svojoj besmrtnoj prirodi. Ustoličite
svoju hirovitu svijest na unutarnjoj nepromjenjivosti i smirenosti,
na Božjem prijestolju. Neka vaša duša danonoćno
zrači blaženstvom.
Sreću je moguće postići putem samokontrole, razvijanja
navika jednostavnoga življenja i uzvišenoga razmišljanja te
skromnijega trošenja unatoč tome što zarađujete više. Potrudite
se zarađivati više kako biste mogli pomagati drugima
da pomognu sami sebi. Prema jednome od nepisanih
životnih zakona, onaj tko drugome pomogne postići obilje
i sreću, uvijek će i sam primati pomoć te uživati sve veće
obilje i sreću. To je nepromjenjivi zakon sreće. Nije li bolje
živjeti skromno i štedljivo, a zapravo se bogatiti?
Izgubljenu sreću duša ne uspijeva pronaći u materijalnim
stvarima zbog jednostavnoga razloga: te stvari nude lažnu
ugodu. Izgubivši vezu s božanskim blaženstvom u sebi,
čovjek svoju potrebu za njim pokušava zadovoljiti lažnim
užicima osjetila. Međutim, na dubljoj razini svojega bića
ostaje svjestan svojega prijašnjega, uzvišenog stanja u Bogu.
Istinsko mu zadovoljenje izmiče jer neumorno jureći od
jednoga do drugoga osjetilnog užitka, zapravo traži svoju
izgubljenu sreću u Bogu.
Ah, sljepilo! Koliko dugo morate ići tim putem prije no
što, izmučeni zasićenošću, dosadom i gađenjem, radost potražite
u unutarnjem svijetu, u kojemu ju jedino možete
pronaći?
Razmislite na trenutak što je Isus mislio kad je rekao: "Pusti
mrtve nek' ukopavaju svoje mrtvace." (Evanđelje po Mateju
8:22) Želio je reći da je većina ljudi mrtva, ali toga nisu
svjesni! Nemaju ambicija, poticaja, duhovnoga entuzijazma
ni životne radosti.
Kakve koristi od takvoga života? Život bi trebao biti neprestano
nadahnuće. Živjeti nagonski znači biti mrtav iznutra
iako tijelo i dalje diše!
Ljudski su životi toliko sumorni i nezanimljivi zato jer ljudi
traže sreću u plitkim koritima umjesto da podu na nepresušan
izvor sve radosti, koji nose u sebi.
Kakva korist od ulaganja sveg svojeg vremena u ono što
je prolazno? Pouka drame života jest činjenica da je život
upravo to: drama, iluzija.
Lude vjeruju da je ta drama stvarna i trajna pa plaču na
tužnim dijelovima, žaluju zbog prolaznosti veselih dijelova i
tuguju jer drama naposljetku mora završiti. Patnja je kazna
za njihovo duhovno sljepilo.
Mudri, međutim, opažaju pravu obmanu drame pa vječnu
sreću traže u svojemu unutarnjem Jastvu.
2. poglavlje
SREĆA JE IZBOR
Ako želite biti tužni, nitko na svijetu ne može vas usrećiti.
Ali, ako odlučite biti sretni, nitko i ništa na ovom svijetu ne
može vam oduzeti tu sreću.
Ako ste izgubili nadu da ćete ikada više biti sretni, razvedrite
se. Ne gubite nadu. Vaša je duša, kao odraz vječno
radosnog Duha, sama po sebi sreća. Ako oči svoje usredotočenosti
držite zatvorenima, ne vidite sunce sreće koje sja
u vašim grudima. Ali koliko god čvrsto zatvorili oči svoje
pozornosti, zrake sreće neprestano pokušavaju prodrijeti
kroz zatvorena vrata vašega uma. Otvorite vrata smirenosti
i u sebi ćete opaziti jarko sunce radosti.
Radosne zrake duše moguće je opaziti ako pozornost usmjerite
unutarnjem svijetu. Sreću nemojte tražiti samo u lijepoj
odjeći, ukusnim večerama i drugim užicima. To će zatočiti
vašu sreću iza rešetaka vanjskoga svijeta.
Ako ste odlučili pronaći radost u sebi, pronaći ćete ju prije
ili kasnije. Tražite ju svakodnevno, putem sve dublje unutarnje
meditacije, i nedvojbeno ćete pronaći vječnu sreću.
Dosljedno se okrečite unutarnjem svijetu, u kojemu ćete
pronaći svoju najveću sreću.
Sreću ne nalazimo tako što ju nemoćno priželjkujemo, već
tako što ju sanjamo, mislimo i živimo u svim okolnostima.
Što god radili, održavajte temeljnu struju sreće, tajnu rijeku
radosti, koja teče ispod pijeska vaših misli i kamenitoga tla
teških kušnji.
Neki se ljudi gotovo uvijek smiješe, ali skrivaju srce izgriženo
tugom. Takvi ljudi polako venu pod sjenom ispraznih
osmijeha. Drugi se nasmiješe s vremena na vrijeme, ali ispod
površine skrivaju milijune vrela smijeha i mira.
Naučite biti potajno sretni u svojemu srcu, unatoč svim
okolnostima, i govorite sami sebi: "Sreća je najveće božansko
prirođeno pravo - zakopano blago moje duše. Otkrio
sam da posjedujem tajno bogatstvo o kakvome ni kraljevi
ne sanjaju."
Ljudi jakoga karaktera u pravilu su najsretniji. Oni ne optužuju
druge za nevolje koje mogu pripisati vlastitim postupcima
te za nedostatak razumijevanja. Oni znaju da nitko
ne može povećati ili umanjiti njihovu sreću ako sami ne
dopuste da škodljive misli ili zli postupci drugih utječu na
njih.
Čvrsta odlučnost da budete sretni bit će vam od pomoći.
Ne čekajte da se vaša situacija promijeni, uvjereni da je u
njoj uzrok vaše nevolje. Pokušajte biti sretni u svim okolnostima.
Ako vam se katkad čini da vaša sreća ovisi o određenim
uvjetima, promijenite okolnosti kako biste uvijek bili
sretni.
Ne budite sputani utvrđenim pravilima jer svakom pravilu
postoje iznimke. Možda ćete reći: "Ako se dogodi ovo ili
ono, bit ću vrlo zadovoljan." Ne čekajte. Uzmite najvišu
nagradu sreće koja vam već jest nadohvat ruke jer iluzija nade
u sreću, pa stoga i njezino odgađanje, vodi kroz mnoge
močvare razočaranja.
Sreća raste od onoga što je hrani. Naučite biti sretni tako što
ćete uvijek biti sretni. John je rekao: "Ako dobijem novac,
bit ću sretan." Kad se obogatio, rekao je: "Bit ću sretan ako
se riješim probavnih tegoba." Njegove su probavne tegobe
bile izliječene, ali je on tada pomislio: "Ako pronađem ženu,
bit ću sretan." Brak mu je donio samo nezadovoljstvo.
Drugi brak bio je gori od prvoga. Pomislio je da će biti
sretniji ako se razvede od druge supruge pa je to i učinio. A
sada, u sedamdesetoj godini, pomislio je: "Neću biti sretan
ako ne mogu ponovno biti mlad." Ljudi na taj način neuspješno
pokušavaju dosegnuti svoj cilj sreće.
Odlučite da ćete biti sretni bez obzira na to jeste li bogati ili
siromašni, zdravi ili bolesni, u sretnom ili nesretnom braku,
mladi ili stari, nasmiješeni ili uplakani. Ne čekajte da se
promijenite, da se promijeni vaša obitelj ili vaša okolina da
biste bili sretni u svojemu unutarnjem svijetu. Odlučite biti
sretni u svojemu unutarnjem svijetu, u ovom trenutku, što
god da jeste i gdje god da jeste.
Suvremeni se čovjek ponosi svojim znanstvenim pristupom
stvarnosti. Stoga mi dopustite da vam predložim sljedeće:
proučite sam život - u laboratoriju. Amerikanci rado eksperimentiraju
pa zašto ne bi izvodili pokuse na sebi: na svojim
stavovima prema životu, na svojim mislima i ponašanju?
Ustanovite što je život i kako bi se ljudski život mogao poboljšati.
Otkrijte što većina ljudi žarko želi u životu i kako
najbolje mogu ostvariti svoje najveće želje. Ustanovite što
najviše žele izbjeći i kako bi u budućnosti mogli izbjegavati
toga neželjenoga "gosta".
Ako na području fizike i kemije želimo prave odgovore,
moramo postaviti prava pitanja. Isto vrijedi i u životu. Po-
kušajte ustanoviti zašto su toliki ljudi nesretni. Kad otkrijete
razlog, krenite u potragu za najboljim načinom postizanja
trajne sreće.
Možete li napola uvenulu ružu života potaknuti na ponovno
cvjetanje?
Najčešće se rađamo bogati osmijesima, mladošću, snagom,
ljepotom, zdravljem, mističnim težnjama i velikim nadama.
Tijekom života i rasta počinjemo gubiti to bogatstvo,
a ruže u nama počinju blijedjeti. Zašto se to događa? Ruža
cvate i potom vene. Pojavljuje li se naša sreća samo da bi
nestala?
Želimo cvjetati dobrim djelima, mirisati srećom i zauvijek
zadržati sjećanje na one koji nas cijene. Ne moramo umrijeti
u raljama siromaštva, bolesti ili tuge.
Da bismo njegovali svoju ružu, moramo ju mnogo zalijevati,
prihranjivati te štititi od nametnika i mraza. Ruža naše
sreće može rasti samo na plodnom tlu našega mira. Nipošto
ne može rasti na tvrdom, bešćutnom tlu ljudskoga načina
razmišljanja. Lopatom dobrih djela moramo neprestano
iskopavati mir. Svoju biljku sreće moramo obilno zalijevati
svojim duhom ljubavi i služenja. Sretni možemo biti samo
ako usrećujemo druge.
Istinska se hrana za stablo sreće postiže samo meditacijom
i stvarnom vezom s Bogom u svakodnevnom životu. Ako
nismo u vezi s Beskonačnim izvorom, iz kojega izviru sve
naše ljudske sposobnosti i nadahnuća, ne možemo rasti savršeno
i potpuno.
Najgori nametnici koji napadaju našu biljku sreće jesu
nedostatak želje za napredovanjem, samozadovoljstvo i
skepticizam. Mraz inercije ili izostanak jasnog, dosljednog
nastojanja spoznavanja Istine, najveća je opasnost za našu
biljku sreće.
Budite sretni sada! Ako uspijete pronaći sreću u svojoj duši,
tada ćete, čak i ako sutra umrete i pridružite se dugoj povorci
preminulih duša koja polako napreduje kroz stupovima
obrubljene prolaze stoljeća, tu neprocjenjivo vrijednu
dragocjenost uvijek nositi sa sobom. Kad postignete sreću
duše, nitko vam ju neće moći oduzeti, koliko god dugo bilo
vaše putovanje prema bezvremenosti i vječnosti.
Život je većine ljudi prošaran tugom i žalošću. Oni ne izbjegavaju
postupke koji dovode do patnje i ne slijede putove
koji vode prema sreći. Neki su ljudi preosjetljivi na tugu i
sreću. Tuga ih može slomiti, a radost svladati pa tako gube
mentalnu ravnotežu. Vrlo je malo ljudi koji, opekavši prste
na vatri neznanja, nauče izbjegavati postupke koji im donose
bol.
Mnogi ljudi žele biti sretni, ali se nikada ne potrude krenuti
putem koji vodi prema sreći. Većina se ljudi kotrlja niz padinu
života, ali se samo mentalno žele uspeti na vrh sreće.
Katkad se probude - ako njihova želja za srećom preživi pad
na dno nesreće. Većini ljudi nedostaje mašte i ne probude
se dok se nešto strašno ne dogodi i trgne ih iz njihove besmislene
noćne more.
Ljudi koji teže sreći moraju izbjegavati utjecaj loših navika
koje vode lošim postupcima. Loši postupci naposljetku
prouzroče jad koji nagriza tijelo, um i dušu poput blago
nagrizajuće kiseline. Takav jad nije moguće dugo trpjeti i
potrebno ga je strogo izbjegavati.
Izliječite se od loših navika tako što ćete ih spaliti suprotnim
dobrim navikama. Ako imate lošu naviku laganja, ustanovite
suprotnu dobru naviku govorenja istine. Stvaranje
navike, dobre ili loše, iziskuje vrijeme. Lošem čovjeku nije
lako biti dobar, a dobrome nije lako biti loš; slično tome,
ako razvijate loše navike, prisiljeni ste biti loši unatoč želji
da budete dobri.
Upamtite: koliko god ste navikli biti nesretni, morate prihvatiti
protuotrov sreće. Svaki čin sreće pomoći će vam razviti
naviku trajne sreće. Ako vam um kaže da nikada ne
možete biti sretni, ne obraćajte pažnju na to. Samo se sjetite
biti sretni u sadašnjem trenutku i neprestano ponavljajte:
"Sretan sam sada!" Ako ustrajete u tome, u osvrtu na prošlost
možete reći: "Bio sam vrlo sretan." Kad se osvrnete na
sebe u sadašnjosti, reći ćete: "Sretan sam", a kad pogledate
u budućnost, reći ćete: "Znam da ću biti sretan." Sva vaša
buduća sreća ovisi o tome koliko ste sada sretni pa stoga
postanite sretni ODMAH.
Nakon što se okupate u oceanu mira u zemlji snova, probudite
se sretni i kažite: "U snu sam bio slobodan od smrtnih
briga. Bio sam kralj mira. Zato sada, radeći tijekom dana i
obavljajući svoje dužnosti, više neću pokleknuti pred buntovnim
brigama kraljevstva budnosti. Ja sam kralj mira u
zemlji snova i bit ću kralj u zemlji budnosti. Kad izađem
iz kraljevstva mira u zemlji snova, isti ću mir širiti u svojoj
zemlji budnih snova."
Sreća u određenoj mjeri ovisi o vanjskim uvjetima, ali ponajviše
ovisi o uvjetima unutarnjega uma. Da bi čovjek bio
sretan, potrebno mu je dobro zdravlje, učinkovit um i život
u blagostanju, odgovarajući posao i, nadasve, mudrost koja
omogućuje ostvarenje svih ciljeva. Čovjek ne može biti sretan
samo putem održavanja unutarnjeg mira ako potpuno
zanemaruje borbu za život i težnju uspjehu.
Ali čovjek bez unutarnje sreće može biti zarobljenik briga
u raskošnom dvorcu. Sreća ne ovisi samo o uspjehu i bogatstvu
već i o borbi sa životnim teškoćama uz stečeni stav
nenarušive unutarnje sreće.
Biti nesretan u potrazi za srećom znači poništavati vlastiti
cilj. Sreća proizlazi iz unutarnje sreće, u svim trenucima, te
iz revnog nastojanja iskorjenjivanja uzroka nesreće.
Naviku održavanja unutarnjeg sretnog stava uma trebali ste
ustanoviti u ranoj mladosti, ali nije prekasno da počnete.
Odlučite da ćete od danas, kad god se sastanete sa svojim
neugodnim rođacima, kad god se suočite sa svojim oholim
šefom i kad god vas snađu životne kušnje, pokušati zadržati
unutarnji mir i sreću.
Ako ustrajete i ostanete dosljedni toj odluci unatoč svim
izazovima, ustanovit ćete da sreća ovisi o ispravnoj mentalnoj
navici i o odluci da ćete biti sretni u svim okolnostima.
Međutim, kad naučite uvijek biti sretni, ne dopustite da vas
taj neovisni stav unutarnje sreće učini lijenima. Ne zanemarujte
materijalne prepreke koje vam stoje na putu prema
sreći. Nastojte ih ukloniti te se u sve životne aktivnosti upuštajte
smirenim, sretnim stavom.
Morate biti vrlo radosni i sretni jer je ovo Božji san. Malen
čovjek i velik čovjek samo su projekcije Sanjačeve svijesti.
Sve prihvaćajte onako kako dolazi i recite sami sebi da sve
to dolazi od Boga. Ono što dođe samo po sebi, neka dođe.
Čak i kad osjetite da morate pokušati ispraviti nepravdu,
najprije nastojte osjetiti Njegove unutarnje smjernice. A
tada postupajte u Njegovo ime i nikada s gnjevom koji proizlazi
iz ega.
3. poglavlje
IZBJEGAVANJE KRADLJIVACA SREĆE
IZBJEGAVANJE KRADLJIVACA SREĆE
Zlo je izostanak istinske radosti. Vidite, to je ono što ga čini
zlim. Biste li, u suprotnom, mogli reći da tigar čini zlodjelo
dok ubija svoj plijen? Ubijanje je u prirodi tigra, koju mu je
dao Bog. Zakoni prirode su neosobni.
Zlo se pojavljuje kad čovjek posjeduje potencijal postizanja
unutarnje radosti. Sve što nas odvaja od toga božanskog
stanja bivanja za nas je zlo jer našu svijest udaljava od onoga
što doista jesmo i od onoga što doista želimo u životu.
Zbog toga sveti spisi odvraćaju od, primjerice, pohlepe i
oholosti. Zapovijedi su za dobrobit čovjeka, a ne za Božje
zadovoljenje! One su upozorenja neopreznima da, premda
se određeni stavovi i postupci mogu isprva doimati zadovoljavajućima,
oni koji koračaju tim putem naposljetku ne
postižu sreću već bol.
Ljudi koji traže sreću moraju izbjegavati utjecaj loših navika
koje vode lošim postupcima. Loši postupci prije ili kasnije
donesu nesreću.
Ponavljanje nekoliko postupaka slabosti stvara navike slabosti.
Većina ljudi dopušta da ih zarobe njihove navike slabosti
ili neuspjeha, koje su sami stvorili. Vi se možete spasiti
ako ste odlučili živjeti drugačije, ali vaša odlučnost u borbi
s lošim navikama mora biti čvrsta sve dok ne postignete
uspjeh.
