Iz Autobiografije jednog yogija

...Ljudi koji dolaze u različite centre Društva za samospoznaju, često žele da im se yoga podrobnije objasni. Često čujem ovakvo pitanje: “Je li istina, kao što tvrde neke organizacije, da se yoga ne može uspješno proučavati u tiskanom obliku, već joj se čovjek može posvetiti samo uz učiteljevo osobno vodstvo?”

U atomskom dobu yogu treba podučavati metodom kao što je metoda Društva za samospoznaju, ili će oslobodilačka nauka opet ostati ograničena na uzak krug odabranih. Naravno, bilo bi od neprocjenjive vrijednosti kada bi svaki učenik kraj sebe mogao imati gurua savršenog u Božjoj mudrosti. Ali na svijetu je mnogo “grešnika”, a malo svetaca. Kako onda yogom pomoći velikom broju ljudi, ako ne tako što će im se omogućiti da u svojim domovima proučavaju pisane upute koja potječu od pravih yogina. 

Jedina alternativa jest da se “prosječan čovjek” ignorira i ostavi bez znanja o yogi. Ali Božji plan za Novo vrijeme nije takav. Babaji je obećao da će čuvati i voditi sve iskrene sljedbenike Kriya Yoge na njihovom putu prema cilju. Potrebne su stotine tisuća, a ne samo deseci Kriya yogina kako bi nastao svijet mira i obilja koji očekuje ljude kad ponovo uspostave svoj status Božjih sinova.

Sjedeći jedne večeri u hramu Svih religija u San Diegu, koji je osnovan 1945. godine, izlio sam srce u pjesmu. Pod mojim prstima bile su tipke slatkozvučnog harmonija, a na usnama čeznutljiva tužbalica drevnog bengalskog poklonika:

Na ovom svijetu, majko, nitko me ne može voljeti,

na ovom svijetu ne poznaju božansku ljubav.

Tamo gdje čista je ljubav,

tamo bi htjelo biti moje srce.