Danas ste ono što ste u prošlosti učinili od sebe. Skrivenim,
nevidljivim tragovima vlastitih prošlih postupaka sami
određujete moć svojih sadašnjih postupaka.
Sami ste, putem zakona uzroka i posljedice koji upravlja
vašim postupcima, odredili svoju kaznu ili nagradu. Vjerojatno
ste dovoljno patili. Vrijeme je da sami sebe pustite
iz zatvora vlastitih nepoželjnih navika iz prošlosti. Budući
da ste sami sudac, nijedan vas zatvor patnje, siromaštva ili
neznanja ne može zadržati ako ste spremni osloboditi se.
Izbjegavajte govoriti negativno. Zašto biste gledali u kal
kad je ljepota posvuda oko vas? Mogli biste me odvesti u
najljepšu sobu na svijetu, ali bih joj ja mogao pronaći nedostatke
ako bih to želio. Ali zašto bih to želio? Zašto ne bih
uživao u njezinoj ljepoti?
Ako se usredotočimo na loše, gubimo iz vida ono što je
dobro. Liječnici kažu da kroz naša tijela prolaze milijuni
strašnih mikroorganizama, ali budući da ih mi nismo svjesni,
mnogo je manja vjerojatnost da će nam nauditi no što
bi bila kad bismo osjećali njihovu prisutnost i zabrinjavali
se zbog nje. Ako smo dovoljno dugo usredotočeni na negativno,
i sami poprimamo negativne značajke. Ako se usredotočimo
na dobro, poprimamo dobrotu.
Zabrinutosti se nije lako osloboditi. Uništite poneku, a druge
dolete naizgled niotkuda. Gotovo isišu život iz vas. Kao
što insekticidom uništavate nametnike koji vam se nastane
u kući, tako kemikalijom mira morate uništavati zabrinute
misli. Kad god vas napadne roj zabrinutosti, ne dopustite
da vas uznemire već mirno čekajte tražeći rješenje. Zabrinutosti
poprskajte svojom djelotvornom kemikalijom mira.
Tu kemikaliju ne možete kupiti ni u kojoj ljekarni. Morate
ju proizvesti u tišini svoje svakodnevne prakse usredotočenja.
Kemikalija mira mješavina je nagrizajućih kiselina navike
smirenosti i blage sreće koja poništava tugu. Kiseline
smirenosti i blagu sreću potrebno je pripremiti u laboratoriju
samodiscipline i neprestanih kušnji.
Zabrinutosti se prigušuju smirenošću i blagom srećom, a
potpuno se iskorjenjuju neprestanim njegovanjem postojanoga
mira. Zabrinutosti nije moguće odagnati daljnjim zabrinjavanjem
ili mahnitim pokušajima njihova utišavanja,
već je sve pošasti zabrinjavanja moguće uništiti navikom
održavanja dubokoga mira.
Pazite! Um je potrebno zaštititi od četiri naizmjenična psihološka
stanja: tuge, lažne sreće, ravnodušnosti i varljivoga,
pasivnog mira koji nakratko obuzme ego kad god se ego
uspije osloboditi preostala tri stanja. Pogledajte bilo koje
lice i ustanovit ćete je li njegov vlasnik pod utjecajem kojega
od tih stanja. Malo je onih čije lice ostaje mirno dok su u
vlasti četiri nestabilna mentalna stanja.
Kad god netko ne uspije ostvariti želju za nečime poput
zdravlja ili užitka, pojavljuje se tuga koja mijenja njegovo
lice. "Princa Osmijeha" svrgava "Kralj Tuga", koji muči mišiće
i izobličuje izraz lica.
Kad god se čovjeku ispuni želja, on je privremeno "sretan".
Tuga proizlazi iz neispunjene želje; "sreća" proizlazi iz ispunjenja
želje. Tuga i lažna sreća postoje i putuju zajedno,
poput sijamskih blizanaca. One su djeca želje i nikada se ne
udaljavaju od nje; ako prizovete lažnu sreću, tuga nedvojbeno
dolazi za njom.
Kad ego nije na udaru tuge ili "sreće", ljudi se nalaze u trećem
stanju: ravnodušnosti ili dosadi.
Čovjeka svladanog ravnodušnošću pitamo: "Jesi li tužan?"
"O, nisam", odgovara.
Potom ga pitamo: "Jesi li sretan?"
"O, nisam", kaže otegnuto.
"Pa", kažete, "što ti je?"
"Oh", zavapi on, "samo mi je dosadno."
Takvo je mentalno stanje mnogih ljudi.
Ispod tih promjenjivih stanja tuge, lažne sreće i ravnodušnosti
nalazi se neutralno stanje pasivnog mentalnog mira.
Takav je mir negativne i kratkotrajne prirode, posljedica
prva tri stanja i privremena omamljenost njima.
Ispod ta četiri stanja svijesti nalazi se bezuvjetno, uvijek novo
stanje Blaženstva, koje se doživljava samo u meditaciji.
Ne trošite previše vremena na šalu. Osobno se volim nasmijati,
ali svoj smisao za humor držim pod nadzorom. Kad
sam ozbiljan, nitko me ne može nasmijati. Budite sretni i
veseli iznutra — ozbiljni, ali uvijek veseli. Zašto biste svoja
duhovna opažanja tratili u beskorisnim riječima? Kad svoje
vjedro svijesti napunite mlijekom mira, održavajte ga takvim;
ne bušite rupe u njemu šalama i nepotrebnim riječima.
Nemojte se previše šaliti. Šala je lažni stimulans. Šala ne
proizlazi iz istinske sreće i ne daje istinsku sreću. Ako se
mnogo šalite, um postaje nemiran i lagan pa ne može meditirati.
Ne dopustite da vam nezadovoljstvo postane kronična navika
jer je to stanje doista neugodno, a vaša je sreća blagoslov
za vas i za druge. Nije teško na licu nositi blistav osmijeh ili
glasom točiti slatku sreću. Zašto biste tada bili mrzovoljni i
širili nezadovoljstvo? Nikada nije kasno za učenje. Stari ste
onoliko koliko su stare vaše kronične misli i mladi onoliko
koliko se osjećate u sadašnjem trenutku, unatoč dobi.
Kad vas posjeti gospodin Tuga, ne dajte mu snagu tako što
ćete uvažiti njegovu prisutnost. Ako ga nahranite nektarom
svojih suza, ostat će s vama. Uskoro će zauzeti cijelu spavaću
sobu vašega života. Čim se pojavi, nasmijte mu se - time
ćete mu uskratiti radost. A tada ga udarite u trbuh. Udarajte
šakama, nogama i laktovima svoje volje te ga potpuno
izbacite iz odaje svojega života. Tako ćete tugu svladati tjelesno
i metafizički.
Onaj tko se rodio prikraćen na bilo koji način, trebao bi se
energično opirati iskušenju samo-sažalijevanja. Sažalijevati
samoga sebe znači slabiti vlastitu unutarnju moć prevladavanja.
Vaša osobna sreća u velikoj mjeri ovisi o zaštiti sebe i svoje
obitelji od zlih posljedica ogovaranja. Ne opažajte zlo,
ne govorite zlo, ne slušajte zlo, ne mislite zlo, ne osjećajte
zlo. Većina ljudi može satima govoriti o drugima i uživati
pod utjecajem ogovaranja kao pod privremenim utjecajem
opojnoga, otrovnog vina. Nije li čudno da ljudi mogu lako,
s užitkom i oštrim kritikama satima govoriti o nedostacima
drugih, ali ni na trenutak ne mogu podnijeti spominjanje
vlastitih nedostataka?
Kad sljedeći put dođete u iskušenje da govorite o moralnoj
i mentalnoj iskvarenosti drugih ljudi, odmah počnite govoriti
o vlastitoj mentalnoj i moralnoj iskvarenosti, nastavite
pet minuta i ustanovite kako vam se to sviđa. Ako ne volite
govoriti o vlastitim nedostacima, ako vas to vrijeđa, nedvojbeno
bi vas trebalo još više boljeti dok o drugima govorite
ružno i uvredljivo. Sebe i sve članove svoje obitelji poučite
suzdržavanju od ogovaranja.
Čovjeku ne pomažete ako javno govorite o njegovim slabostima.
U njemu budite gnjev ili ga obeshrabrujete, posuđujete,
možda zauvijek, pa on odustaje od pokušaja da
bude dobar. Kad čovjeka otvoreno ocrnite i na taj mu način
oduzmete dostojanstvo, činite ga očajnim.
Kad je čovjek nezadovoljan, itekako je svjestan svoje iskvarenosti.
Destruktivnom ga kritikom gurate još dublje u kaljužu
očaja, u koju već tone. Umjesto da ga ogovarate, trebali
biste ga izvući prijateljskim, poticajnim riječima. Duhovnu
i moralnu pomoć potrebno je nuditi samo kad netko zatraži
pomoć. Vlastitoj djeci ili voljenim osobama možete u
bilo kojem trenutku ponuditi prijateljske, smjerne savjete
te ih osloboditi osjećaja tajnovitosti ili ustručavanja.
"Nemojte suditi, da ne budete suđeni! Jer kako budete sudili,
onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako
će se i vama mjeriti." (Evanđelje po Mateju 7:1-2) Mnogo
je nečisti koju morate ukloniti iz svojega mentalnog doma.
Ne upuštajte se u zlobno govorenje o mentalnoj nečisti u
životima drugih ljudi, već se primite posla i uklonite slabost
iz vlastitoga života. Tiho se oslobodite želje za kritiziranjem,
a kad postignete slobodu od osuđivanja i ogovaranja, svo-
jim suosjećajnim srcem i dobrim primjerom poučite druge
da budu bolji.
Ružne riječi izgovorene u stanju emocionalne pobuđenosti
nalik su požaru koji se širi šumom prijateljstva i proždire sve
zelenilo ljubaznog odnosa i suosjećajnih misli.
Ljudi opijeni uzbuđenjem i navikli na robovanje gnjevu zapravo
su emocionalni piromani koji na najmanju provokaciju
krešu šibice gnjevnih riječi i pale unutarnji mir duša.
Kao što šumski požari državi donose gubitak milijuna dolara,
tako emocionalni piromani, paleći sreću milijuna inteligentnih
ljudi, prouzrokuju milijarde dolara gubitka kreativnog
razmišljanja i veliko traćenje ljudske živčane energije.
Da biste bili ljubazni, ne morate se nužno slagati sa svime.
Ako se ne slažete, uvijek ostanite smireni i uljudni. Sklonost
gnjevu i prijekorima ljudska je slabost, dok je obuzdavanje
vlastitih poriva i govora božanska snaga. Što god vas izazvalo,
obuzdajte se. Smirenom tišinom ili iskreno ljubaznim
riječima pokažite da je vaša dobrota moćnija od zlobe druge
osobe. Sva združena mržnja vaših neprijatelja otopit će se
pred blagom svjetlošću vašega opraštanja.
Ako patite od tegoba neljubaznosti i mrzovoljnosti, popijte
lijek ljubaznosti. Ako odlučite promijeniti se, počnite tako
što ćete upućivati iskrene, ljubazne riječi onima prema kojima
ste bili nepravedno grubi. Prije svega budite ljubazni
prema članovima svoje najbliže obitelji. Kad vam to pode
za rukom, prema svim ćete ljudima po navici biti ljubazni.
Temelj sreće je oltar razumijevanja i ljubaznih riječi.
Neljubazne su riječi okrutni ubojice dugotrajnih prijateljstava
i obiteljskoga sklada. Neljubazne riječi zauvijek
otjerajte sa svojih usana i oslobodite svoj dom od nevolja.
Iskrene, ljubazne riječi nektar su žednim dušama. Tražene
su posvuda. Ljubazne riječi izazivaju sreću u prijateljima,
neprijateljima, crkvama, poslovnim uredima i na svim drugim
mjestima. Ljudi su sretni kad mrzovoljna osoba napusti
prostoriju, a drago im je kad se pojavi ljubazan, iskren
prijatelj.
Ljudi se plaše razornih bolesti koje napadaju tijelo. Ali, malobrojni
ozbiljno tragaju za lijekom kad se zaraze jezivom
psihološkom bolešću ljubomore. Shakespeare ju je nazvao
crvom koji izjeda korijene ljubavi. Ali ljubomora je gora od
toga.
Čini se da epidemija ljubomore bjesni u umovima svih naroda.
Ljubomora je bračna tuberkuloza. Izjeda sretan, zdrav
bračni život i potpuno ga uništava krvarenjem sumnje.
Uporno međusobno prigovaranje djeluje poput bronhijalnog
izljeva i škodi plućima sreće.
Ljubomora je i poslovna tuberkuloza. Kad uđe u posao,
tkiva suradnje i zajedništva, koja su život organizacije, počnu
polako ili brzo propadati. Sve zdrave političke i vjerske
organizacije trebale bi se čuvati te razorne bolesti. Čuvajte
svoju sreću od razaranja.
Ako robujete svojim osjetilima, ne možete biti sretni. Ako
vladate svojim željama i apetitima, možete biti istinski sretan
čovjek. Ako se prejedate protiv svoje volje, ako želite
bilo što suprotno svojoj savjesti, ako postupate pogrešno
pod utjecajem svojih osjetila, suprotno htijenjima svojega
Višeg Jastva, ne možete biti sretni. Ljudi koji robuju svojim
osjetilima otkrivaju da ih njihove loše navike prisiljavaju
činiti ono čime škode sami sebi. Tvrdokorne loše navike
guše vašu volju kad god pokuša uzeti glavnu riječ i usmjeriti
vaše misli prema kraljevstvu ispravnog djelovanja. Rješenje
je oslobađanje vlastite volje iz zatvora osjetila.
Predati se lošim navikama znači osnažiti ih te istodobno
oslabiti moć vlastite volje. Borite se protiv svojih loših navika
gnjeva, traženja nedostataka, ljubomore, straha, tromosti,
prejedanja ili drugih slabosti tako što nećete protiv
vlastite volje pokleknuti pred iskušenjem. Kad odlučite učiniti
nešto za što znate da je potpuno ispravno, učinite to po
svaku cijenu. To će vašoj, mudrošću vođenoj volji dati veću
moć nad vašim lošim navikama. Napustite prošlogodišnji
materijalni neuspjeh, duhovnu ravnodušnost, mentalne i
moralne slabosti te bezvoljne meditacije tako što ćete svoju
volju usmjeriti prema postizanju blagostanja, samokontroli
i dubokoj meditaciji sve do stvarnog uspostavljanja veze s
Bogom.
Gotovo je svaka duša zarobljenica osjetila, koja su utvrđena
na površini tijela. Pozornost duše odvraćena je od njezina
unutarnjeg kraljevstva u primozgu, duhovnom oku i čakrama,
prema vanjskim područjima tijela, na kojima vladaju
pohlepa, iskušenje i vezanost. Posvećenik koji Kralja Dušu
želi odvesti od močvare osjetila koja donose jad, ustanovljava
da se pritom mora dogoditi težak sraz vojnika osjetila i
božanskih vojnika duše.
Ako vaša volja nije dovoljno jaka, pokušajte razviti moć
nevoljnosti. Kad se nađete za stolom, a Gospodin Pohlepa
vas potiče jesti više no što biste trebali, pokušava umrtviti
vašu samokontrolu i opteretiti vas probavnim tegobama,
pazite. Nakon što pojedete odgovarajuću količinu kvalitetne
hrane, jednostavno recite sami sebi: "Više neću jesti" te
ustanite od stola i pobjegnite. Ako vas netko pozove: "John,
vrati se i jedi još malo. Nemoj zaboraviti ukusnu pitu od
jabuka", jednostavno odvratite: "Neću."
Misli neiskrenosti, iskušenja ili osvetoljubivosti vojnici su
osjetila koja izazivaju jad. Oni žele osvojiti kraljevstvo vaše
sreće i zatočiti vas u tamnicu nezadovoljstva i jada. Čim se
vojnici pogrešnih misli okupe kako bi napali vaš unutarnji
mir, probudite vojnike svjetlosti, iskrenosti i samokontrole
te zapodjenite žestoku bitku.
Upamtite da o vama ovisi hoćete li dopustiti da pohlepa, robovanje
osjetilima, gnjev, mržnja, osvetoljubivost ili zabrinutost
vladaju vašim životom ili ćete dopustiti da božanski
vojnici samokontrole, smirenosti, ljubavi, opraštanja, mira
i sklada vladaju vašim mentalnim kraljevstvom. Otjerajte
buntovne osjetilne navike koje su kraljevstvu vašega mira
donijele jad. Budite sami svoj kralj i dopustite da vojnici
dobrote i dobrih navika vladaju kraljevstvom vašega uma.
Tada će sreća vječno vladati u vama.
Bogu predajte sve dobro i loše što činite. To, dakako, ne
znači da biste trebali namjerno postupati loše, ali kad si ne
možete pomoći zbog prejakih navika, osjetite da Bog djeluje
kroz vas. Njemu predajte odgovornost. On to voli! Jer,
On želi da shvatite kako On sanja vaš život.
Ako se trudite, Bog vas nikada neće iznevjeriti!
4. poglavlje
NAUČITE PONAŠATI SE ISPRAVNO
Nikada neću moći dovoljno zahvaliti svojemu učitelju jer
mi je neprestano govorio: "Nauči ponašati se ispravno."
Otkrio sam da samoga sebe jasnije shvaćam kad promatram
svoj odraz u tuđim umovima, a osobito u umu svojega
Učitelja, koji ne robuje predrasudama, nego kroz vlastito
maglovito shvaćanje.
Počeo sam se družiti s mirnim umovima i pitati ih kako me
doživljavaju jer sam ustanovio da se ono što smatram da
drugi misle o meni znatno razlikuje od onoga što oni doista
misle o meni.
Potrebno je mnogo hrabrosti da biste riskirali svađu, ili kakvu
drugu nevolju, samo zato da biste ljudima otkrili njihove
nedostatke. Zbog toga se mnogi ljudi plaše kritizirati vas
u lice. Većina vas ljudi kritizira iza vaših leda ili bez riječi, u
svojim mislima.
Prisni vas prijatelji ne kritiziraju otvoreno jer se plaše da
će vas uvrijediti, ali vas kritiziraju u mislima, kao i vi njih.
Ako želite znati što vaši prijatelji misle o vama, ponašajte se
besprijekorno i neprestano se usavršavajte tako što ćete biti
nesebični, mudri, smireni, meditativni, hrabri, ljubazni,
iskreni, uljudni, pomnjivi, dosljedni svojoj riječi i neustrašivi
u čvrstoći, i vaši će prijatelji biti toliko opčinjeni vašom
dobrotom da će misliti i glasno govoriti o tome kakvi ste.
Naučite biti ljubazni i sretni pa ćete sve koje sretnete poticati
da budu ljubazni i sretni.
Samokontrola isprva izaziva nezadovoljstvo jer vas odvaja
od osjetila koja donose užitak. Međutim, kad samokontrola
sazrije, duša počinje doživljavati finija, sretnija opažanja
i uživati mnogo više no što je uživala dok se poistovjećivala
s osjetilnim užicima. Posvećenik koji strahuje od osjećaja
praznine mora uvidjeti da odricanje samo po sebi nije cilj.
štoviše, ono je sredstvo za postizanje cilja, a čovjeka poučava
preusmjeravati pozornost od površnih osjetilnih užitaka
prema dubljim užicima duše.
Ne bavite se mislima o svojim nedostacima. Umjesto toga
prisjetite se svega dobroga što ste učinili i dobrote koja
postoji u ovom svijetu. Uvjerite se u vlastito, prirođeno
savršenstvo. Na taj ćete način biti potaknuti prisjetiti se svoje
vječne prirode u ulozi Božjeg djeteta.
Jedina vrijedna postignuća nisu ona koja ostvarujemo u
vanjskom svijetu već naše pobjede nad samima sobom.
Stvorimo divna unutarnja obitavališta, podignimo ih u dolinama
poniznosti, u kojima se skupljaju kiše Božje milosti
i dobre želje koje nam drugi upućuju.
Božanska milost može i najtvrđe srce učiniti plodnim pretvarajući
njegovu smeđu pustinju u bujan vrt unutarnje
sreće i mira.
Ako želite biti voljeni, počnite voljeti one kojima je potrebna
vaša ljubav. Ako od drugih očekujete da budu iskreni prema
vama, započnite tako što ćete i sami biti iskreni. Ako želite da
drugi suosjećaju s vama, počnite suosjećati s ljudima koji vas
okružuju. Ako želite da vas poštuju, morate naučiti poštovati
sve, i mlade i stare. Ako u drugima želite vidjeti mir, morate
biti smireni. Ako želite da drugi budu vjernici, okrenite se
duhovnosti. Najprije sami postanite ono što želite od drugih.
Tada ćete opaziti da vam drugi odgovaraju na sličan način.
Lako je željeti da se drugi prema vama ponašaju besprijekorno
i lako je opaziti njihove mane, ali je vrlo teško ponašati se
ispravno i razmotriti vlastite mane. Ako se sjetite ponašati se
ispravno, drugi će pokušati slijediti vaš primjer. Ako ste sposobni
uvidjeti vlastite nedostatke bez razvijanja kompleksa
manje vrijednosti i zaokupiti se ispravljanjem samoga sebe,
svoje ćete vrijeme iskoristiti bolje no što biste ga iskoristili
priželjkujući da su drugi bolji. Vaš dobar primjer drugima
će bit jači poticaj na promjenu nego vaše želje, vaš gnjev ili
vaše riječi.
Što se više usavršavate, to ćete više uzdizati druge oko sebe i
biti sretniji. Što ste vi sretniji, to su ljudi oko vas sretniji.
Tromi ljudi nisu sretni. Iznimno neuki ljudi jedva znaju kako
je kad ste sretni ili nesretni. Bolje je biti nesretan zbog
vlastitog neznanja nego sretno umrijeti s njime. Gdje god da
jeste, ostanite budni i živi u mislima, opažanju i intuiciji -
uvijek spremni cijeniti primjerno ponašanje te zanemarivati
loše ponašanje. Vaša je najveća sreća u vječnoj spremnosti da
učite i da se ponašate ispravno.
Većina ljudi koji se dosađuju i smatraju da su iscrpili životne
radosti ne znaju da se svijet utjehe skriva u dobrim knjigama Besposlen je um podložan zabrinutosti i očaju. Pri
odabiru knjiga prednost valja dati duhovnim knjigama koje
nisu opterećene dogmama. U proučavanju morate svladati
jedno ili više područja, ali biste trebali znati ponešto i o svakom
drugom području uključujući botaniku, logiku, astronomiju,
glazbu, jezike i politiku. Važno je proučavati fiziologiju.
Svaki mjesec pročitajte dobar znanstveni časopis.
Čitanje je najbolji intelektualni sport u zatvorenom prostoru.
Zaokuplja vaš um i razvija intelekt. Sat ili dva svakodnevnoga
čitanja svakom će čovjeku za deset godina donijeti
poveliku učenost ako odabire vrijedne knjige. Ne tratite
vrijeme i ne narušavajte svoje mentalne sposobnosti čitajući
besmislene ili bezvrijedne knjige. Ne njegovati istinsko zanimanje
za knjige znači propuštati višestoljetno naslijede.
Ako se ne slažete s prijateljima i sa svijetom, čitajte knjige
i družite se s tim nijemim prijateljima koji mogu utješiti
i nadahnuti. Pouka iz knjiga koje su napisali plemeniti i
daroviti ljudi društveno će nastrojenim osobama dati novu
moć pomaganja čovječanstvu.
Čitajte, označavajte i usvajajte odabrane dijelove iz dobrih
knjiga. O važnim temama raspravljajte s inteligentnim ljudima.
Logično razmatranje određene zamisli najbolji je način
razvijanja izvornosti vlastitih zamisli. Dok razmišljate,
držite oči zatvorenima i budite potpuno usredotočeni na
predmet svojega proučavanja. Ništa nemojte činite napola
usredotočeno ili bezvoljno.
Dobre su knjige vaši vječni nijemi prijatelji. Kad ste zabrinuti
ili tužni, uzmite knjigu i zadubite se u nju. Slušajte
utješne i poticajne riječi velikih umova prošlosti.
Ako čitate knjige duhovnoga sadržaja, birajte one koje govore
o samoostvarenju. Knjige poput Biblije ili Bhagavad Gite
nije uputno čitati kao da čitate roman. Pročitajte jedan
odlomak, razmislite o njegovu značenju i meditirajte o
njegovoj istini. Potom pokušajte živjeti tu istinu u svojemu
životu. Tri su biblije iz kojih crpim nadahnuće: kršćanska
Biblija, hinduistička Bhagavad Gita i moj Šapat vječnosti,
koji mi je dao Bog. Meditacijom i intuitivnim poimanjem
otkrivam više istina nego čitanjem knjiga.
Čitajte nakon meditacije. Knjige procjenjujte putem intuitivnog
opažanja. Sto češće zaokupljajte um dobrim knjigama,
osim dok meditirate. U slobodno vrijeme čitajte dobre
knjige jer na taj način štitite svoj um od ispraznih misli koje
prouzrokuju dosadu i nezadovoljstvo.
Supružnici bi svoju ljubav trebali uravnotežiti samokontrolom
te čitanjem dobrih knjiga i raspravljanjem o njima
umjesto da se bave uzaludnim obiteljskim ratovima ili bračnim
zadjevicama koje narušavaju mir.
Ako želite biti sretni, naučite živjeti sami i duboko razmišljati
o svakom iskustvu - o dobrim knjigama, problemima,
vjeri, filozofiji i unutarnjoj sreći. Cijena istinske sreće jest
samoizabrana samoća u kojoj ste zadovoljni i navikli ste na
nju. Ako ste prisiljeni biti medu brbljavcima, povucite se u
ćeliju svojih dubokih misli i uživajte u miru svojega unutarnjeg
vrela tišine.
Nemojte se previše šaliti. I sami znate da se volim dobro
nasmijati, ali ako odlučim biti ozbiljan, nitko mi neće izmamiti
čak ni osmijeh. Budite sretni i veseli - ponajviše
iznutra. Izvana budite ozbiljni, a iznutra veseli.
Poimanje Božje prisutnosti, stečeno u meditaciji, ne tratite
besmislenim brbljanjem. Isprazne su riječi nalik mecima:
načine rupe u vjedru mira. Ako svoje vrijeme nepotrebno
posvećujete razgovoru i neobuzdanom smijehu, ustanovit
ćete da vam unutra ništa nije preostalo. Ispunite vjedro
svoje svijesti mlijekom meditativnoga mira i održavajte ga
punim. Šale donose lažnu sreću. Previše smijeha izbuši rupe
u umu pa mir isteče iz vjedra. Redovito meditirajte i u sebi
ćete pronaći istinsku radost. Tada ćete imati nešto što ćete
moći usporediti s osjetilnim užicima. Zbog te ćete usporedbe
odmah poželjeti napustiti loše navike koje vam donose
tugu. Najbolji je način prevladavanja iskušenja pronaći nešto
bolje s čime ćete ga usporediti.
Nikada ne dopustite da vaš um podlegne nemiru uslijed
pretjerivanja sa šalama, zabavom i sličnim. Budite duboki.
Čim podlegnete nemiru, sve će stare nevolje ponovno početi
privlačiti um: seks, vino i novac.
Dakako, malo zabave i smijeha je dobro, povremeno. Ali ne
prepuštajte se lakoumnosti. Kao što znate, i sam se katkad
volim nasmijati. Ali, kad odlučim biti ozbiljan, ništa i nitko
ne mogu me odvući od mojega unutarnjeg Jastva.
Budite duboki u svemu što činite. Čak ni u smijehu ne
gubite svoj unutarnji mir. Budite radosni iznutra, ali izvana
uvijek pomalo povučeni. Budite usredotočeni na unutarnju
radost.
Uvijek prebivajte u Jastvu. Nakratko izađite kad morate,
kako biste jeli, razgovarali ili obavili svoj posao, a tada se
ponovno povucite u Jastvo.
Budite smireno aktivni i aktivno smireni. To je način jogija.
Kad dođe oblačan dan, sjetite se mnogih sunčanih dana
koje ste preživjeli. Kad se tuga pojavi i kad pomislite da će
zauvijek vladati vašim životom, sjetite se nebrojenih dana
sreće u kojima ste uživali. Zaboravljanje zdravih osmijeha
u kojima ste uživali pedeset godina zato jer ste šest mjeseci
bili bolesni izraz je nezahvalnosti Davatelju svih darova. Besmisleno
je, zbog pretjerano ozbiljnog shvaćanja nekoliko
tjedana ili mjeseci tuge, narušiti ravnotežu svojega uma i
zaboraviti godine sreće.
Ne plašite se ovoga privremenog smrtnog neznanja jer je u
vašoj duši neotvoreni rudnik Božje mudrosti. Budući da ste
stvoreni prema Njegovu liku, sva Njegova mudrost i sreća
skrivene su negdje u kaotičnom podrumu vaše podsvijesti.
Lako je i prirodno smiješiti se kad je sve dobro, ali smiješiti
se kad vas sve pokušava uništiti, to je teško, nadsvjesno, divljenja
vrijedno, to je glasnik trajne sreće. Postanite stručnjak
za osmijehe i liječnik za tugu, koji sva tužna i klonula srca
liječi rendgenskim zrakama svojih osmijeha.
Dok ste bolesni, nemojte biti usredotočeni na trajanje svoje
patnje, već sanjajte o godinama mladosti i zdravlja u kojima
ste uživali. Ako se dovoljno potrudite, možete ponovno
imati ono što ste nekoć imali. Dugoročno gledano, odustajanje
je težak, mučan put; najlakše je truditi se sve dok ne
uspijete.
Tugu otjerajte radošću; mučne misli o neuspjehu uništite lijekom
svijesti o uspjehu. Nesklad izgladite dlijetom sklada.
Zabrinutosti spalite smirenošću. Tuge bacite u plamen sreće.
Neljubaznost posramite ljubaznošću. Svrgnite bolesne
misli i ustoličite Kralja Vitalnosti na prijestolje ispravnog
življenja. Odagnajte nemir i neznanje s obala svojega uma.
Utemeljite unutarnje kraljevstvo tišine i Bog sreće rado će
ući u njega.
5. poglavlje
JEDNOSTAVNOST JE PRESUDNO VAŽNA
Jednostavnost nije krajnje siromaštvo, nije dijametralna suprotnost
bogatstvu. Živjeti jednostavno znači slijediti tihi
put umjerenosti. Život uravnoteženih krajnosti omogućuje
unutarnju sreću.
Istinski ljubavnici, koji su u miru sa samima sobom i sa
svijetom koji ih okružuje, koji rado prihvaćaju sve što im se
dogodi, s pravom mogu sažalijevati čak i kraljeve.
Sreća je za čovjeka istinsko i prirođeno stanje bivanja. Malobrojni
ju pronađu jer većina ljudi živi na vlastitoj periferiji;
maksimalno se udaljavaju od svojega unutarnjeg središta.
Što su bogatiji i moćniji, to iznutra osjećaju veću prazninu.
Želja za srećom u kraljeva je češće osujećena no što je ispunjena.
Njihovu žudnju za prijateljstvom odnosi svakodnevna
bujica ulizica. Njihovu nadu u ljudsko razumijevanja
guši i razara val nadmetanja za njihovu pozornost. Što je
kralj okružen većim mnoštvom, to je njegov unutarnji osjećaj
usamljenosti jači.
Tražeći sreću izvan sebe, ljudi naposljetku otkrivaju da su ju
tražili u ispraznom obilju i pohlepno sisali rub kristalne čaše
u koju vino radosti nikada nije bilo natočeno.
Sreća se sastoji od krajnje gorljivih nastojanja smanjivanja
vlastitih želja i potreba, od razvijanja sposobnosti zadovo-
ljavanja tih potreba po vlastitoj volji i od nastojanja da se
uvijek smiješimo, izvana i iznutra, unatoč svim nevoljama.
Svake večeri prije počinka budite tihi i mirni barem deset
minuta (po mogućnosti i duže) te ponovno ujutro, prije
ustajanja. Tako ćete stvoriti nepokolebljivu, čvrstu unutarnju
naviku sreće, koja će vas učiniti sposobnim suočiti se sa
svim izazovnim situacijama svakodnevne bitke života. Uz
tu postojanu unutarnju sreću krenite u ispunjavanje zahtjeva
koje vam donosi dan.
Sreću više tražite u svojemu umu, a manje u stjecanju stvari.
Budite toliko sretni u svojemu umu da vas ništa ne može
učiniti nesretnim. Tada ćete moći i bez stvari na koje ste navikli.
Budite sretni u spoznaji da ste stekli moć izbjegavanja
negativnoga stava. Znajte i da više nikada nećete biti toliko
materijalistički usmjereni da zaboravite svoju unutarnju
sreću, čak i ako postanete milijunaš.
Ovdje, u Americi, mnogo je toga što sam želio svojoj siromašnoj
zemlji. Međutim, s vremenom sam ustanovio da
ljudi ovdje, u prosjeku, nisu sretni kao seljaci u Indiji - od
kojih si mnogi ne mogu priuštiti više od jednoga obroka
dnevno. Unatoč materijalnom blagostanju, ovdašnji ljudi
ne posjeduju unutarnju sreću. Amerikanci su zasićeni obiljem
osjetilnih užitaka. Sreća im izmiče zbog jednostavnoga
razloga: traže ju posvuda osim u sebi.
Takozvana "sreća" najčešće je samo prikrivena patnja. Možda
uživate u obilnom obroku, ali ćete vjerojatno patiti od
neugodnih posljedica kao što su probavne tegobe ili bol u
želucu. Najbolji način stvaranja sreće nije prepuštanje osjetilnim
užicima ili lošim navikama već čvrsto vladanje vlasti-
tim navikama i apetitima. Kao što vlastitu glad ne možete
zadovoljiti hranjenjem drugoga, tako ni sreću ne možete
pronaći zadovoljavanjem pretjeranih zahtjeva svojih osjetila.
Pretjerana raskoš ne stvara sreću, već ju udaljava od vašega
uma. Nemojte sve svoje vrijeme posvećivati potrazi za stvarima
koje će vas usrećiti. Uvijek budite zadovoljni, jednako
u svojoj težnji blagostanju i u postignuću blagostanja. Kralj
Sreće možete biti i u trošnoj kolibi, a u palači možete biti
izmučena žrtva nezadovoljstva. Sreća je isključivo mentalna
pojava. Najprije ju morate čvrsto utemeljiti u sebi, a potom,
s nepokolebljivom odlučnošću da uvijek budete sretni,
u svijetu tražiti zdravlje, blagostanje i mudrost.
Veću ćete sreću pronaći ako uspjehu uvijek težite sa stavom
sreće nego da svoju najveću želju pokušavate ostvariti u stavu
nezadovoljstva, bez obzira na to što želite.
Lakše je trošiti nego zarađivati. Teže je štedjeti nego zarađivati.
Većina ljudi troši više no što zarađuje. Dodatan novac
stječu posuđivanjem ili kupuju s obećanjem plaćanja u budućnosti.
Ne smijete uvijek smatrati da morate držati korak
s drugima. Nastojati posjedovati više no što vam novčanik
omogućava znači živjeti u neprestanoj mentalnoj zabrinutosti.
Trošiti više no što zarađujete znači živjeti u vječnom
ropstvu.
Uz umijeće zarađivanja dobro je svladati i umijeće štednje.
Veliki prihod nema trajnu vrijednost ako stvara samo naviku
raskoši, bez štednje. Razmislite: kad biste se iznenada
razboljeli, kako biste živjeli bez uobičajenog prihoda ako ne
biste imali ušteđevinu? Loše je održavati naviku raskoši ako
vam je prihod skroman. Nije li bolje živjeti jednostavno i
štedljivo, a zapravo se bogatiti? Na skromno življenje trebali
biste trošiti samo četvrtinu svojega prihoda, štedjeti tri četvrtine
i smireno živjeti s osjećajem osigurane budućnosti.
Čuvajte ono što pošteno zaradite, ne kockajte i nemojte izgubiti
zaradu u pokušajima brzoga bogaćenja.
Sreću je moguće postići samokontrolom, održavanjem
navika jednostavnoga življenja i uzvišenoga razmišljanja,
skromnijim trošenjem unatoč većoj zaradi. Nastojite zaraditi
više kako biste drugima mogli pomoći da pomognu
sami sebi.
Radost je previše osjetljiv cvijet da bi cvao u mračnom
ozračju svjetovnih umova, koji sreću traže u novcu i imovini.
Radost vene i kad ju ljudi nedovoljno zalijevaju uvjetujući
svoju sreću, govoreći sami sebi: "Neću biti sretan dok
ne budem imao taj automobil (haljinu, kuću ili vikendicu
na moru)!" Unatoč tome što mahnito jure za leptirom sreće,
materijalistički nastrojeni ljudi nikada ga ne uspijevaju
uhvatiti. Sreća bi im izmicala čak i kad bi posjedovali sve za
čim njihova srca žude.
S druge strane, sreća prirodno cvjeta u srcima onih koji su
iznutra slobodni. Teče nesputano, poput planinskog potoka
nakon travanjskih kiša, u umovima koji su zadovoljni
jednostavnim življenjem i koji se svojom voljom odriču
gomile nepotrebnih, takozvanih "nužnosti" - izmaštanih
dvoraca nemirnoga uma.
Kad čovjek odustane od vanjskih težnji i u sebi potraži mir,
mogao bi osjetiti prolaznu čežnju za starim, poznatim navikama.
Budući da je do tada bio naviknut na zaokupljenost
vanjskim svijetom, jednostavnost mu se katkad, u početku,
može činiti praznom i neprivlačnom.
Međutim, ako ustraje, postupno će se naviknuti na unutarnji
svijet te u dostatnosti duše otkrivati sve veću sreću. Tada
će sve dublje shvaćati smisao istinske sreće.
Slično tome, nakon neuspjeha u svjetovnim nastojanjima
čovjek može doživjeti privremeni osjećaj gubitka. Isprva
mu se može činiti da se u životu više nema čemu nadati.
Međutim, ako nakon privremenog lutanja tom pustinjom
odluči hrabro se suočiti sa svojim novim okolnostima,
shvatit će da se život zapravo nije promijenio, da je njegova
mašta ono što mu se dogodilo odredila kao neuspjeh. Tada
se može sjetiti sretnijih trenutaka: primjerice, jednostavnih
radosti u kojima je uživao kao dijete. Odjednom će shvatiti
da je unutarnje zadovoljstvo samo po sebi jedino valjano
određenje uspjeha te, jednako divno, da je zadovoljstvo jedino
što u životu nikada ne mora izgubiti!
U svakom slučaju, pustinju prividnoga gubitka, neuspjeha i
razočaranja moguće je potaknuti na ponovno cvjetanje, kao
što pustoš procvjeta nakon obilne kiše. U umovima onih
koji mir traže u unutarnjem svijetu odjednom se prostru
nove cvjetne livade. Duša tada spozna sreću vrjedniju od
najvećeg uspjeha postignutog svjetovnim nastojanjima.
Ako se, dragi čitatelju, ikada poskliznete na ljestvama uspjeha
ili čak padnete s njih pa se nađete daleko od bogatstva i
ugleda, prisiljeni živjeti u skromnim okolnostima - ne tugujte.
Umjesto toga prihvatite pustolovinu s kojom vas je
život suočio.
Ako su posvuda oko vas krhotine vaših snova, hrabro se
prilagodite svojim novim okolnostima. Čak i ako ju ondje
nikada niste tražili, u jednostavnosti ćete pronaći divnu sreću
za kojom je vaše srce oduvijek žudjelo.
Život će vam dati više no što ste ikada sanjali samo ako
blagostanje odredite na nov način: ne kao svjetovno postignuće
već kao unutarnje, božansko zadovoljstvo.
6. poglavlje
DIJELJENJE VLASTITE SREĆE S DRUGIMA
Vaša želja za srećom mora obuhvaćati sreću drugih.
Služeći drugima, služimo sebi. Nemojte misliti: "Pomagat
ću drugima", već mislite: "Pomagat ću svojima, svojemu svijetu
jer drugačije ne mogu biti sretan."
Zakon je života ustrojen tako da nas pouči živjeti u skladu s
objektivnom prirodom i sa svojom istinskom, unutarnjom
prirodom.
Ako dodirnete vruću peć, opeći ćete prste. Bol koju ćete
osjetiti bit će upozorenje kojim vas priroda nastoji zaštititi
od ozljeđivanja tijela.
A ako ste neljubazni prema drugima, zauzvrat ćete primiti
neljubaznost, od drugih i od života. Štoviše, vaše će se srce
skvrčiti i otvrdnuti. Priroda na taj način upozorava ljude da
je neljubaznost nasilje prema vlastitoj usklađenosti s unutarnjim
Jastvom.
Ako poznajemo zakon i postupamo u skladu s njime, živimo
u trajnoj sreći, dobrom zdravlju i savršenom skladu sa
samima sobom i sa svim živim.
Prije nekoliko sam godina imao dobro glazbalo, esraj iz Indije.
Na njemu sam rado svirao vjersku glazbu. Jedan mu se
gost divio. Dao sam mu ga bez oklijevanja. Nekoliko godina
poslije netko me upitao: "Nije li vam bilo barem malo
žao?" "Ni trenutak!" odgovorio sam. Dijeljenje vlastite sreće
s drugima samo povećava vlastitu sreću.
Ljubavnici mogu pronaći sreću jedno u drugome ako žive
jednostavno, ne opterećujući svoj život bogatstvom, izvještačenošću
i nesmiljenom ambicijom.
Kad se dvije sebične osobe službeno povežu brakom,
mentalno će ostati odvojene dokle god su obje ograđene
samoljubljem. Zatočene u zatvorskim ćelijama sebičnosti,
zajedno nikada neće postići sreću i sklad. U pružanju, a ne
u primanju ljubavi, nalazi se ključ koji će otključati vrata
njihovih srca i donijeti im bračnu sreću.
Samoljublje je ograničeno na sebe. Kad parovi nauče proširiti
svoje sklonosti i odustanu od njihova ograničavanja na
sebe - pojedinačno, kao par ili kao obitelj, mogli bi preobraziti
svoj odnos i emocionalni nesklad prouzročen sebičnošću
u odnos nesebične, božanske ljubavi.
Nesebična je ljubav presudno važna. Parovi koji su svoju
vezu isprva određivali u kontekstu "ja i ti", s vremenom i
produbljivanjem razumijevanja nauče misliti u kontekstu
jedinstva. Tako se ljudska ljubav može razviti u Božju ljubav.
Ljudska ljubav bez Boga nije savršena. Ni jedan brak nije
istinski plodan bez "tajnog sastojka" božanske ljubavi. Zemaljska
ljubav, koja ne seže dalje od voljene osobe kako bi
obuhvatila božanskost, zapravo nije istinska ljubav. Posrijedi
je sebično štovanje ega jer proizlazi iz želje.
Istinska ljubav potječe od Boga. Samo srca pročišćena samo-razvojem
mogu prihvatiti puninu takve ljubavi. Osjećaji
srca uslijed razvoja postaju kanali kroz koje Božja ljubav
pritječe cijelom svijetu.
Ljudi koji u braku pronađu sreću zapravo ju ne nalaze jedno
u drugome. Sreća uvijek proizlazi iz njih. Kako je tužno
vidjeti kako ljudi pate samo zato jer svoja očekivanja sreće
vežu uz druge ljude!
Swami Kriyananda opisuje sljedeće iskustvo:
Pripadnica jedne od crkvi Društva za samoostvarenje došla
je Paramhansi Yoganandi izmučena sumnjom. "Učitelju",
rekla je, "neki tvrde da nitko ne bi smio biti sretan zato jer je
na svijetu toliko mnogo patnje. Ne podrazumijeva li osobno
uživanje izostanak suosjećanja za patnje drugih?"
"Isus se često opisuje kao čovjek boli'", dodala je. "Nikada
nisam čula da ga opisuju kao čovjeka radosti."
Paramhansa Yogananda je odgovorio: "Isus kojega ja poznajem
nije svladan patnjom, već je ispunjen blaženstvom!
Istina je da tuguje zbog patnji čovječanstva, ali ga njegova
tuga ne čini opsjednutim.
Kad bi doista prihvatio patnje drugih, što bi im mogao dati
osim produbiti njihovu patnju?
Božje blaženstvo čini one koji ga posjeduju suosjećajnima
prema milijunima koji su promašili smisao svojega postojanja.
Ali suosjećanje samo pridonosi njihovu unutarnjem
blaženstvu; ne umanjuje ga. Jer blaženstvo je lijek koji svi
traže, svjesno ili nesvjesno. To nije sporedno pitanje, nevezano
uz patnju. Što čovjek osjeća veće blaženstvo iznutra, to
ga više žudi dijeliti sa svima.
Božanska radost proizlazi iz samo-razvoja. Patnja je, s druge
strane, plod sebičnosti, zgrčenog ega. Radost budi suosjećanje
u srcu. Čovjeka potiče pretočiti božansko blaženstvo u
one koji plaču u tuzi."
Premda je sreća univerzalno dobro, nipošto ju ne smijemo
nametati drugima; štoviše, ne možemo ju nametnuti. Ako
nisu izvedene u skladu s božanskom voljom, reforme uzrokuju
nesklad.
Dobro koje činimo moramo nuditi s ljubavlju i poštovanjem
prema slobodnoj volji drugih. Naše poštovanje prema
njima trebalo bi, iznad svega, biti poštovanje prema
njihovoj božanskoj prirodi. Milosrđe primatelju nipošto ne
smije oduzimati dostojanstvo. Dok dajemo, trebali bismo
poticati druge da zauzvrat daju barem nešto. Trebali bismo
im dati do znanja i da smo im zahvalni za pomoć. Naša im
dobrota neće koristiti ako ju prime pasivno.
Ako želi stvoriti prelijepi dragi kamen, draguljar zna da ga
mora rezati duž njegovih prirodnih linija. Njegov rez ne
smije biti nasumičan, proizašao iz njegove neodređene zamisli.
Isto vrijedi za isticanje ljepote ljudske prirode: moramo
uvažavati istine drugih i ne pokušavati im nametnuti
vlastite.
Kad osoba uslijed duhovnoga razvoja u sebi otkrije radost
i božansku spoznaju, prirodno poželi pronaći način da svoj
blistavi osjećaj sreće i zadovoljstva podijeli s cijelim čovječanstvom.
Ali, uskoro ustanovi da stvari mora prihvatiti
onakvima kakve jesu. Primjerice, mentalnu nestabilnost
bilo koje vrste - a tuga je primjer mentalne neravnoteže
- potrebno je liječiti obazrivo, često postupno, kako iznenadni
šok, čak i radosti, ne bi pogoršao poremećaj umjesto
da ga ispravi.
Ispravno je i dobro da svatko od nas daje sve od sebe kako
bi poboljšao ovaj svijet. Sebičnost ne godi Bogu. Ako posvećenik
sebično gomila čak i milost koju prima u meditaciji,
daje moć svojemu egu, a ne svojoj duši. Ostvarenje naših
altruističnih ciljeva ne mora uvijek biti brzo ni lako. To nas
ne bi trebalo odvratiti od nastojanja da činimo dobro koje
možemo činiti. Budući da smo svi stvoreni prema Božjem
liku, u sebi nosimo potencijal njegove skrivene Moći. Stoga
živimo i radimo s osjećajem Njegova vodstva i snage u sebi,
a ne u svijesti ega.
Što više živimo u svijesti o Njegovoj prisutnosti, uslijed svakodnevne
usredotočenosti i meditacije, to više razvijamo
svoje skrivene moći. Te moći, proizašle iz naše usklađenosti,
možemo primijeniti za prevladavanje svake teškoće s kojom
se suočimo.
Vježbajte odašiljanje blistavih osmijeha prema meti tužnih
srca. Kad god metak vašega osmijeha prodre u nečije
tužno srce, pogodili ste ravno u metu. Uništite potištenost
oštricom mudrosti. Čim ugledate tužno srce, pošaljite mu
suosjećajne osmijehe i lijepe riječi. Čim opazite da su se nad
nekoga nadvili oblaci tuge, raspršite ih obilnom, neprekidnom
paljbom svojih odvažnih osmijeha.
Kad opazite tamu beznađa, odmah ju obaspite osmijesima
koji bude nadu. Ne stvarajte naviku žalovanja već naviku
smiješenja. Gorljivo odbacite uvredljivost i laka srca opraštajte
onima koji vas uvrijede te zaboravljajte uvrede. Nikada
se nemojte ljutiti. Ne dopustite si postati žrtvom tuđega
gnjeva. Svim silama nastojte prevladati teškoće, ali se smiješite
na početku, na kraju i uvijek. Nema boljeg lijeka za
tugu ni boljeg sredstva za jačanje no što je osmijeh. Iskreni
je osmijeh najveća moć za prevladavanje neuspjeha. Nema
boljega ukrasa od iskrenoga osmijeha. Ništa nije ljepše od
osmijeha mira i mudrosti koji blista na vašemu licu.
O, neka se nijemi smijeh smiješi u mojoj duši. Neka se moja
duša smiješi u mojemu srcu i neka se moje srce smiješi
kroz moje oči. O, Prinče Osmijeha, budi ustoličen pod baldahinom
mojega lica, a ja ću čuvati Tvoje nježno Jastvo u
dvorcu svoje iskrenosti kako te odmetnuto licemjerje ne bi
uništilo. Učini me Milijunašem Osmijeha kako bih Tvojim
osmijehom mogao velikodušno obasipati tužna srca posvuda!
Počevši od rane zore, danas ću svoju radost isijavati svima
koje sretnem. Bit ću mentalno sunce svima koji se danas
nađu na mojemu putu.
U grudima neveselih palit ću svijeće osmijeha. Pred neugasivom
svjetlošću moje radosti tama će pobjeći iz grudi
moje braće.
Božanska Majko, pouči me voljeti druge i služiti im. Pouči
me dosljednosti vlastitoj riječi kao što želim da drugi
budu iskreni prema meni. Pouči me voljeti druge onako
kako želim da drugi vole mene. Pouči me, Majko, usrećivati
druge - mamiti osmijehe na njihova lica. Pouči me, Majko,
pronaći sreću u tuđoj radosti.
7. poglavlje
ISTINSKI USPJEH I BLAGOSTANJE
Milijuni djece kreću na životni put bez odredišta. Ponašaju
se poput malih dječjih lokomotiva sa slabom oprugom,
koje voze bez smjera i udaraju u ono što im se nade na
putu. Većina ljudi živi takva besciljna životna putovanja jer
u mladosti nisu usmjereni prema pravome cilju, a nisu ni
primjereno opremljeni sustavnim moćima koje bi im omogućile
napredovati jasno određenim stazama.
Većina je ljudi u toj fazi života nalik marionetama pod utjecajem
okružja, prenatalnih instinkta i sudbine. Nikada ne
doznaju koje bi uloge mogli uspješno ostvarivati, a svoje
vlastite dužnosti ne uspijevaju uskladiti s općim planom
Kozmičke Drame. Mogli bismo reći da milijuni ljudi obavljaju
svoje životne dužnosti u stanju nalik mjesečarenju.
Prije no što nesvjesno skrenete u pogrešnom smjeru, svakako
biste trebali otkriti svoj životni put tako što ćete razmotriti
svoje rano djetinjstvo i sadašnji život. Kad pronađete
svoj put, pokušajte mu pridružiti sve kreativne metode
zarađivanja kojima raspolažete. Međutim, vaše metode
zarađivanja moraju biti u granicama vašega idealizma - u
suprotnom ćete možda imati novac, ali ne i sreću. Sreća je
moguća samo ako vas želja za zarađivanjem ne može odvesti
na pogrešan put.
Probudite se! Nikada nije kasno za dijagnosticiranje vlastita
života. Razmotrite što ste i što je vaš istinski posao kako
biste mogli postati ono što biste trebali biti. Vi posjedujete
neiskorištene darovitosti i moć. Posjedujete svu moć koja
vam je potrebna. Ništa nije jače od moći uma. Uzdignite
svoj um iznad bijednih navika koje vas održavaju na svjetovnoj
razini. Neka na vašem licu bude onaj vječni osmijeh
- osmijeh Boga. Neka na vašem licu bude onaj izražajan
osmijeh uravnotežene bezbrižnosti, onaj osmijeh vrijedan
milijardu dolara, koji vam nitko ne može oduzeti.
Swami Kriyananda piše sljedeće:
Čovjek opterećen svjetovnim odgovornostima upitao je:
"Koje mjesto ima dužnost na putu prema unutarnjoj radosti?"
Sri Yogananda je odgovorio: "Živjeti neodgovorno znači živjeti
za ego, a ne za Boga. Što je čovjek više usredotočen na
zadovoljenje ega, to je manje svjestan istinske radosti.
Obavljanje životnih dužnosti možda nije lako i ne mora
uvijek odmah biti ugodno. Postizanje božanske radosti
dugoročan je posao. Čovjek mora obavljati svoje životne
dužnosti, ne smije ih izbjegavati ako želi postići slobodu u
vječnosti."
Uspjeh postižu ljudi koji su dovoljno hrabri da u svojemu
umu načine neizbrisiv plan onoga što žele izgraditi ili stvoriti
na zemlji. Potom svoju stvaralačku sposobnost primjenjuju
poput financijaša, svoju moć volje poput graditelja,
svoju pomnjivost poput tesara i svoju mentalnu strpljivost
poput radnika te na taj način ostvaruju svoj san.
Nezadovoljni ste jer nedovoljno snažno vizualizirate sve divote
koje doista želite te ne primjenjujete moć volje, stvaralačku
sposobnost i strpljivost kako biste ih ostvarili. Sreća
dolazi sa sposobnošću ostvarenja najprije najmanjih želja, a
potom i najvećih snova.
Pazite da vaše ambicije nisu neostvarive jer biste, pokušavajući
uloviti dugu, mogli godinama mukotrpno koračati
kroz kaljužu siromaštva i sarkazma obitelji i prijatelja. Načinite
mentalne planove malih ciljeva i ostvarujte ih sve dok
ne steknete sposobnost ostvarivanja velikih snova.
Budite sretni zbog konačnoga ostvarenja malih uspjeha pa
ćete, kad ostvarite velike snove svojega života, doznati kako
biti milijunaš sreće. Nezadovoljstvo proizlazi iz neuspjeha.
Trajnu sreću možete postići tako što ničemu nećete dopustiti
da vas omete u napredovanju prema uspjehu.
Prepreke ne postoje: postoje samo mogućnosti!
Yogananda je sljedeći esej napisao kako bi podupro zamisao
Henryja Forda o zamjenjivanju šestodnevnoga radnog tjedna
petodnevnim:
Čovjek je duhovno i materijalno biće. Trebao bi se duhovno
razvijati putem unutarnje discipline, ali mora i razviti svoje
radne sposobnosti kako bi bio materijalno uspješan. Primitivan
se čovjek svim svojim mentalnim sposobnostima
koristio za zadovoljavanje potreba materijalnog života. Vrijeme
je provodio u lovu, jelu i spavanju. Suvremeni čovjek
nastoji sustavno zadovoljavati današnje materijalne uvjete
života. Ono što je primitivan čovjek činio neplanski, suvremeni
čovjek čini planski. Metodičnost težnje materijalnom
uspjehu ujedno je, posredno, poboljšala njegove unutarnje
sposobnosti.
Indijski učitelji vjeruju u izravno razvijanje unutarnjih sposobnosti
moći volje za odupiranje iskušenjima i osjećaja za
služenje drugim ljudskim bićima.
Budući da nam je Bog dao glad i budući da imamo fizičko
tijelo o kojemu moramo skrbiti, potreban nam je novac, zarađen
pošteno i sustavno, zadovoljavanjem odgovarajućih
potreba drugih ljudskih bića. Poslovni život ne mora biti
materijalistički život. Poslovnu je ambiciju moguće produhoviti.
Posao nije ništa drugo doli materijalno služenje
drugima na najbolji mogući način. Neke se prodavaonice
otvaraju isključivo s namjerom zarađivanja. Ali, prodavaonice
potpuno usredotočene na prodaju najbolje robe po
minimalnoj cijeni uvijek će biti uspješne i unaprjeđivati
moralni razvoj svijeta.
Nikada neću zaboraviti što mi je rekao dobar prodavač u
velikoj prodavaonici u kojoj sam birao kaput. "Gospodine,
ne pokušavam vam prodati nešto. Pokušavam točno ustanoviti
što vam je potrebno." Znao je da mogu kupiti kaput
po cijeni od dvije stotine dolara, ali mi je prodao kaput po
cijeni od šezdeset dolara koji mi je savršeno pristajao. Ja sam
bio zadovoljan jer sam po prihvatljivoj cijeni dobio ono što
mi je bilo potrebno. Od mene je stvorio kupca koji će se
uvijek vraćati u njegovu prodavaonicu. Da mi je prodao
skup kaput, više se nikada ne bih vratio onamo.
Ljudi bi na taj način trebali produhoviti svoju poslovnu
ambiciju usredotočenjem na zadovoljavanje potreba drugih
ljudskih bića. Čovjek bi trebao zarađivati i s ciljem stvaranja
filantropskih ustanova koje će služiti potrebama javnosti.
Kad netko mnogo zaradi pomažući drugima da postignu
blagostanje i to bogatstvo ponovno upotrijebi kako bi pomagao
drugima da pomognu sami sebi, to je produhovljena
ambicija. Bogati roditelji, koji svojoj djeci ostave previše
novca, guše razvoj samostalno postignutoga napretka,
uspjeha i sreće.
Slažem se s gospodinom Henryjem Fordom da ljudima treba
pomagati da pomognu sami sebi i da im nije uputno
davati ponižavajuću milostinju koja stvara robove. Duhovni
razlog zarađivanja materijalistički ambiciozni ljudi mogu
pronaći samo putem ambicije okrunjene idealom služenja.
Bez ambicije narušavamo svoje sposobnosti i na taj način
ograničavamo napredak čovječanstva.
Jedan od razloga jače sklonosti istočnjačkih naroda duhovnosti
jest činjenica da životu pristupaju mnogo bezbrižnije,
odbijaju pretvoriti se u poslovne robote i imaju više vremena
za kontemplaciju. Dakako, mnogi su istočnjaci svoju
opuštenost usmjerili na poticanje lijenosti umjesto na duhovni
razvoj, ali oni u pravilu posjeduju osviješteno duhovno
poimanje.
Naša su zapadnjačka braća usredotočena isključivo na razvijanje
materijalnih i intelektualnih čimbenika života. Previše
su zaposleni čak i da bi uživali u plodovima svojega
materijalnog rada ili da bi bolje upoznali mir, opuštanje i
blaženstvo. Mnoga zapadnjačka braća robuju svojim manje
važnim obvezama i zaboravljaju svoju najuzvišeniju obvezu
blaženoga uspostavljanja veze s Bogom.
Zapadnjačka braća moraju pronaći vremena. Premda se
zbog hladne klime moraju više truditi da bi preživjeli, zahvaljujući
raširenoj uporabi strojeva u prednosti su pred
svojom istočnjačkom braćom. Stoga mogu uštedjeti vrijeme
kojim bi se mogli manje koristiti za ples i zabavu, a više
za dublje proučavanje života. Posao i novac služe čovjekovoj
udobnosti, ali mu slijepa pohlepa ne smije oduzeti sreću.
Sest punih dana i noći življenja poput robota i dio samo
jednoga dana za duhovni razvoj ne čine ravnotežu. Tjedan
bi trebao biti raspoređen na rad, zabavu i duhovni razvoj
— pet dana za zarađivanje, jedan dan za odmor i zabavu
te jedan dan za introspekciju i unutarnje spoznaje. Čovjek
mora imati slobodnoga vremena da bi pronašao samoga sebe.
Jedan dan tjedno - nedjelja - nije dovoljan jer mu je to
jedini predah; taj mu je dan potreban za odmor i previše je
umoran da bi meditirao.
Uz petodnevni radni tjedan, kakav predlaže Henry Ford,
ljudi bi petak navečer, subotu i nedjelju mogli iskoristiti za
udaljavanje od bučnoga gradskog okružja pa bi stoga bili
dugovječniji. Načelnik čikaške policije rekao je da bi se
ljudski život mogao produljiti za jedanaest godina kad bi
se mogla ukloniti gradska buka te da bi se čovjekov živčani
sustav smirio. U današnje vrijeme gotovo si svaka američka
obitelj može priuštiti automobil pa tijekom vikenda mogu
otići iz grada i okrijepiti se u mirnim utočištima u prirodi
živeći dvostrukim životom šumskih pustinjaka i ratnika na
polju svjetovne aktivnosti.
Petodnevni radni tjedan Henryja Forda krajnje je potrebno
uvesti u sva poslovna područja. Istinoljubivi, pravi domoljubi
trebali bi se složiti i radnim ljudima dati subotu, dan
za zabavu i opuštanje, te nedjelju, dan koji će biti posvećen
isključivo razvijanju navika meditacije, uspostavljanju duhovnoga
zajedništva i doživljavanju najvišega dobra, božanskoga
blaženstva u unutarnjemu svijetu.
Plan petodnevnoga radnog tjedna iznimno je poželjan i
potreban kako bi ljudi imali više vremena za uživanje u prirodi,
kako bi pojednostavili svoje živote, uživali u istinskim
potrebama svojega postojanja, bolje upoznali svoju djecu i
prijatelje te, najbolje od svega, kako bi upoznali sebe.
Zašto ne bismo svladali umijeće ispravnoga življenja?
Moramo započeti s djecom kao i s odraslim osobama. Samo-disciplinirane
odrasle osobe mogu oblikovati povodljiv
um djeteta na bilo koji način. U djeci je lako stvoriti željene
navike jer je njihova volja za njima uglavnom slobodna,
izuzev malobrojnih prirođenih sklonosti. Odrasli se moraju
boriti i oslobađati se starih navika kako bi ustanovili dobre
navike. Ali, sve je navike, u djece i odraslih, potrebno
razvijati spontanom voljom. Pri poučavanju djece uravnoteženom
životu, kao i pri razvijanju navike posvećivanja
jednake pozornosti zarađivanju novca i postizanju duhovne
sreće, potrebno je razmotriti vrijeme i metodu poučavanja.
Ljudi gube ravnotežu te pate od zaluđenosti novcem i zaluđenosti
poslom samo zato jer nikada nisu imali mogućnost
razvijanja navika uravnoteženoga života. Našim životima
ne upravljaju naše prolazne misli ili sjajne zamisli već naše
svakodnevne navike. Neki vrlo zaposleni poslovni ljudi
zarađuju milijune, ali nisu neuravnoteženi ni napeti. Drugi
se poslovni ljudi toliko zaokupe zarađivanjem da ne uspijevaju
misliti ni na što drugo i ne probude se sve dok im se ne
dogodi nešto strašno, poput bolesti ili gubitka sve sreće.
Mnogi psiholozi tvrde da je ponašanje u odrasloj dobi tek
ponavljanje pouke primljene između druge i desete ili petnaeste
godine.
Duhovne propovijedi potiču dječje umove na bolje ponašanje,
ali to je sve. Potrebna je praktična disciplina spaljivanja
sjemenki prenatalnih navika utvrđenih u podsvjesnom
i nadsvjesnom umu. To je moguće samo putem čišćenja
moždanih stanica od sjemenki navika strujom unutarnje
usredotočenosti. Djecu je potrebno odgajati s duhovnom
ambicijom zarađivanja samo zbog služenja.
Odrasli su odgovorni za odgoj djece i njihovo uvođenje u
uravnoteženi život. Ukoliko odrasli ostanu omamljeni jednostranim
materijalističkim životom, najviši će potencijal
djece ostati neostvaren.
Dakle, da bi spasili budući svijet spašavajući djecu, roditelji
se moraju probuditi i razvijati uravnotežene navike materijalnoga
i duhovnoga života.
Da bi živjeli uravnoteženim životom, odrasli se moraju
obrazovati i shvatiti da poslovne ambicije služe samo usrećivanju
samoga sebe i drugih. Naporne poslovne aktivnosti
bez te spoznaje samo prouzrokuju napetost, pohlepu za
novcem, nedostatak društvenih vrlina, očaj i kršenje svih
krjeposnih načela. Život može biti doista sretan samo uz
spoznaju o služenju drugima.
Poznajem mnoge ugledne, inteligentne poslovne ljude koji
su u srcu nezadovoljni svime te žude za Bogom i mudrošću,
ali su nemoćni pod utjecajem navika i prevelike količine
obveza. Svoju najvažniju obvezu održavanja veze s Bogom
i Istinom, uzvišenije proučavanje i kućni život žrtvuju zarađivanju
ili besmislenim obvezama.
Kao što umijeće ratovanja iziskuje stanovitu obuku, tako
i naša bitka s aktivnim životom iziskuje stanovitu obuku.
Neobučeni ratnici ubrzo pogibaju na bojnom polju, a ljudi
neobučeni umijeću održavanja ravnoteže i mira ubrzo
bivaju izrešetani mecima zabrinutosti i nemira u aktivnom
životu.
Vrlo malo ljudi razmišlja o tome napreduju li ili nazaduju
u životu. Budući da smo kao ljudska bića obdareni razumom,
mudrošću i razumijevanjem, naša je najveća dužnost
ispravno se koristiti razumom i mudrošću kako bismo znali
nazadujemo li ili napredujemo.
Ako opetovano doživljavate neuspjehe, ne obeshrabrujte
se. Neuspjesi bi trebali biti poticaji, a ne otrovi za vaš materijalni
ili duhovni razvoj. Razdoblje neuspjeha najbolje
je vrijeme za sijanje sjemenki uspjeha. Iskorijenite uzroke
neuspjeha i s dvostrukom se snagom posvetite onome što
želite postići.
Čak i ako vas okolnosti shrvaju, ne saginjite glavu. Smrt u
pokušaju uspjeha jest uspjeh; ne održavajte svijest poraza.
Uvijek pokušajte ponovno, bez obzira na to koliko je neuspjeha
za vama. Kad u utrci prema uspjehu date sve od sebe
i više ne možete, ustrajte još minutu. Borite se kad pomislite
da se više ne možete boriti ili kad pomislite da ste u bitci
dali sve od sebe.
Svaki novi pokušaj nakon neuspjeha mora biti dobro isplaniran
i praćen većim intenzitetom pozornosti. Danas počnite
ostvarivati korak po korak, obavljati sve ono što ste
smatrali nemogućim.
Promjeni se često pristupa sa zebnjom. Ako se nečega odriču,
ljudi se zapitaju: Hoću li sve izgubiti? Odbacivanje
poznatoga radi nepoznatoga iziskuje hrabrost. Nije lako
odreći se čak i poznate boli radi nepoznate, a time i neizvjesne
sreće. Um je nalik konju koji je godinama vukao kola.
Naviknuo je na svoj svakodnevni put i nije ga lako povesti
novim putem. Ni um ne može lako napustiti svoje stare
navike, čak i ako zna da mu donose samo jad.
Blagotvorne je promjene potrebno hrabro prihvatiti. Dokle
god se nadi u poboljšanje suprotstavlja strah od njegova postizanja,
um ne može biti miran. Stoga prihvatite promjenu
kao jedinu životnu stalnost. Naši su životi beskrajni nizovi
dobitaka i gubitaka, radosti i tuga, nada i razočaranja. U
jednom nam trenutku prijete oluje teškoća, trenutak po-
slije sivi se oblaci počnu razilaziti i nebo je odjednom opet
plavo.
Život je promjena.
Održavajte unutarnji mir. Budite uravnoteženi. U radu budite
smireno aktivni. Jednoga ćete dana ustanoviti da više
niste podložni plimama sudbine. Vaša će snaga proizlaziti
iznutra; vaša motivacija neće ovisiti o poticajima iz vanjskoga
svijeta.
Kao posvećenik na duhovnom putu, nemojte pridavati veliku
važnost nevoljama koje vas snađu. Budite mirni. Živite
hrabro. Iz dana u dan napredujte smireno, s unutarnjom
vjerom. S vremenom ćete prekoračiti svaku sjenu loše karme,
sve kušnje i teškoće te napokon ugledati svitanje božanskoga
ispunjenja. U najvišemu od svih stanja svijesti postići
ćete slobodu i od zadnjega preostalog traga nevolje.
Članovima obitelji potrebno je pomagati da se prehrane,
ali je još potrebnije pomagati im u razvoju mentalnih moći.
Presudno je važno pomagati razvoju njihovih duša usmjeravanjem
meditativnim putovima uspostavljanja veze s Bogom.
Svakodnevno morate učiniti nešto čime ćete zadovoljiti
Kozmički plan zbog kojega ste poslani na zemlju. Mnogi su
ljudi nesretni jer zaboravljaju uravnotežiti svoje zemaljske,
naučene dužnosti s dužnostima vezanima uz zahtjeve Kozmičkoga
plana. Kozmički plan zahtijeva da svojom istinskom
srećom obuhvatite sreću najpotrebitijih ako želite
zadovoljiti svoju dušu.
Svakodnevno nastojte pomagati tjelesno, mentalno ili duhovno
bolesnima, kao što biste pomagali sebi ili svojoj obitelji.
Ako umjesto staroga, sebičnog načina koji donosi jad
od danas odlučite živjeti promišljeno, u skladu sa zakonima
uma i Boga, tada čete, bez obzira na to koliko je mala vaša
uloga na pozornici života, znati da ju ostvarujete dobro, u
skladu s uputama Redatelja svih naših sudbina. I upamtite
da je vaša uloga, koliko god mala, po pitanju doprinosa
sveukupnom uspjehu Drame duša na pozornici Života jednako
važna kao i najveća uloga. Zarađujte malo i budite
zadovoljni time tako što ćete živjeti jednostavno i izražavati
svoje ideale umjesto da imate mnogo novca i beskrajno
mnogo briga.
Teškoće se ne pojavljuju da bi vas uništile, već da biste bolje
upoznali Boga. Nevolje vam ne šalje Bog; sami ste ih stvorili.
Vi samo morate uzdignuti svoju svijest iznad okružja
neznanja. Teškoće u okolini proizlaze iz vaših prošlih svjesnih
ili nesvjesnih postupaka. Krivnju za njih morate snositi
sami. Međutim, ne smijete razviti kompleks manje vrijednosti.
Morate reći: "Znam da Ti dolaziš! Vidjet ću Tvoj
znak nade i utjehe, u ovom uzburkanom moru nevolja Ti si
putokaz mojim nasukanim mislima." Zašto se plašite? Sjetite
se da niste ni muškarac ni žena. Niste ono što mislite da
jeste. Vi ste besmrtno biće.
Navike su vaši najopasniji neprijatelji. Kao što je Isus, uslijed
bolnih kušnji, mogao iskazati svoju ljubav i reći: "Oče,
oprosti im jer ne znaju što čine", tako i vi morate oprostiti
svojim teškim kušnjama i reći: "Moja je duša uskrsnula.
Moja je moć veća od svih mojih kušnji jer sam Božje dijete."
Tako će se vaše mentalne moći razviti, a vaš pehar spoznaje
bit će dovoljno velik da primi Ocean Znanja. Trebali biste
se baviti i svojim vječno gladnim žudnjama te ih hraniti
odgovarajućim okružjem i aktivnošću. Tada ćete biti sretni
i živjeti u blagostanju.
Većina ljudi smatra da o Bogu mogu razmišljati kad postignu
blagostanje, ali najprije morate imati Boga jer je On
ono što vam je potrebno. Ako postignete takvu svijest, postići
ćete istinsku sreću. Bog uvijek mora biti s vama. Ako
jednom uspostavite tu uzvišenu vezu s Bogom, blagostanje
univerzuma bit će vam potpuno na raspolaganju. Stoga ne
zaboravite da Bog skrbi o vama. Istinsko blagostanje nije
u onome što posjedujete, već u onome što možete dobiti
po volji.
Živjeti proturječno znači živjeti neduhovno. Ako je vaša
svijest, bez obzira na vaše nedostatke, u potpunosti usmjerena
Bogu, tišini, to je bivanje s Bogom. Ako sve životne
dužnosti obavljate s veseljem, ne dopuštajući da bilo koja
dužnost poremeti vašu sreću, to se naziva "duhovnom srećom".
Tada se vaš um i vaša svijest u potpunosti vraćaju
izvoru - Bogu, slobodi, svježem zraku, sreći i jednostavnom
življenju. To su najvažnije pouke indijskih učitelja. Indijski
učitelji svoje učenike oduvijek poučavaju jednostavnom
življenju i uzvišenom razmišljanju.
Vi živite pod izravnim utjecajem Božje moći. Pretpostavimo
da Bog odjednom promijeni klimu ove zemlje. Što bi
se tada dogodilo? Odakle hrana? Kako biste živjeli? Zašto
ne biste upamtili da Bog podupire život koji vam je dao?
Premda je taj život učinio ovisnim o hrani, ipak vam je
izravna potpora. On je Uzrok svega pa je patnja neizbježna
posljedica gubitka veze s Bogom.
Zaboraviti Boga i živjeti u zaokupljenosti luksuzom poganski
je način života. "Imajući malo, imam sve jer imam Boga."
Jogiji su otkrili da Boga nikada ne možemo pronaći u
vanjskom svijetu, ali kad proniknete duboko u svoju dušu,
u Božji hram, možete reći: "Nikome na ovom svijetu nije
toliko stalo do mojega zdravlja, blagostanja i sreće kao mojemu
Ocu. On je uvijek uz mene."
Svakodnevno afirmirajte: "Bože, Ti skrbiš za mene. Očituj
Svoje obilje kroz mene. Oče, Ti si moje bogatstvo; ja sam
bogat. Ti si vlasnik svega. Ja sam Tvoje dijete. Ja imam ono
što Ti imaš." Tako biste trebali afirmirati prije no što ujutro
pođete na posao. Upamtite da potpuno živite u skladu s
Božjim zakonima i On će vam pokazati put. Čovjek vam je
pokazao put i ostavio vas ravnodušnim. Božji put donijet će
vam sreću i blagostanje.
Ako uspijemo postići stanje u kojemu ćemo moći reći: "Što
je moje, Tvoje je", bit će mnogo bolje. U današnje vrijeme
sebičnosti iznimno je teško živjeti u blagostanju. Sebičnost
mora nestati. A nestat će samo ako svi postanu nesebični.
Vi morate živjeti nesebičnost. A najbolji način poučavanja
jest vlastiti primjer.
Premda je nužno zarađivati, još je nužnije postići sreću. Novac
je stvoren za sreću, a ne obrnuto. Oni koji se usredotoče
na zarađivanje kao svoj jedini izvor sreće, ne nalaze istinsko
zadovoljstvo jer novac, bez obzira na količinu, ne može kupiti
sreću izgubljenu sustavnim pogrešnim postupanjem.
Ljudi koji su okruženi novcem, ali ga ne uspijevaju primjereno
iskoristiti za svoju sreću i sreću drugih ljudi, umiru od
žeđi za srećom. Mnogi ljudi zaboravljaju da je zarađivanje
samo sredstvo za postizanje cilja sreće. Besmisleno je usredotočiti
se na sredstvo i zaboraviti cilj kao što je besmisleno
putovati, a zaboraviti odredište. Besmisleno je razviti na-
viku zarađivanja, a ne iskoristiti ju za vlastitu sreću i sreću
drugih.
Mnogi ljudi griješe u tome što najprije jure za novcem
umjesto da najprije teže sreći. Pokušaj zarađivanja uz ogorčen,
zabrinut um nije samo neuspješan, već prouzrokuje
još veću tjeskobu i nezadovoljstvo. Najbolji put jest pokušaj
zarađivanja nakon utvrđivanja sreće. Zarađivanje uz vedar
i sretan stav ne vodi samo uspjehu, već i osigurava sreću.
Sretni ljudi druge usrećuju svojim primjerom jer djela govore
jasnije nego riječi.
Neki ljudi kažu da je sreća samo u mentalnom zadovoljstvu,
dok drugi kažu da je sreća u posjedovanju mnogo
novca, gomile pokućstva, jahti, posjeda i automobila. Oba
su viđenja jednostrana i nepotpuna.
Asket u špilji možda posjeduje stanovito mentalno zadovoljstvo,
ali ovisi o hrani koju proizvode zemljoradnici ili
tvornice. Mora nositi odjeću koju je izradila tkalja. Ni jedan
asket na svijetu ne može u umu pronaći potpunu sreću ne
koristeći se barem nekolicinom materijalnih stvari.
S druge strane, nije točno da sreća u potpunosti ovisi o neprestanom
kupovanju nebrojenih stvari koje mašta poželi.
Štoviše, ako se sreća traži samo putem stjecanja beskrajne
gomile materijalnih stvari, nije ju moguće pronaći jer sreću
uglavnom čini stav uma, a samo je djelomično uvjetovana
vanjskim čimbenicima. Neki su mučenici radije žrtvovali
vlastiti život nego da izgube unutarnju ugodu svojih umova.
Takvi su ljudi sreću pronašli u stanjima uma, bez ikakvih
materijalnih stvari. S druge strane, vrlo su rijetki sretni
ljudi koji sreću traže samo u stjecanju sve više materijalnih
vrijednosti.
Čovjek čija sreća u potpunosti ovisi o stvaranju i ispunjenju
novih želja, nikada ne može biti sretan jer takva sreća
uvijek ovisi o nečemu što očekuje imati u budućnosti. On
udvara sreći, ali ju nikada ne osvaja, kao što pas uporno
juri za kobasicom koja mu neprestano izmiče ljuljajući se
pred njegovim očima, na kraju dugačkoga štapa svezanoga
za njegova leda.
Čovjek ne može zadovoljiti svoje želje ako zaboravlja da je
sreća uglavnom u umu, a samo djelomično u stjecanju svjetovnih
potrepština.
Upamtite da onaj koji traži samo materijalne užitke, gubi
božanske radosti skrivene iza njih. Onaj tko otkrije kozmičku
radost meditacije, oslobađa se vezanosti uz užitke
materijalnoga života. Onaj tko se oslobodi želje za materijalnim
užicima kako bi u sebi otkrio Kristovu Inteligenciju,
pronaći će vječne radosti skrivene u pozadini materijalnoga
života.
Posvećenik koji odustane od tjelesnih užitaka kako bi osjetio
uvijek novu radost zanosa meditacije, ustanovit će da
prima sve materijalno blagostanje i sve užitke zemaljskoga
života. Onaj tko se odrekne zemaljske sreće za Božju sreću,
doživjet će i zemaljsku sreću, ali onaj tko traži samo
materijalnu sreću, izgubit će ju zbog njezine kratkotrajne
prirode.
Blagoslovi me kako bih Te mogao opažati kroz prozore svih
radosnih aktivnosti. Gledaj me i uvijek me bodri dok se
bavim svojim dužnostima. Neka svaka moja aktivnost - u
budnosti, spavanju i sanjanju - bude prožeta Tvojom Prisutnošću.
Oče, pouči me obavljati svaki zadatak s jedinim ciljem ugađanja
tebi. Dopusti mi osjetiti da si Ti struja mojega života,
koja pokreće stroj mojih kostiju, živaca i mišića. Svakim
otkucajem srca, svakim dahom i svakom bujicom životne
aktivnosti poučavaj me osjetiti Tvoju Moć.
8. poglavlje
UNUTARNJA SLOBODA I RADOST
Swami Kriyananda pripovijeda sljedeću priču:
"Kad ne bih imao želja", rekao je član zajednice, "ne bih li
potpuno izgubio motivaciju i postao svojevrstan robot?"
"Mnogi ljudi tako misle", odgovorio je Yogananda. "Smatraju
da ih život više ne bi zanimao, ali to se nipošto ne
događa. Štoviše, život je tada mnogo zanimljiviji.
Razmotrimo negativan oblik želje. Neprestano vas drži u
strahu. 'Što ako se to dogodi?' pomislite; ili: 'Što ako se to
ne dogodi?' Živite u stanju strepnje zbog budućnosti ili žaljenja
zbog prošlosti.
S druge strane, nevezanost vam pomaže neprestano živjeti
u stanju unutarnje slobode i sreće. Ako možete biti sretni u
sadašnjem trenutku, imate Boga.
Izostanak želja ne oduzima motivaciju. Daleko od toga! Što
više živite u Bogu, to veću radost osjećate služeći mu."
Ako težite mudrosti i nepomućenoj sreći, ne sputavajte
osjećaje svojega srca. Nemojte pretjerano reagirati na životne
uspone i padove. Drugim riječima, kad vas posjeti
sreća, nemojte neobuzdano skočiti u svjetlucave potoke uzbuđenja.
Kad ne vidite izlaz iz teškoća u kojima ste se našli,
oduprite se iskušenju da obeshrabreno utonete u kaljužu
očaja.
Za neoprezne je materijalni svijet neistražena divljina prepuna
opasnosti. Povremeni uspjesi — vlastiti ili tudi - odvedu
nevješta planinara niz nebrojene putove lažne nade. Ali,
jao, taj put često nestaje u pustinji raspršenih snova. Uspjeh
se izmjenjuje s neuspjehom, poput grebena i udolina planinskoga
lanca.
Pravila za plodan, sretan život nisu brojna ni zahtjevna. No
potrebno ih je pomno proučiti uvodeći ih u svakodnevni
život.
Mukotrpan rad i borba uobičajeni su za život na zemlji. To
nisu nesreće već blagoslovi jer nam omogućuju procijeniti
naš unutarnji razvoj. Bruseći svoj unutarnji mir - njegov čisti
metal iskovan u meditaciji - na gruboj površini vanjskih
teškoća, razvijamo oštroumnost kojom prodiremo u srž zabluda.
Naposljetku postižemo blaženo stanje u kojemu nas
sam sjaj našega mira štiti u svim aktivnostima.
Najvažniji uvjet za trajnu sreću jest smirenost. Uvijek budite
smireno uravnoteženi u Jastvu, u unutarnjem svijetu.
Kao što se dječja pješčana kula raspada pod valovima, tako
i nemiran um, koji ne posjeduje snagu volje i ustrajnost,
poklekne pod udarcima valova promjenjivih okolnosti.
Međutim, dijamant zadržava svoju snagu i jasnoću bez obzira
na to koliko ga valova zapljusne. Slično tome, čovjek
koji posjeduje unutarnji mir, a svijest mu je kristalno jasna
pod utjecajem unutarnje smirenosti, ostaje miran čak i u
olujama teških kušnji.
Dobro životno pravilo jest samome sebi jednostavno reći:
"Što god dođe samo od sebe, neka dođe."
Život će vam donijeti mnoge uspone i padove. Ako dopustite
da se vaši osjećaju uspinju i padaju s valovima okolnosti,
nikada nećete postići unutarnju smirenost, koja čini temelj
duhovnog razvoja. Stoga pazite da ne reagirate emotivno.
Uzdignite se iznad sklonosti i nesklonosti.
Dobro životno pravilo, koje će vam pomoći u mnogim životnim
kušnjama, jest u svim okolnostima zadržati smirenost
i veseo stav.
Ni zbog čega vanjskoga nemojte biti ni ushićeni ni potišteni.
Prolaznu predstavu života promatrajte smireno. Životni
su usponi i padovi samo valovi oceana, koji se neprestano
izmjenjuju. Na njih nemojte emocionalno reagirati, već
uvijek ostanite mirni, uvijek sretni u svojemu unutarnjem
središtu u kralježnici.
Konačni rezultat emocionalnih krajnosti jest krajnje emocionalno
nezadovoljstvo. Savršena sreća nije u krajnostima
vanjskih doživljaja već u točki smirenosti na sredini između
svih krajnosti.
Ne dopustite da ono što posjedujete posjeduje vas, niti da
nevažne sitnice svjetovnoga života s gomilom zabrinutosti
prodru u mir vašega srca.
Val koji se uzdiže iz okrilja oceana i dalje je dio oceana. Ovo
je Božje tijelo. Ako ga On želi ozdraviti, dobro. Ako ga želi
držati bolesnim, dobro. Najbolje je zadržati nepristranost.
Ako posjedujete zdravlje i vezani ste uz njega, uvijek ćete
strahovati od njegova gubitka. A ako ste vezani uz zdravlje i
obolite, uvijek ćete tugovati za dobrom koje ste izgubili.
Čovjekov najveći problem jest egoizam, svijest individualnosti.
Sve što mu se dogodi doživljava osobno, kao utjecaj
na sebe. Zašto biste bili pod utjecajem? Vi niste ovo tijelo.
Vi ste Oni Sve je Duh.
Objektivni su uvjeti uvijek neutralni. Vaša reakcija na njih
čini ih žalosnima ili sretnima.
Radite na sebi: na svojim reakcijama na vanjske okolnosti.
To je bit joge: neutralizirati valove reagiranja u srcu. Unutra
uvijek budite sretni. Vanjske okolnosti nikada nećete moći
promijeniti tako da uvijek budu po vašoj volji.
Promijenite sebe.
Razočaranje životom iziskuje vrlo plitku mudrost. Metafizičari
razočarani životom ponosno tvrde da su "iznad svega
toga" te podižu noseve na sam spomen bilo čega lijepoga.
Istina je da je život prepun nedosljednosti. Zemaljska su
zadovoljstva kratkotrajna. Spoznaja tih istina sama po sebi
nije dokaz dubokoumnosti. Ništa vrijedno nikada nije postignuto
isključivo negativnošću.
Mudrosti je potrebno pristupiti s pozitivnim stavom. Zašto
biste prezirali ovaj svijet? Umjesto toga prihvatite istinsku
radost koju osjećate u vanjskim podražajima i njome nahranite
unutarnju radost duše. Vanjskom se srećom koristite
kao podsjetnikom na unutarnji raj. Duboko upijanje osjetilnih
podražaja zapravo pojačava radost vanjskih doživljaja
jer utvrđuje radost na njezinu istinskom izvoru.
Ni zbog čega vanjskoga nemojte biti ni ushićeni ni potišteni.
Prolaznu predstavu života promatrajte smireno. Životni
su usponi i padovi samo valovi oceana, koji se neprestano
izmjenjuju. Na njih nemojte emocionalno reagirati, već
uvijek ostanite mirni, uvijek sretni u svojemu unutarnjem
središtu u kralježnici.
Razočaranje ovim svijetom - metafizičareva sumorna inačica
emocionalnoga uzbuđenja - nije primjereno rješenje
za životne patnje jer njeguje stav ravnodušnosti, koja rada
duhovnom lijenošću.
Stoga se ne prepuštajte mračnim mislima o životnim razočaranjima,
ali ni ushićenju zbog prolaznih pobjeda. Ne
vjerujte u bogatstvo, ali, s druge strane, nemojte ni prezrivo
odbacivati velikodušno obilje života. Njegujte svoje uzvišene,
duhovne potencijale i pazite da ih ne tratite na bezvrijedna
nastojanja.
Opažajte Božju nepromjenjivu ljepotu u srcu promjene i
u svemu dobrome. Nadasve težite onome što mudri posjeduju:
Božjoj svijesti, besmrtnosti u Njemu. Beskonačnome
prepustite svaku vezanost, čak i najmanju. Neka svijet urla
od bijesa ili skače u histeriji lažne radosti. Zar je to važno?
Sve je to predstava - zabavna, zanimljiva, ali ipak samo
predstava, beskrajna.
9. poglavlje
NALAŽENJE BOGA NAJVEĆA JE SREĆA
Svrha je ljudskoga života nalaženje Boga. To je jedini razlog
našega postojanja. Posao, prijatelji, materijalni interesi - sve
to samo po sebi ne znači ništa. To vam nikada ne može pružiti
istinsku sreću zbog jednostavnoga razloga: ništa od toga,
samo po sebi, nije potpuno. Samo Bog obuhvaća sve.
Zato je Isus rekao: "Najprije tražite kraljevstvo Božje, a to
će vam se nadodati." (Evanđelje po Mateju 6:33) Najprije
tražite Davatelja svih darova i od Njega ćete primiti sve
Njegove manje važne darove.
Radost je oblik Boga. Božanska je radost nalik spoju milijuna
zemaljskih radosti. Potraga za ljudskom srećom nalik je
traženju svijeće vani, na suncu. Božanska nas radost vječno
okružuje, ali ljudi sreću ipak traže u stvarima. Najčešće nalaze
samo olakšanje emocionalne ili tjelesne boli. Ali božanska
je radost blještava Stvarnost. Pred njom su sve zemaljske
radosti samo sjene.
Ovako se molite Bogu:
"Moj beskrajno Voljeni, znam da si mi bliže no ove riječi
kojima molim, bliže čak i od najbliže misli. Dopusti da u
temelju svakoga nemirnog osjećaja osjetim Tvoju skrb za
mene i Tvoju ljubav. Dopusti da se u temelju svoje svijesti
osjećam podržanim i vodenim Tvojom sviješću. Dopusti
da u temelju svoje ljubavi prema Tebi postanem još dublje
svjestan Tvoje ljubavi."
Budete li mu se dosljedno molili tim riječima, i posve iskreno,
Njegovu ćete prisutnost odjednom osjetiti kao uzvišenu
radost u srcu. U toj prštavoj radosti znat ćete da je On s
vama i da je On vaš.
Istinska svrha života jest spoznavanje Boga. Svjetovna iskušenja
dana su vam kako bi vam pomogla razviti sposobnost
razlučivanja: hoćete li biti skloniji osjetilnim užicima ili ćete
izabrati Boga? Užici su isprva primamljivi, ali ako ih izaberete,
prije ili kasnije zaplest ćete se u beskrajne nevolje i
teškoće.
Gubitak zdravlja, unutarnjega mira i sreće zadesi sve koji
podlegnu čarima osjetilnih užitaka. S druge strane, kad
spoznate Boga, postigli ste beskrajnu radost.
Svako ljudsko biće prije ili kasnije usvoji tu važnu životnu
pouku.
Patnja je podsjetnik da ovaj svijet nije naš dom. Kad bi bio
savršen za nas, koliko bi ljudi tražilo bolji? Unatoč nesavršenosti
svijeta, koliko malo ljudi traži Boga! Od njih tisuću,
rekao je Krišna, možda jedan.
Zakon života jest sljedeći: što čovjek manje živi u skladu s
unutarnjom istinom, to više pati, a što više živi u skladu s
tom istinom, to više doživljava beskrajnu sreću. Ništa mu
ne može nauditi, čak i ako mu tijelo propada uslijed bolesti,
čak i ako ga ljudi ismijavaju i proganjaju. U svim životnim
nevoljama on uvijek ostaje blaženo uravnotežen u unutarnjem
Jastvu.
"Odlazi", rekao je Krišna, "iz Mojega oceana patnje i očaja!"
S Bogom je život gozba sreće, a bez Njega je vrtlog nevolja,
boli i razočaranja.
Duboka meditacija drži svijest uvijek usredotočenu na Boga,
a ako meditacija izostaje, svijest je usredotočena na osjetila.
Ako ne meditirate, ali ipak neprestano osjećate Božju
blizinu, primate punu dobrobit svoje zadnje meditacije.
Ako radost i ushićenje meditacije uspijete zadržati cijeloga
dana, i dalje meditirate. Tada niste vezani uz osjetila. Ako
Boga osjećate u tijelu kao i u meditaciji, to je potpuno. To
je doživljaj posvećenika koji slijede put meditacije. Postaju
nevezani; sve čine kao svoju dužnost, ali nisu vezani uz to.
Katkad duša prepozna radost meditacije i danonoćno traži
Boga; čak i ako Bog ne odgovara, ona nastavlja potragu sve
dok Ga ne pronađe. Moramo se truditi dostići Beskonačnoga,
truditi se na ispravan način. Samoostvarenje vam nitko
ne može dati. Za tu se nagradu morate potruditi. Ni svi
duhovni učitelji ovoga svijeta ne mogu vam pružiti spasenje
ako se ne potrudite primiti ga.
Radost i Bog su jedno. Radost je iscjeljenje koje želite prije
svega, iscjeljenje neznanja duše. Fizičko ćete tijelo naposljetku
morati ostaviti u prašini pa stoga sada morate misliti
o Duhu. Afirmacije su bolje od uobičajenih oblika molitve.
Ne tražite usluge od Boga. On neće prekršiti ni jedan zakon
Svojega univerzuma zato jer vi to tražite od Njega, ali
ako, kao Njegovo dijete, zatražite svoje prirođeno pravo,
saslušat će vas. Duga molitva sastavljena od mnogih riječi
ne znači baš ništa jer um tada luta. Pri afirmiranju je potrebno
izgovoriti i duboko osjetiti smisao tih riječi; tada će
ta misao prodrijeti duboko u svjesni um pa u podsvjesni i
naposljetku u nadsvjesni um. Kad se pojavi u nadsvijesti,
ostvaruje se.
Uvijek afirmirajte inteligentno i predano, sve dok misao iz
podsvjesnog uma svjesno ne prijeđe u nadsvjesni um. Najuzvišenije
iscjeljenje za koje biste trebali moliti jest iscjeljenje
vašega neznanja, kako se nikada ne biste vratili starom
životu. Najbolja i najuzvišenija nagrada u našemu životu
jest spoznaja neprolazne sreće, koju nazivamo mirom ili
blaženstvom.
Ako čovjek izgubi dijamant i pokuša se zadovoljiti komadićima
razbijenoga stakla koji blistaju na sunčevoj svjetlosti,
nedvojbeno će se razočarati. U hrpici razbijenoga stakla ne
može pronaći dijamant. Traži ga na pogrešnom mjestu i ne
može biti sretan dok ne počne tražiti na pravom mjestu i
ne pronađe dijamant. Jednako tako duša pokušava pronaći
sreću u kratkotrajno blistavim osjetilnim užicima, ali kad se
zasiti osjetilnom srećom, počinje osjećati gađenje pa mir i
radost pokušava pronaći u duši.
Suludo je očekivati istinsku sreću od materijalnih stvari,
koje ju ne mogu pružiti, ali milijuni ljudi ipak umiru zbog
slomljenoga srca jer u materijalnim stvarima traže utjehu
koju može pružiti samo Bog.
Ako duša, kao individualizirani Duh, dobije mogućnost
razvoja, može ostvariti sve ispunjenje i zadovoljstvo Duha.
Materijalne žudnje nastaju uslijed dugotrajnog kontakta s
promjenjivom materijom.
Zaštitite svoju dušu od poremećaja koje u vašemu umu
izaziva sumanuti ples žudnje koja rada tugom. Naučite
prevladati neobuzdanu, izopačenu žudnju. Uvjerite se da
vam nisu potrebne stvari koje prouzrokuju očaj jer ćete, ako
potražite u svojoj duši, pronaći istinsku sreću i trajan mir ili
blaženstvo. Tako ćete postati "bogataš blaženstva".
Blaženstvo je priroda duše — trajno, unutarnje stanje vječno
nove, vječno promjenjive radosti koja uvijek godi, čak i dok
čovjek prolazi kroz muke tjelesne patnje ili smrti. Odsutnost
žudnje nije negacija već postignuće samokontrole koja
vam je potrebna da biste ponovno stekli nasljeđe potpunoga
zadovoljenja, koje se nalazi u vašoj duši.
Prije svega, meditacijom omogućite duši da postigne to stanje.
Potom, neprestano živeći u tom stanju, obavljajte svoju
dužnost prema svojemu tijelu, umu i svijetu. Ne morate
odustati od svojih ambicija i postati negativni; naprotiv, dopustite
da vam vječna radost, koja je vaša istinska priroda,
pomogne ostvariti sve uzvišene ambicije. S Božjom radošću
uživajte u uzvišenim iskustvima. Stvarne dužnosti obavljajte
s božanskom radošću.
Vi ste besmrtnici, obdareni vječnom radošću. Nemojte to
zaboraviti tijekom svoje igre s promjenjivim smrtnim životom.
Ovaj je svijet tek pozornica na kojoj ostvarujete svoje
uloge prema uputama Božanskoga Redatelja. Ostvarujte ih
dobro, neovisno o tome jesu li tragične ili komične, i uvijek
imajte na umu da je vaša istinska priroda vječno blaženstvo
i ništa drugo. Jedino što vas nikada neće napustiti jest radost
vaše duše.
Stoga naučite plivati u mirnom moru nepromjenjivoga
blaženstva prije no što zaronite u vir materijalnoga života,
svijeta tuge, užitka, ravnodušnosti i varljivoga, privremenog
mira.
Svesrdna praksa meditacije donosi duboko blaženstvo. To
se uvijek novo blaženstvo ne rada iz žudnje, već se pojavljuje
uslijed čarobne zapovijedi vaše unutarnje, intuitivno
rođene smirenosti. Uvijek živite to spokojstvo. Kad vas preplavi
blaženstvo, prepoznat ćete ga kao svjesno, inteligentno
univerzalno Biće kojemu se možete obratiti, a ne kao
apstraktno mentalno stanje. To je najčvršći dokaz da je Bog
vječno, uvijek svjesno, uvijek novo blaženstvo.
Neka vaša životna očekivanja uvijek budu pozitivna. Nastojte
živjeti u neprestanoj sreći. Ne dopustite da ono što
posjedujete posjeduje vas, niti da nevažne sitnice svjetovnoga
života s gomilom zabrinutosti prodru u mir vašega srca.
Smognite snage da se uzdignete iznad rastresenosti tako što
ćete često piti nektar unutarnjega mira, koji vam anđeoske
ruke s ljubavlju pružaju dok tiho napredujete prema samoostvarenju.
Mudri, čak i ako su blagoslovljeni materijalnim blagostanjem,
nikada ne zaboravljaju da su sve stvari prolazne.
Lude, koji zadovoljenje traže u ovomu nesavršenom svijetu,
od njega nikada ne dobivaju više od prolaznoga zadovoljenja.
I najljepši, najnježniji san o zemaljskoj sreći mora se
pridružiti neveseloj povorci koja vijuga prema krematoriju
razočaranja.
Mudri shvaćaju prolaznu prirodu života. Oni ne trate vrijeme
na izgradnju pješčanih kula jalovih očekivanja. Umjesto
toga razvijaju nevezanost na zemaljska iskustva. Kad dode
smrt, oni u Bogu nalaze savršenstvo ispunjenja.
Zašto još spavate?! Ne opravdavajte se kako ste previše zaposleni
da biste razmišljali o Bogu! Kad dođe smrt, morat
ćete odmah, bez upozorenja ili odgađanja, ostaviti sve svoje
obveze. Zašto tada ne biste odustali od pokojega besmislenog
nastojanja i ispraznih misli te stvorili vrijeme za Boga?
Svijet od vas uzima sve što može te vas drži zaokupljenima
bezvrijednim navikama i besplodnim aktivnostima. Vi
možda želite biti drugačiji, ali ste iz dana u dan zarobljenik,
sputan lancima vlastitih navika. Vi ste odgovorni za sebe,
svijet neće odgovarati za vaše postupke. Zašto se tada ne
biste svakodnevno podsjećali: "Moja najvažnija obveza jest
obveza prema Bogu"?
Nije dovoljno jesti, raditi i umrijeti; životinja čini isto.
Upotrijebite svoj dragocjeni dar razuma i pokušajte pronaći
Njega. Ne morate otići u šumu, gdje će vas napasti i
pokoriti drugačija iskušenja. Vaša je zadaća u svijetu, kamo
vas je karma postavila, postići spasenje putem služenja bližnjima.
Boga možete pronaći u samoći svoje sobe kad se, u ranim
jutarnjim satima i prije spavanja, saberete u meditaciji.
Sklopljenih ruku mentalno recite: "Oče, Ti si sveznajući. Ti
znaš svaku moju misao. Obrati mi se. Želim čuti Tvoj glas."
Mentalno to ponavljajte sve dok to ne osjetite. Taj osjećaj
morate njegovati, truditi se da ga postignete. Ponavljajte tu
molitvu sve dok ne osjetite da vam srce pulsira ljubavlju i
čežnjom za Bogom te dok ne primite svjestan odgovor.
Kad god pronađete slobodan trenutak, iskreno se pomolite:
"Oče, dođi k meni, otkrij svoju sveznajući prisutnost." Neka
nitko ne dozna za vaše tajne molitve. I upamtite, Boga
ne možete spoznati ako su druge žudnje istodobno u vašemu
umu. "Nemaj drugih bogova uz mene" znači da vam se
Bog neće otkriti ako vaše misli o Njemu nisu dovoljno jake
da bi istisnule sve druge misli.
Kad nekome poželite izraziti ljubav, ne morate čitati iz knjige
pjesama. Vaša ljubav sama nalazi svoje riječi, koje spontano
poteku iz probuđenoga srca. Stoga se Bogu uglavnom
molite vlastitim riječima ljubavi i čežnje, a ne tuđim, posuđenim
jezikom. Ne prestajte s molitvama Bogu sve dok
vam ne odgovori.
Od danas postupajte iz žudnje za spoznavanjem Boga. Odmah
počnite njegovati prijateljstvo s Njime ne zanemarujući
svoje svjetovne obveze, već s mišlju da putem tih obveza
spoznajete Njega i na taj način ugađate Njemu.
Kraj
Pita se: "Kamo je nestala moja silna ljubav?"
Stariji parovi razvijaju prijateljsko razumijevanje, ali više
se ne mogu voljeti strastvenom mladenačkom ljubavlju.
Ljubav se skriva iza zaslona materijalnih vezanosti i gotovo
uvijek ostaje zauvijek skrivena ne otkrivajući se kako bi pokazala
svoj oblik od kojega se srce rastapa.
Kad vaši roditelji umru i kad izgubite njihovu ljubav, kad
ostarite i kad više ne možete osjetiti žar bračne ljubavi, sjetite
se sljedećeg: sama ljubav nije izgubljena.
Istinska se ljubav i dalje skriva u grudima svakoga živog bića
- čak i u cvijeću te u nijemim zvijezdama. Bog ondje skriva
svoju ljubav kako biste je vi ponovno pronašli i ugledali je
ukrašenu haljinama vječnoga sjaja.
Zašto nas Priroda potiče toliko silno voljeti neke ljude da bi
nam ih potom otela — ili ih barem sakrila našim očima?
Božanska se Ljubav s nama u životu igra skrivača, a potom
se sakrije iza vela smrti kako bismo je i dalje tražili te je
pronašli u tajnom vrtu Sveprisutnosti. Ljubav nas vodi kroz
beskrajne labirinte života i smrti kako bi nas dovela u zemlju
u kojoj Savršena Ljubav blista u punom sjaju. Doista,
ljubav nastavlja živjeti čak i u smrti.
Mjesec se smije ljubavnicima koji su se jedno drugome zavjetovali
na vječnu ljubav jer su njihove lubanje sada razasute
po Zemlji, a ni jedno više ne može govoriti o toj ljudskoj
ljubavi.
Pa ipak, istinska Ljubav kaže: "Neka se Mjesec i sudbina
smiju ljudskoj nestalnosti i prolaznosti, ali Meni se ne mogu
smijati. Ja sam se probila kroz te zatvore kosti i mesa u kojima
Me smrtan čovjek želio zauvijek držati zatvorenu. Ali,
pogledaj: iako sam prekinula njihove ljudske ljubavi, potaknula
sam njihove duše da slijede put boli u srcu i stignu do
Mojega skrovišta u srcu cijeloga svemira. Ovdje će istinski
ljubavnici napokon počivati u Mojemu beskrajnom, uvijek
novom blaženstvu. Moju su vječnu ljubav tražili u drugim,
mnogo manjim ljubavima."
Božanska ljubav svima govori: "Ako Me voliš, nećeš Me voljeti
samo u jednom biću već u svima. Upamti, iako Me
pokušavaš zatvoriti u jednoj osobi, naposljetku ću razoriti
tijelo koje je sadržava. Činim to kako bi naučio voljeti Me
u svima."
6. poglavlje
PRIJATELJ SVIH PRIJATELJA
O, Oče, dok sam bio slijep, nisam pronašao vrata koja vode
k Tebi, ali sada, kad si mi otvorio oči, ta vrata nalazim
posvuda: u srcima cvijeća, u glasu prijateljstva, u lijepim
sjećanjima na sva divna iskustva. Svaki dah moje molitve
otvara vrata kroz koja još nitko nije ušao u beskrajni hram
Tvoje prisutnosti.
Ljubavlju svih ljudskih ljubavi zavolio sam Tebe, Boga svih
ljubavi. Ti si otac zaštitnik. Ti si malo dijete koje tepajući
izražava ljubav svojim roditeljima. Ti si majka koja pruža
beskrajnu dobrotu. Ti ploviš u ljubavi koju ljubavnik predaje
voljenoj osobi. Ti si prijateljska ljubav. Pročisti me štovanjem
sluge prema gospodaru. Pouči me voljeti te svom
čistom ljubavlju jer Ti si izvor ljubavi, nebeski i zemaljski.
Okupaj me prštanjem svih ljubavi.
BUDDHA I KURTIZANA
Buddha i njegovi učenici doživjeli su neobičan događaj koji
je njegove učenike nakratko zbunio po pitanju karaktera
njihova Učitelja. Buddha i njegovi učenici bili su zavjetovani
na celibat i odrekli su se tjelesne ljubavi. Pa ipak, dok se
slavni Buddha sa svojim učenicima jednoga dana odmarao
u svježoj sjeni stabla, prišla mu je kurtizana, privučena sjaj-
nim tijelom i licem Učitelja. Čim je ugledala nebesko lice
Buddhe, zaljubila se u njega i raširenih ruku pojurila prema
njemu kako bi ga zagrlila i poljubila kličući: "O divni Blistavi,
volim te!"
Učenici u celibatu zaprepastili su se čuvši Buddhin odgovor
kurtizani. Rekao je: "Voljena, i ja tebe volim. Ali, sada me
ne diraj. Ne još."
Kurtizana je odgovorila: "Nazivaš me voljenom i meni si
voljeni. Zašto onda ne dopuštaš da te dodirnem?"
Slavni je Buddha odgovorio: "Voljena, ponovno ti govorim
da ću te dodirnuti kasnije; ne sada. Tada ću dokazati svoju
ljubav prema tebi." Učenici su bili osupnuti, uvjereni da se
Učitelj zaljubio u tu kurtizanu.
Kad je Buddha, godinama nakon toga, meditirao sa svojim
učenicima, odjednom je uskliknuo: "Moram poći! Zove
me moja voljena, kurtizana. Potreban sam joj odmah. Moram
ispuniti obećanje koje sam joj dao." Učenici su pojurili
za svojim Učiteljem u nadi da će ga nekako spasiti iako se
doimao ludo zaljubljenim u kurtizanu.
Slavni je Buddha u pratnji svojih zabrinutih učenika stigao
do drveta pod kojim je prije upoznao kurtizanu. Ona je
ležala ondje, a njezino lijepo tijelo bilo je prekriveno zagnojenim,
smrdljivim ranama boginja. Učenici su ustuknuli te
ostali podalje od nje, ali Buddha je zagrlio njezino tijelo u
raspadanju, uzeo ga u naručje poput djeteta te položio njezinu
glavu na svoje krilo šapćući joj: "Voljena, došao sam
dokazati svoju ljubav prema tebi i ispuniti obećanje da ću
te dodirnuti. Dugo sam čekao da dokažem svoju istinsku
ljubav jer te volim kad su te svi drugi prestali voljeti. Dodirujem
te kad te se tvoji prijatelji u dobru više ne usuđuju
dodirnuti." Tako govoreći, Buddha je iscijelio kurtizanu i
pozvao je, pročišćenu od svih tjelesnih žudnji, da se pridruži
njegovoj sve većoj učeničkoj sljedbi.
Osobna je ljubav sebična i razmišlja o svojim užicima često
po cijenu svega drugoga. Božanska je ljubav nesebična.
Ona želi sreću objektu svoje ljubavi te nije ograničena ili
djelomična. Bog jednako voli i grešne i kreposne jer su Njegova
djeca. Svi koji ga žele spoznati, moraju Mu dokazati da
je njihova ljubav, kao i Njegova, upućena svima. Kad duša
nebeskom Ocu dokaže da jednako voli svoju dobru i zlu
braću, Otac će reći: "Moj plemeniti sine, prihvaćam tvoju
ljubav jer ti sve voliš Mojom ljubavlju, kao i ja." Voljeti one
koji vas vole prirodno je, ali potaknuto egom. Voljeti one
koji vas ne vole ili čak one koji vas mrze, izraz je nezemaljske
ljubavi, opažanja Boga u svima.
ŠTO JE ISTINSKA LJUBAV?
Uvijek promišljajte sljedeću duboku istinu: vi ne pripadate
nikome i nitko ne pripada vama. Na ovoj ste Zemlji tek
kratko vrijeme. Istinski razlog zbog kojega ste ovdje potpuno
se razlikuje od svega što ste možda zamišljali.
Vaša vas obitelj smatra svojim. Međutim, da umrete i ponovno
se rodite u susjednoj kući, bi li vas voljeli? Bi li vas
uopće prepoznali?
Vaši vas prijatelji smatraju svojim, ali ako biste im na određeni
način prestali ugađati, možda čak i uslijed kakvoga
bezvrijednog nesporazuma, koliko bi ih ostalo vjerno vama?
Nipošto ne svi.
Ljudi govore da vole druge, ali zapravo vole sebe. Jer ljubav
koju osjećaju prema drugima ovisi o tome koliko drugi
ugađaju njima.
Istinska ljubav nalazi sreću, čak i po cijenu velike osobne
žrtve, u sreći voljenoga. Koliko ljudi voli na taj način? Vrlo
malo! A kolikima je, od tih malobrojnih, ljubav uzvraćena?
Takvih je još manje!
Samo naša ljubav prema Bogu uvijek je potpuno uzvraćena
- štoviše, i mnogo više nego uzvraćena. Bog nas razumije i
kad nas svi drugi pogrešno shvaćaju. Bog nas voli i kad se
drugi okrenu protiv nas. Bog nas se sjeća i kad nas svi zaborave.
Mi smo Božji, i samo Božji, vječno.
ČISTA LJUBAV
Sunce, Mjesec, Zemlju i sve stvari na okupu drži povezujuća
sila Božje ljubavi. AJko Ga želimo spoznati, naša ljubav
ne smije biti izdvojena i mala, već se mora sjediniti s božanskom
ljubavlju. Tijekom cijeloga plesa života i smrti znajte
da je Bog ljubav. Nalaženje te ljubavi trebalo bi biti jedina
svrha života. Bolja okrepa ne postoji. Ta ljubav može uljepšati
čovjekovo tijelo i um. Ljubav nije moguće opisati ili
definirati: moguće ju je samo iskusiti, kao dubok osjećaj.
Sva ljubav je, u svojoj prirodnoj čistoći, Božja ljubav. Ako
čista ljubav sja u vašoj duši, bit ćete zaogrnuti Božjom,
vječno privlačnom, univerzalnom ljepotom i beskrajnom
ljubavlju. Svi narodi trebali bi se sjediniti u hramu univerzalne
ljubavi i razumijevanja. Samo će ljubav opstati. Božji
zakoni zakoni su bratstva i ljubavi.
Premda čovjekova ljubav nastaje u njegovim ljudskim odnosima
i u opažanju međusobne korisnosti, uslijed duhovnog
razvoja uzdiže se iznad svih vanjskih odnosa i oslobađa
se svakog stanja međusobne korisnosti. Iako se ljubav rađa
u tom osjećaju korisnosti, čovjek prestaje biti svjestan takvoga
vanjskog stanja. Kao primjer možemo uzeti majčinu
ljubav prema djetetu koja je bezuvjetna. Majka može voljeti
čak i zlo dijete.
Širenje naše ljubavi
Naša ljubav ne smije biti ograničena na one koji su nam
bliski. Božanska svrha bliskih odnosa jest širenje te ljubavi.
Priroda raskida obiteljske veze kako bi nas poučila da je
ljubav koju pružamo svojoj obitelji potrebno proširiti i na
naše susjede, na prijatelje, svoju zemlju i sve narode. Onaj
tko ne voli svoju obitelj, ne može voljeti ni svoje susjede
ni svoju zemlju. Onaj tko ne voli svoju zemlju, ne može
zavoljeti sve zemlje.
Ljubav je stanje uma i srca koje je zapravo iznad svih odnosa.
U svim tim odnosima trebali bismo prije svega štovati
Boga. Boga je moguće voljeti kao Oca, Majku, Učitelja,
Prijatelja ili Božanskog Voljenog svih srdaca.
Ljubav nipošto ne smije ostati ograničena u malenosti. Kroz
vrata prijateljstva, bračne nježnosti, roditeljske ljubavi i ljubavi
drugih ljudskih bića te svih živih stvorenja možemo
ući u kraljevstvo Božanske Ljubavi. Čista ljubav ne stvara se
riječima, već njezinim postupnim razvijanjem na tlu sve većeg
i sve šireg suosjećanja i prijateljstva prema svem životu.
Onaj tko nikada nikoga nije osobito volio, ne može voljeti
cijelo čovječanstvo. Onaj tko nikada nije volio svoje bližnje,
pa čak ni ptice i životinje, ne može voljeti Boga. Božanska
ljubav može rasti samo na tlu srca na kojemu raste ljudska
ljubav.
ŠIRENJE KRALJEVSTVA VAŠEGA SRCA
Da biste osjetili Boga, morate proširiti područje iskrenog
osjećaja. Trenutno osjećate samo svojim srcem. Pokušajte
svakodnevno sve više osjećati i srcima drugih. Osjećajte
njihove patnje, njihove teškoće, njihove radosti i njihova
ispunjenja. Osjećati srca drugih znači da ne smijete biti zaokupljeni
samo svojim osjećajima, već morate raditi i trošiti
na druge kao na sebe, voljeti ih i štititi s istim zanimanjem
i žarom koji osjećate prema sebi.
Počnite s osjetljivošću za potrebe jedne osobe. Iz dana u
dan proširujte taj krug osjetljivosti tako da obuhvaća više
osoba. Neka vaši osjećaji prema njima budu aktivni, a ne
pasivni i sentimentalni. Pokušajte aktivno voljeti druge
tako što ćete im svakodnevno pomagati, a osobito onima
koji vole vas. Nastavite postupati u tom duhu sve dok ne
postanete sposobni na taj način postupati i s onima kojima
uopće nije stalo do vas. Naposljetku dopustite da se osjećaj
ljubavi, dobre volje i spontane susretljivosti protegne i na
one koji vas ne poznaju, pa čak i na one koji vas mrze. To je
stvaran, praktičan način na koji duša može širiti svoju pobjedu
od srca do srca vječno pomičući svoje granice sve dok
naposljetku ne stekne svoje kraljevstvo Božanske Svijesti u
srcima svih živih bića.
Osjetite Jedno Srce Boga
Vaša beskrajna i nesebična spremnost da pomažete drugima
neovisno o spolu, kasti ili vjeri, proširit će osjećaje vašega
srca dovoljno da obuhvate čovječanstvo. Kad osjećaji vašega
srca obuhvate ljubav prema svim ljudskim bićima i, zapravo,
prema svim živim bićima, vaše će se srce stopiti i sjediniti
sa Srcem Boga. Osjećajući sva srca kao jedno, osjećat ćete
kako Kozmičko Srce kuca u svim srcima. Prekoračivši ograničenja
pojedinačne, sebične ljubavi i osjećajući istu ljubav
prema svima, osjećat ćete Jednu Uzvišenu Ljubav koja vječno
i zauvijek plamti kao čist bijeli plamen na univerzalnom
oltaru svih srca. Tiho recite vlastitoj duši: "Samo ću Tvoju
Ljubav piti iz svih pehara, o, Bože! Iz zlatnih, srebrnih i kristalnih
pehara ovoga svijeta i iz sjajnih, nevidljivih pehara
ljudskih srca pit ću samo Tvoju Ljubav!"
Prepoznavši Božju ljubav koja potajno plamti u svjetiljkama
svih srca, postat ćete svjesni samo Božje ljubavi koja teče
kroz sve.
Kad god sretnete prijemljivo ljudsko biće, pokažite mu da
vam je stalo do njegove tjelesne, mentalne i duhovne dobrobiti.
Nikada ne propuštajte učiniti što god možete za sebe
u tijelima drugih. Da biste spoznali Duh, morate postati
Duh, opaziti se u tijelima i umovima svih. Neka se kapljica
ega stopi s oceanom Duha. Neka bude golem, toliko golem
da u njemu opažate kapljice svih živih bića. Prekoračite
granice sitne sebičnosti i neograničenom ego-nesebičnošću
obuhvatite sva živa bića.
Pjevajte pjesmu kozmičke svijesti:
"Neka bude da Ti, moj Gospode,
Ti i ja nikada ne budemo razdvojeni;
Morski val
nestao u Moru!
Ja sam kaplja;
učini me Morem!"
Srušite zidove sebičnosti. Učinite svoju ljubav dovoljno velikom
i dubokom da obuhvati sva bića.
Volite Boga u svim srcima
Pijte nektar božanske ljubavi u svim srcima. Svako srce promatrajte
kao svoj pehar iz kojega pijete svježu ambroziju
Božje ljubavi. Njegovu Ljubav ne pijte samo iz jednoga srca,
već je slobodno pijte iz svih srdaca: samo Božju ljubav.
Osjećajte Boga kao božansku ljubav potencijalno očitovanu
u svim srcima. Osjećajte Boga u nepristranoj ljubavi koju
osjećate prema čovječanstvu i u nježnoj ljubavi koju osjećate
prema svim živim bićima.
Tada ćete moći moliti jedinu molitvu koju molim za sebe:
"Nebeski Oče, neka Tvoja ljubav vječno sja u svetištu moje
posvećenosti. I neka moja posvećenost Tebi vječno plamti
na oltaru mojega sjećanja. Neka budem sposoban zapaliti
ljubav prema tebi na oltarima svih srdaca."
ŠIRENJE LJUBAVI
Opažat ću kako me Bog obasipa svojom božanskom ljubavlju
kroz ljubav svih koji me vole.
Svaku želju za ljubavlju pročistit ću i zadovoljiti svetom,
božanskom ljubavlju Boga.
Svi zemaljski prijatelji, koji se danas doimaju toliko stvarno,
jednoga će dana postati nestvarni - kad preminu. Tada će se
pokazati da je tvoj jedini istinski, vječni prijatelj Onaj čija se
ljubav sada doima neopipljivom. Vapi za Bogom u kasnim
noćima, postojano, duboko, odlučno. Ne prestaj dok ne
dođe k tebi.
O, Božanska majko, pouči me da se koristim darom Tvoje
ljubavi u mojemu srcu kako bih volio članove svoje obitelji
više nego sebe. Blagoslovi me kako bih svoje susjede volio
više nego svoju obitelj. Proširi me kako bih svoju zemlju
volio više nego svoje susjede i kako bih svoj svijet te svu
ljudsku braću volio više nego svoju zemlju, susjede, obitelj
i sebe.
I naposljetku, pouči me da te volim više od svega jer Tvojom
ljubavlju volim sve. Bez Tebe ne mogu voljeti ništa.
Božanski Oče, pouči me da uđem kroz vrata obiteljske ljubavi
i kroz vrata ljubavi prema prijateljima, u palaču ljubavi
prema širem društvu. Potom me pouči da prođem kroz vrata
društvene ljubavi u veću palaču međunarodne ljubavi.
Pouči me da prođem kroz vrata međunarodne ljubavi u beskrajno
područje božanske ljubavi, u kojemu mogu opaziti
sve živo i neživo kako diše i živi u Tvojoj ljubavi.
Pouči me da se ne zadržavam u bilo kojem od zanimljivih,
ali manje važnih svetišta obitelji, društva i međunarodne
ljubavi. Pouči me da pođem dalje od tih nižih bogova čije
je područje vladavine ograničeno na male teritorije sebične,
ljudske ljubavi sve dok prošavši kroz posljednja vrata nesebične
ljubavi, ne uđem u beskonačno područje božanske
ljubavi u kojemu ću sve živo, poluživo ili uspavano prepoznati
kao svoje.
Kraj
Zelim da se zahvalim zeni dami i kraljici koja mi uspesno vratila porodicu evo broja sada sam veoma srecna i zadovoljna zena obrat te joj se ja sam joj veciti duznik vratila mi volju za zivot...evo broja +381611031296 viber wcp i poziv
OdgovoriIzbrišiMoj bivši muž i ja prekinuli smo prije godinu i dva mjeseca i bila sam u šestom mjesecu trudnoće. Oboje se volimo i to je za mene bio šok i stvarno mi je slomilo srce. Pokušao sam ga nazvati i obje su linije bile isključene. Pokušala sam doći do njega na društvenim mrežama, ali on me uklonio s njih. Pokušala sam doći do njegovih roditelja i rekli su mi da je njihov sin rekao da me ne voli i da me ne želi vidjeti i da ne znaju što nije u redu. Plakala sam i plakala svaki dan jer sam ga jako voljela. Sve dok nisam rodila i beba nije napunila godinu dana, nisam mogla vratiti svoju ljubav. Opet sam bio zbunjen. Ne znam što da radim, a ostala sam i bez posla, a nemam novaca za brigu o bebi. Bila sam jadna u životu pa sam plakala svojoj sestri i ispričala joj svoj problem i rekla da zna za snažnu čaroliju koju je bakao dr. Apata koji joj je pomogao kada nije mogla zatrudnjeti. Kontaktirala sam ga putem e-maila i on je rekao da će mi pomoći i rekao mi je da je žena stavila urok na mog muža i rekao da će mi pomoći da razbijem urok kako bi mi se moj muž vratio zauvijek i da će biti moj. Za mene je bilo veliko iznenađenje da se dogodilo sve što je rekao. Muž mi se odmah vratio i rekao mi da mu oprostim. Puno hvala ovom moćnom i istinskom čaroliju. Molim se da poživi dugo i da više obavlja svoj divan posao. Ako imate problem koji vas muči u životu, obratite se ovom moćnom igraču čarolija! On vam može pomoći. Neće vas iznevjeriti, možete ga dobiti putem gmail adrese: drapata4@gmail.com ili putem njegovog vibera / whatsappa: (+66 81 302 8552)
OdgovoriIzbrišiMoje ime, Naomi Samuel Nakon 12 godina braka, moj muž i ja smo se svađali na ovaj ili onaj način dok me nije konačno ostavio i preselio se u Kaliforniju kako bi bio s drugom ženom. Osjećala sam se kao da je moj život gotov i da su moja djeca mislila da više nikada neće vidjeti svog oca. Trudila sam se biti jaka samo prema djeci, ali nisam mogla kontrolirati bol koja mi je mučila srce, srce mi je bilo ispunjeno tugom i bolom jer sam stvarno bila zaljubljena u svog muža. Razmišljam o njemu svaki dan i noć i uvijek želim da mi se vrati, bila sam jako uzrujana i trebala sam pomoć, pa sam potražila pomoć na internetu i naišla na web stranicu koja sugerira da bi dr. Apata mogao pomoći svom bivšem povratku. Pa sam osjetio da bih trebao pokušati. Kontaktirao sam ga i rekao mi je što da radim. Učinila sam to i onda mi je napravio ljubavnu čaroliju. 48 sati kasnije suprug me stvarno nazvao i rekao mi da i njemu jako nedostaju djeca, tako nevjerojatno!! Dakle, vratio se taj dan, s puno ljubavi i radosti, i ispričao se za svoju grešku i bol koju je nanio meni i djeci. Naš brak je bio jači nego prije, a sve zahvaljujući dr. APATI. On je tako moćan i odlučio sam podijeliti svoju priču na internetu da je dr. Apata bio pravi i moćni čarobnjak. Uvijek ću se moliti da poživi još dugo pomažući svojoj djeci u vremenima potrebe, ako ste ovdje i treba vam bivši ili je vaš muž otišao drugoj ženi, prestanite plakati, odmah kontaktirajte ovaj moćni kotač za sricanje. Ovo je njegova adresa e-pošte za kontakt na: {drapata4@gmail.com} ili WhatsApp / viber preko njegovog kontakta u nastavku (+447307347648) Hvala dr. apata.+
OdgovoriIzbriši